Kemijska njega automobila
Zaštita guma za automobile
Pri duljem korištenju ili čuvanju izvan uporabe guma postaje krta, tvrda i gubi elastičnost. Ovaj je proces spor, traje nekoliko godina.
Stanje automobilskih guma prvenstveno ovisi o djelovanju kisika, ozona i ultraljubičastog zračenja. Toplina ubrzava reakcije koje razaraju gumu.
U napregnutom stanju guma brže stari, to znači upravo pri redovnoj uporabi. Najveći neprijatelji gume su bakar, kobalt i mangan. I najmanje količine tih metala u kratkom vremenu napadaju i razaraju gumu.
Čuvajmo gume od ulja (ulje ih rastvara), sunčeve svjetlosti i topline. Čuvanje guma izvan upotrebe zahtijeva hladne i vlažne prostorije, a poželjno je gumene površine premazati kemijskim zaštitnim sredstvima.
Za njegu guma dobro je premazati gumene površine 50%-nom smjesom glicerina i vode, dva do tri puta.
Sredstvo protiv smrzavanja
Etilenglikol je bezbojna, prozirna sirupasta tekućina, bez mirisa. Točka vrelišta je 197,2°C. (60%-ni vodeni rastvor etilenglikola smrzava se na -40°C.)
Smjesu za hladnjak, za razne temperature, možemo napraviti miješanjem vode s etilen-glikolom u sljedećim omjerima:
10% etilen-glikola i 90% vode, upotrebljava se do -4°C,
20% etilen glikola i 80% vode, primjenjuje se do -9°C,
30% etilenglikola i 70% vode, upotrebljava se do -15°C,
Smjesa 40% etilenglikola i 60% vode, koristi se do -24°C,
50% etilenglikola i 50% vode, upotrebljava se do -36°C.
Za sprečavanje korozije, u svaku litru smjese stavljamo 3-7 grama natrijeva benzoata. Etilenglikol je otrovan!
Omekšavanje vode za rashladnik
Najbolje je ako se koristi kišnica ili destilirana voda. Srednje tvrde vode omekšavamo s 5 g gašenog vapna i 10 grama sode na 10 litara vode. Nakon stajanja od nekoliko sati izdvojeni talog se sedimentira, tako da lako možemo odliti bistru vodu. Odvojenu čistu vodu stavljamo u drugu posudu, pa tek onda sipamo u hladnjak.
Otapanje kamenca
Ako primjećujemo izdvajanje kamenca u hladnjaku, stavljamo vrelu otopinu trinatrijum-fosfata (Na3PO4), koja će otopiti izdvojeni kamenac.
Na 100 litara vode stavljamo 6 g trinatrijum–fosfata, zagrijavajući otopinu na 80-90°C, peremo tijekom 3-4 sata hladnjak, puštajući da voda cirkulira u rashladnom sustavu, zatim ispustimo otopinu i peremo hladnjak čistom vodom. Ako je potrebno, ovaj postupak ponavljamo nekoliko puta, dok se kamenac potpuno ne otopi.
Uklanjanje magle
Iskustvo nam je pokazalo da se metalne i staklene površine lako zamagljuju ako se jedna njihova strana nalazi na nižoj temperaturi. Na drugoj, toplijoj strani tada se lako kondenzira vodena para. Navest ćemo nekoliko recepata za odmagljivanje tih površina:
1. 100 grama vode,
30 grama glicerina,
3 g bjelanjka,
0,5 g natrijevog benzoata.
2. 79 dijelova vode,
20 dijelova glicerina,
1 dio albumina,
0,1 dio fenola.
3. 5 dijelova silikonskog ulja,
35 trikloretilena,
otopljeno u 60 dijelova benzina.
Poliplasti tvrtka
(od plastike)
Iako su najmlađi članovi velike obitelji kemikalija koje se upotrebljavaju u kućanstvu, ipak su već istisnuli iz uporabe mnoge klasične tvari.
Njihovu klasifikaciju najbolje je izvršiti prema načinu toplinske obrade. Naime, jedni zagrijavanjem omekšaju, dok drugi zagrijavanjem očvrsnu. Prvi se nazivaju termoplastima, drugi duroplastima. I duroplasti se često mogu jednom zagrijavanjem prevesti u polutekuće stanje, (u kalupima primaju željeni oblik), ali daljnje djelovanje topline nepovratno ih prevodi u čvrsto stanje. Ponovnim zagrijavanjem ih više ne možemo omekšati.
Termoplasti zagrijavanjem omekšaju - postaju plastični - mogu se oblikovati u kalupima i hlađenjem očvrsnu. Ponovnim zagrijavanjem opet omekšaju i ponovno se mogu oblikovati. Ovo se ponovno oblikovanje može ponoviti bezbroj puta.
Termoplastični materijali
od polietilena
Polietilen je polimer etilena. Prozračna, plastična materija, koja na dodir djeluje kao da je masna. Nije otrovna, odlično je otporna na djelovanje kemikalija. Topi se na oko 105-110°C. Na sobnoj temperaturi nema pogodnog otapala ni ljepila. Karakteristična primjena: elektroizolacijski materijali, nelomljive posude, cijevi, folije. Ne može se obrađivati reznim alatima.
polipropilenski materijal
Polimer je propilena. Sličan je polietilenu, ali je krhkiji i topi se na oko 180°C. Ne odgovara za ručno lijevanje, zbog velike gustoće rastaljene mase. Nije otrovan, otporan je prema djelovanju kemikalija. Na sobnoj temperaturi je netopljiv i ne može se lijepiti.
Upotreba polipropilena slična je polietilenu, no zbog više točke taljenja i veće vlačne čvrstoće može se primijeniti na širem području. Tako kod posuda i pribora koji se steriliziraju, cijevi za tlak, krila ventilatora i propelera motornih čamaca, nelomljivih kutija, igračaka i sl. Svi se ti predmeti izrađuju od polipropilena. Za obradu odvajanjem strugotine manje je prikladan.
Polimetilni akrilat
(pleksi-staklo)
Pleksi-staklo je polimer metil estera akrilne kiseline. To je bistar, rijetko kad obojen, od polistirola nešto manje krhak materijal. Na 90°C počinje omekšavanje, a na 140-150°C može se plastično obrađivati. Nije otrovan, djelomično je otporan na djelovanje kiselina i baza. Najbolje otapalo je kloroform, a ujedno i ljepilo. Izvrsno propušta svjetlosne zrake. Na tržište dolazi u obliku ploča, cijevi, štapa. Trgovačko ime pleksi-stakla, proizvedenog u Galenici Zemun, jest klirit. Dobro se obrađuje reznim alatima. Nakon toplinske obrade, ohlađen, dobro zadržava primljeni oblik. Ponovnim zagrijavanjem vraća se u prvobitni oblik. Vrlo je prikladan za majstorisanje u kućanstvima.
Polistiren
Polistiren je polimer vinil–benzola. Bezbojan, proziran ili prozračan. Omekšavanje počinje na oko 80°C, a temperatura obrade je oko 120-140°C, dok se na 200° već razgrađuje.
Nije otrovan, kiseline i lužine ga otapaju. Najbolje otapalo, odnosno ljepilo, jest benzol. Odavno poznat i upotrebljavan poliplast. Relativna krhkost, lomljivost, ograničava inače vrlo široko područje uporabljivosti. Kutije, posuđe, igračke, dugmad, zatim češljevi, ručke, akumulatorske kutije, folije i slični proizvodi izrađuju se od polistirola. Električna svojstva, dielektrična otpornost i mali dielektrični gubici čine ga izvrsnim materijalom u elektrotehnici. Benzolna otopina polistirola izvrsno je ljepilo za papir, odlično impregnira i vodonepropusna je. Ne preporučuje se za obradu odvajanjem strugotine.
Poliamid (najlon)
Po kemijskom sastavu je kondenzacijski proizvod dikarbonskih kiselina i diamina. Po strukturi je sličan prirodnim bjelančevinama. Vrlo je otporan, žućkast, proziran. Točka taljenja mu je oko 140°C. Nije otrovan, svježe otopljen ima gorak okus zbog produkata raspadanja. Manje je otporan prema djelovanju kemikalija. Nema prikladnog otapala, lijepi se mravljom, odnosno octenom kiselinom.
Najčešće se upotrebljava za izradu vlakana. Brizganjem i presovanjem izrađuju se također razni predmeti. Poliamidne mase dobro se obrađuju skidanjem strugotine, osobito pri izradi bešumnih zupčanika i osovina.
Polivinil–klorid (PVC, mipolam)
Po kemijskom sastavu je polimer vinilklorida. Tvrdi, bezbojni smolasti materijal. Pri uporabi miješa se s manjom–većom količinom omekšivača (dibutil-ftalat, dioktil–ftalat). Ovisno o količini omekšivača dobivamo tvrdi PVC (Vinidur) ili omekšani, elastični proizvod (Mipolam). Izvrsno odolijeva djelovanju kemikalija. Nema pogodnog otapala, klorirana otapala (ugljik–tetraklorid, kloroform, diklor-etan, cikloheksanon) polako ga otapaju. Za lijepljenje se na tržištu pojavljuje posebno PVC ljepilo. Relativno se slabo lijepi smjesom 1:1 diklor-etana i cikloheksanona.
Upotrebljava se za: cijevi (dobro se obrađuje skidanjem strugotine, zagrijavanjem postaje savitljiv) za vodovod, kanalizaciju i sl., pri izradi posuda za kiseline i kemikalije. Omekšani PVC se prvenstveno koristi za izradu folija (kabanice, ambalaža, vrećice). Spajanje PVC-a najčešće se izvodi zavarivanjem pomoću toplog zraka. Omekšane PVC folije spajaju se kombinacijom zavarivanja i lijepljenja.
Politetrafluoroetilen (teflon)
Po kemijskom sastavu to je polimer tetrafluor-etilena. Čvrst, malo elastičan, bezbojan, u tanjem sloju prozračan. Veći blokovi su mliječno bijeli. Nedostižne dielektrične osobine kao i izvanredne temperaturne osobine, potpuna netopljivost čine ovaj materijal ponegdje nezamjenjivim. Međutim, cijena ga čini teško dostupnim. Industrijska obrada teflona dosta je teška, a obrada u kućanstvu još teža. Nema otapala. Lijepiti se može samo specijalnim ljepilima i to s vrlo skromnim uspjehom. Može se koristiti do 350°C, omekšava na oko 400-450°C.
Celulozni acetat
Proizvodi se od prirodne celuloze (vata) pomoću octene kiseline. Ima složen molekul, promjenljivog sastava.
Čvrst, otporan materijal, neotporan na nešto višim temperaturama. Omekšavanje počinje na 60°С, tali se na 100–110°С. Proziran je, ali propusnost ne doseže propusnost polistirola. Primjena je slična polistirolu, ali se predmeti od celuloznog acetata teže lome. Ne može se bojiti tako uspješno kao polistirol. Ne zapaljuje se, pa se koristi za proizvodnju filmova. Otapala su (ovisno o načinu proizvodnje) aceton, (kloroform, dihloretilen). Lijepljenje se najuspješnije vrši koncentriranom otopinom octene kiseline. Moguća je toplinska obrada i obrada odvajanjem strugotine.
Nitroceluloza, odnosno celuloid
Proizvodi se od prirodne celuloze, djelovanjem dušične kiseline. Sastavljena je od nejedinstvenih, složenih molekula.
Slična vati, vrlo zapaljiva, eksplozivna tvar. Dobro se otapa u acetonu. Otopine, s dodatkom omekšivača (dietil–ftalat, dibutil–ftalat), dobro su poznati lakovi (nitrolak, zapponlak, kolodijumlak, dukolak).
Nitroceluloza, pomiješana s kamforom (10-30%), kao omekšivačem, poznata je pod imenom: celuloid. Ova tvar je jedna od prvih poliplastika, s odličnim svojstvima (otporna na udar, prozirna, jeftina, estetski privlačna), iz svakodnevne uporabe potisnuta jedino zbog velike zapaljivosti. Pri radu, obradi, treba postupati vrlo oprezno. Obrada se vrši uglavnom od pločastih komada rezanjem, lijepljenjem, savijanjem. Za lijepljenje se koristi aceton.
Predmeti od duroplasta
(Termostabilni poliplasti)
Poliplasti iz ove grupe najranije su pronađeni. Pri proizvodnji i uporabi ovih materijala karakteristične su dvije faze: najprije se proizvodi termoplast, (zagrijavanjem omekša), potom se masa miješa s »punilima« i tako dobivena supstanca je sirovina za proizvodnju raznih artikala.
Pri daljnjoj obradi, materijal se oblikuje prešanjem, brizganjem; djelovanjem topline stvrdnuti poliplast više se zagrijavanjem ne može obrađivati, niti je topiv u otapalima.
Fenoplast (bakelitni materijal)
Materijal ima izražen bakelitni miris, a zbog zatvorene boje osnovne sirovine ne mogu se proizvesti predmeti s otvorenijim bojama. Do 170°С je otporan na djelovanje temperature, zatim gubi svoju čvrstoću. Na oko 400°С se raspada, ugljeniše.
Ovisno o vrsti »punila« bakelit je krt, žilav ili lomljiv. Uglavnom se koristi za tehničke svrhe: utičnice, priključci, drške, izolatori, kutije i sl. Nije prikladan za smještaj prehrambenih artikala. Za obradu u kućanstvu najpogodniji su poluproizvodi, slojevite ploče, cijevi i šipke. Vrlo se dobro lijepi s epoksidnim smolama.
Aminoplastne mase (doramin, nikeplast)
Proizvodi se od formaldehida i karbamida. Proizvod je bezbojan, bez mirisa, netoksičan. Pogodan je i za smještaj prehrambenih artikala. Ta činjenica, kao i to da se može koristiti u otvorenim bojama, daje mu veliku prednost. Inače njegova je uporaba slična bakelitnim smolama. Poluproizvodi za uporabu u kućanstvu rijetko dolaze na tržište.
Poliesterske smole (elastirol, polikon)
Proizvode se kondenzacijom dikarbonskih kiselina i dvohidroksilnih alkohola. Od polaznih sirovina, jedna mora sadržavati dvostruku vezu. Nastala smola otapa se u nekom monomeru. Ta masa, slična medu, djelovanjem dodanih katalizatora i ovisno o vrsti i količini tih katalizatora, prije ili kasnije, na sobnoj temperaturi ili na povišenim temperaturama očvrsne. Prije očvršćivanja može se obojiti raznim bojama. Idealna, ali teško se nabavlja. Odgovara za proizvodnju malih serija ili pojedinačnih artikala.
Pri lijevanju, masa se jednostavno ulije u kalup, bez pritiskivanja, i ispunjava kalup koji može biti od gipsa, drva, voska, plastelina i sl. Potrebno je samo pričekati da masa očvrsne i gotov se komad može izvaditi iz kalupa.
Prema drugom postupku, staklena ili tekstilna tkanina impregnira se smolom i stavlja na formu ili kalup. Na ovaj se način proizvode čamci, karoserije, zaštitne kacige itd.
Skupi predmeti, kao što su arheološki primjerci, podvodni aparati i sl. mogu se prozirnom smolom veoma uspješno zaštititi. Tvrda smola vrlo je pogodna za obradu skidanjem strugotine, dobro se lijepi sa svojim monomerom, odlično se polira. Vrlo je otporna na djelovanje atmosferilija i odličan je električni izolator.
Epoksidne smole (eporezit, araldit)
Prema kemijskoj strukturi epoksi-smole mogu se svrstati u red poliestera. Tako i njihova primjena u većini slučajeva odgovara primjeni poliestera. Proizvode se od tekućih do čvrstih proizvoda, preko raznih gustoća. Tekući proizvodi se bolje obrađuju, dok čvrsti imaju donekle bolje osobine. Ovisno o katalizatoru za umrežavanje, vrijeme očvršćivanja smole može se nalaziti u vrlo širokim granicama. Ako je moguće reći, još je bolji materijal za obradu od poliestera. Nažalost, i nabavljaju se dosta teško.
Osim smola za lijevanje, među epoksidnim smolama mogu se naći odlična ljepila. Ta ljepila mogu se koristiti za lijepljenje neuobičajenih materijala, kao što su: metal–metal, metal-staklo, staklo-staklo.