Hemijska njega automobila
Zaštita guma za automobile
Pri dužem korištenju ili čuvanju van upotrebe guma postaje krta, tvrda i gubi elastičnost. Ovaj proces je spor, traje nekoliko godina.
Stanje automobilskih guma zavisi, prvenstveno, od djelovanja kiseonika, ozona i ultravioletnog zračenja. Toplota ubrzava reakcije koje razaraju gumu.
U napregnutom stanju guma brže stari, to znači baš pri redovnom korištenju. Najveći neprijatelji gume su bakar, kobalt i mangan. I najmanje količine ovih metala u kratkom vremenu napadaju i razaraju gumu.
Čuvajmo gume od ulja (ulje ih rastvara), sunčeve svjetlosti i toplote. Čuvanje guma van upotrebe zahtijeva hladne i vlažne prostorije, a poželjno je prevući gumene površine hemijskim zaštitnim sredstvima.
Za njegu guma, dobro je premazati gumene površine 50%-nom smješom glicerina i vode, dva do tri puta.
Sredstvo protiv smrzavanja
Etilenglikol je bezbojna, prozirna sirupasta tečnost, bez mirisa. Tačka ključanja je 197,2°C. (60%-ni vodeni rastvor etilenglikola smrzava se na -40°C.)
Smjesu za hladnjak, za razne temperature možemo napraviti, miješajući vodu sa etilenglikolom u sljedećim odnosima:
Smjesa od 10% etilenglikola i 90% vode, primjenjuje se do -4°C,
20% etilenglikola i 80% vode, primjenjuje se do -9°C,
30% etilen-glikola i 70% vode, primjenjuje se do -15°C,
40% etilenglikola i 60% vode, upotrebljava se pri temperaturama do -24°C,
50% etilenglikola i 50% vode, upotrebljava se do -36°C.
Za sprečavanje korozije, u svaku litru smjese stavljamo 3-7 grama natrijum-benzoata. Etilenglikol je otrovan!
Omekšavanje vode za rashladnik
Najbolje je ako se koristi kišnica ili destilovana voda. Srednje tvrde vode omekšavamo sa 5 g gašenog kreča i 10 grama sode na 10 litara vode. Poslije stajanja od nekoliko sati izdvojeni talog se sedimentira, tako da lako možemo odlltl bistru vodu. Odvojenu čistu vodu stavljamo u drugu posudu, pa tek onda sipamo u hladnjak.
Otapanje kamenca
Ako primjećujemo izdvajanje kamenca u hladnjaku, stavljamo vreli rastvor trinatrijum-fosfata (Na3PO4), koji će da rastvori izdvojeni kamenac.
Na 100 litara vode stavljamo 6 g trinatrijum–fosfata, zagrijavajući rastvor na 80-90°C, peremo u toku 3-4 sata hladnjak, puštajući da voda cirkuliše u rashladnom sistemu, potom ispustimo rastvor i peremo hladnjak čistom vodom. Ako je potrebno, ovaj postupak ponavljamo nekoliko puta, dok se kamenac potpuno ne rastvori.
Uklanjanje magle
Naše iskustvo pokazalo je da se metalne i staklene površine lako zamagljuju ako je jedna njihova strana na nižoj temperaturi. Na drugoj, toplijoj strani tada se vodena para lako kondenzira. Navest ćemo nekoliko recepata za odmagljivanje tih površina:
- na 100 g vode,
30 grama glicerina,
3 g bjelanceta,
0,5 g benzoata natrijuma.
2. 79 dijelova vode,
20 dijelova glicerina,
1 dio albumina,
0,1 dio fenola.
3. 5 dijelova silikonskog ulja,
35 trikloretilena,
rastvoreno u 60 dijelova benzina.
Poliplast
(od plastičnih masa)
Iako su najmlađi članovi velike porodice hemikalija koje se koriste u domaćinstvu, ipak su već potisnuli iz upotrebe mnoge klasične materije.
Njihovu klasifikaciju najbolje je izvršiti prema načinu toplotne obrade. Naime, jedni zagrijavanjem omekšaju, dok drugi zagrijavanjem očvrsnu. Prvi se nazivaju termoplastima, a drugi duroplastima. I duroplasti se često mogu jednom zagrijavanjem dovesti u polutečno stanje, (u kalupima primaju željeni oblik), ali daljnje djelovanje toplote nepovratno ih prevodi u čvrsto stanje. Ponovnim zagrijavanjem više ih ne možemo omekšati.
Termoplasti se zagrijavanjem omekšaju - postaju plastični - mogu se oblikovati u kalupima i hlađenjem očvrsnu. Ponovnim zagrijavanjem opet omekšaju i ponovo se mogu oblikovati. Ovo ponovno oblikovanje može se ponoviti bezbroj puta.
Termoplastični materijali
polietilenski materijal
Polietilen je polimer etilena. Prozračna, plastična materija, koja na dodir djeluje kao da je masna. Nije otrovna, odlično se suprotstavlja djelovanju hemikalija. Topi se na oko 105-110°C. Na sobnoj temperaturi nema pogodnog rastvarača niti ljepila. Karakteristična upotreba: elektroizolacioni materijali, nelomljive posude, cijevi, folije. Ne može se obrađivati reznim alatima.
polipropilenski materijal
Polimer je propilena. Sličan je polietilenu, ali je krhkiji i topi se na oko 180°C. Nije pogodan za ručno livenje, zbog velike gustine rastopljene mase. Nije otrovan, otporan je prema djelovanju hemikalija. Na sobnoj temperaturi je nerastvorljiv i ne može se lijepiti.
Upotreba polipropilena je slična polietilenu, no zbog više tačke topljenja i veće zatezne čvrstoće može se primijeniti na širem području. Tako kod posuda i pribora koji se steriliziraju, cijevi za pritisak, krila ventilatora i propelera motornih čamaca, nelomljivih kutija, igrački i sl. Svi ovi predmeti se izrađuju od polipropilena. Za obradu sa skidanjem strugotina manje odgovara.
Polimetilni akrilat
(pleksi staklo)
Pleksi-staklo je polimer metilestra akrilne kiseline. To je bistra, rijetko kad obojena, od polistirola nešto manje krta materija. Na 90°C počinje omekšavanje, a na 140-150°C može se plastično obraditi. Nije otrovan, djelimično je otporan na dejstvo kiselina i baza. Najbolji rastvarač je kloroform, a ujedno i ljepilo. Izvanredno propušta svjetlosne zrake. Na tržište dolazi u vidu ploča, cijevi, štapa. Trgovačko ime pleksi–stakla, proizvedenog u Galenici Zemun, je klirit. Dobro se obrađuje reznim alatima. Poslije termičke obrade, ohlađen, dobro drži primljeni oblik. Ponovnim zagrijavanjem vraća se u prvobitni oblik. Veoma je podesan za majstorisanje u domaćinstvima.
Polistiren
Polistiren je polimer vinil-benzola. Bezbojan je, proziran ili prozračan. Omekšavanje počinje na oko 80°C, a temperatura obrade je oko 120-140°C, dok se na 200° već razgrađuje.
Nije otrovan, kiseline i alkalije ga rastvaraju. Najbolji rastvarač, odnosno ljepilo je benzol. Odavno poznat i upotrebljavan poliplast. Relativna krtost, lomljivost, ograničava inače jako široku oblast upotrebljivosti. Kutije, posuđe, igračke, dugmad, zatim češljevi, drške, akumulatorske kutije, folije i slični proizvodi se prave od polistirola. Električne osobine, dielektrična otpornost i mali dielektrični gubici čine ga odličnim materijalom u elektrotehnici. Benzolni rastvor polistirola je odlično ljepilo za papir, odlično impregniše i vodonepropustan je. Ne preporučuje se za obradu sa skidanjem strugotine.
Poliamid (najlon)
Po hemijskom sastavu je kondenzacioni proizvod dikarbonskih kiselina i diamina. Po strukturi je sličan prirodnim belančevinama. Veoma je otporan, žućkast, proziran. Tačka topljenja mu je oko 140°C. Nije otrovan, svježe rastvoren ima gorak ukus zbog produkata raspadanja. Manje je otporan prema djelovanju hemikalija. Nema pogodnog rastvarača, lijepi se mravljom, odnosno, sirćetnom kiselinom.
Najčešće se upotrebljava za izradu vlakana. Brizganjem i presovanjem se, takođe, izrađuju razni predmeti. Poliamidne mase se dobro obrađuju skidanjem strugotine, naročito pri izradi bešumnih zupčanika i osovina.
Polivinil–hlorid (PVC, mipolam)
Po hemijskom sastavu je polimer vinilhlorida. Tvrd, bezbojan smolast materijal. Pri korištenju miješa se s manjom–većom količinom omekšivača (dibutil-ftalat, dioktil–ftalat). U zavisnosti od količine omekšivača dobijamo tvrdi PVC (Vinidur) ili omekšani, elastični proizvod (Mipolam). Odlično se suprotstavlja djelovanju hemikalija. Nema pogodnog rastvarača, hlorirani rastvarači (ugljen–tetrahlorid, hloroform, dihlor-etan, cikloheksanon) polako ga rastvaraju. Za lijepljenje na tržište dolazi specijalno PVC ljepilo. Relativno slabo se lijepi smjesom 1:1 dihlor-etana i cikloheksanona.
Upotrebljava se za: cijevi (dobro se obrađuje odvajanjem strugotine, zagrijavanjem postaje savitljiv) za vodovod, kanalizaciju i sl., pri izradi posuda za kiseline i hemikalije. Omekšani PVC se prvenstveno koristi za izradu folija (kabanice, ambalaža, kese). Vezivanje PVC-a se najčešće vrši zavarivanjem pomoću toplog zraka. Omekšane PVC folije se vezuju kombinovanjem zavarivanja i lijepljenja.
Politetrafluoroetilen (teflon)
Ро hemijskom sastavu je polimer tetrafluor–etilena. Čvrst, malo elastičan, bezbojan, u tanjem sloju prozračan. Veći blokovi su mliječno bijeli. Nedostižne dielektrične osobine kao i izvanredne temperaturne osobine, potpuna nerastvorljivost čine ovaj materijal ponegdje nezamjenjivim. Međutim, cijena koštanja ga čini teško pristupačnim. Industrijska obrada teflona je dosta teška, a obrada u domaćinstvu još teža. Nema rastvarača. Lijepiti se može samo specijalnim ljepilima i to sa veoma skromnim uspjehom. Može se koristiti do 350°C, omekšava na oko 400-450°C.
Celulozni acetat
Proizvodi se od prirodne celuloze (vata) pomoću sirćetne kiseline. Ima komplikovan molekul, promjenljivog sastava.
Čvrst, otporan materijal, neotporan na nešto više temperature. Omekšavanje počinje na 60°С, rastapa se na 100–110°С. Providan je, ali propusnost ne dostiže propusnost polistirola. Upotreba je slična polistirolu, ali se predmeti od celuloznog acetata teže lome. Ne može se bojiti tako uspješno kao polistirol. Nije zapaljiv, te se koristi za proizvodnju filmova. Rastvarači su (u zavisnosti od načina proizvodnje) aceton, (hloroform, dihloretilen). Lijepljenje se vrši najuspješnije koncentriranim rastvorom sirćetne kiseline. Moguća je toplotna obrada i obrada skidanjem strugotine.
Nitrocelulozni materijal (celuloid)
Dobija se od prirodne celuloze djelovanjem azotne kiseline. Sastavljena je od neujednačenih, složenih molekula.
Slična vati, vrlo zapaljiva i eksplozivna supstanca. Dobro se rastvara u acetonu. Otopine, uz dodatak omekšivača (dietil–ftalat, dibutil–ftalat), poznate su kao lakovi (nitrolak, zapponlak, kolodijumlak, dukolak).
Nitroceluloza, izmiješana sa kamforom (10-30%), kao omekšivačem, poznata je pod imenom: celuloid. Ova supstanca je jedna od prvih poliplasta, sa odličnim osobinama (otporna na udar, providna, jeftina, estetski dopadljiva), iz svakodnevne upotrebe istisnuta jedino zbog velike zapaljivosti. Pri radu, obradi, treba postupiti veoma oprezno. Obrada se vrši uglavnom od pločastih komada rezanjem, ljepljenjem, savijanjem. Za lijepljenje se koristi aceton.
Duroplastne mase
(termostabilne plastike)
Poliplasti iz ove grupe su najranije pronađeni. Pri proizvodnji i upotrebi ovih materija karakteristične su dvije faze: najprije se proizvodi termpoplast, (zagrijavanjem omekša), potom se masa miješa sa »punilima« i tako dobivena supstanca je sirovina za proizvodnju raznih artikala.
Pri daljoj obradi, materijal se presovanjem, brizganjem formira; dejstvom toplote stvrdnuti poliplast više se zagrijavanjem ne može obraditi, niti je u rastvaračima topiv.
Fenoplast (bakelitni materijal)
Materijal ima izražen bakelitni miris, a zbog tamne boje osnovne sirovine nije moguće proizvoditi predmete u otvorenijim bojama. Do 170°С otporan je na djelovanje temperature, a zatim gubi svoju čvrstoću. Na oko 400°С se raspada, ugljeniše.
U zavisnosti od vrste »punila« bakelit je krt, žilav ili lomljiv. Uglavnom se koristi za tehničke svrhe: utičnice, priključci, drške, izolatori, kutije i sl. Nije pogodan za smještaj prehrambenih artikala. Za obradu u domaćinstvu su najpogodniji poluproizvodi, slojevite ploče, cijevi i šipke. Veoma se dobro lijepi sa epoksidnim smolama.
Aminoplastične mase (doramin, nikeplast)
Proizvodi se od formaldehida i karbamida. Proizvod je bezbojan, bez mirisa i neotrovan. Pogodan je i za skladištenje prehrambenih artikala. Ta činjenica, kao i to da se može koristiti u svijetlim bojama, daje mu veliku prednost. Inače, njegova upotreba je slična bakelitnim smolama. Poluproizvodi za upotrebu u domaćinstvima rijetko dolaze na tržište.
Poliesterske smole (elastiro, polikon)
Proizvode se kondenzacijom dikarbonskih kiselina i dvohidroksilnih alkohola. Od polaznih sirovina, jedna mora da sadrži dvostruku vezu. Nastala smola se rastvara u nekom monomeru. Ova masa, slična medu, dejstvom dodatih katalizatora i u zavisnosti od vrste i količine tih katalizatora, ranije ili kasnije, na sobnoj temperaturi ili na povišenim temperaturama očvrsne. Pre očvršćivanja može da se oboji raznim bojama. Idealna, ali teško se nabavlja. Odgovara za proizvodnju malih serija ili pojedinačnih artikala.
Pri obradi livenjem, masa se jednostavno ulije u kalup i, bez pritiskivanja, ispunjava kalup koji može biti od gipsa, drveta, voska, plastelina i sl. Potrebno je samo sačekati da masa očvrsne i gotovi komad se može vaditi iz kalupa.
Prema drugom postupku, staklena ili tekstilna tkanina se natapa smolom i stavlja na formu ili kalup. Na ovaj način se proizvode čamci, karoserije, zaštitne kacige itd.
Skupocjeni predmeti, kao što su arheološki primjerci, podvodni aparati i sl. mogu se providnom smolom veoma uspješno zaštititi. Tvrda smola je veoma pogodna za obradu sa skidanjem strugotina, dobro se lijepi sa sopstvenim monomerom, odlično se polira. Veoma je otporna protiv dejstva atmosferilija i odličan je električni izolator.
Epoksidne smole (eporezit, araldit)
Prema hemijskoj strukturi epoksi–smole se mogu svrstati u red poliestera. Tako i njihova upotreba u većini slučajeva odgovara upotrebi poliestera. Proizvodi se od tečnih do čvrstih proizvoda, preko raznih gustina. Tečni proizvodi se bolje obrađuju, dok čvrsti imaju donekle bolje osobine. U zavisnosti od katalizatora za umrežavanje, vrijeme očvršćavanja smole može se nalaziti u veoma širokim granicama. Ako je moguće reći, još je bolji materijal za obradu od poliestera. Nažalost, isto se tako dosta teško nabavljaju.
Osim smola za livenje, među epoksidnim smolama mogu se naći odlična ljepila. Ova ljepila se mogu koristiti za lijepljenje neuobičajenih materijala, kao: metal–metal, metal-staklo, staklo-staklo.