I pri najopreznijem radu može se dogoditi da ozlijedimo ruku dlijetom, da pri radu s kemikalijama udahnemo otrovni plin, ili da pri montažnim radovima padnemo s ljestava.
Najčešće nezgode i mjere opreza
Opekline. Opasna mjesta, radnje i sredstva: kuhinja, praonica, kupaonica; topljenje masti, zavarivanje; glačala, peći, neispravni grijači, rešoi. Osobito zapaljivi materijali: benzin, eter, alkohol, terpentin, osobito kao sredstva za čišćenje i sredstva za uništavanje insekata.
Mjere opreza: ne smijemo gomilati otpatke, novinski papir, krpe; ne smijemo ostavljati pepeo u drvenom sanduku ili košari; na štednjake i peći posuđe za kuhanje treba tako postaviti da mu ručke ne budu okrenute prema polju; sa zapaljivim sredstvima za čišćenje postupati vrlo oprezno; vatru ili otvoreni plamen ne smijemo ostaviti bez nadzora.
Trovanje ugljičnim monoksidom, dimom. Peglanje peglom na ugljen, peć s neispravnim izgaranjem ili peć zatvorena prije vremena, neispravni dimnjaci.
Mjere opreza: dimnjake i štednjake treba stalno kontrolirati i čistiti; s peglama na ugljen peglati uz otvoren prozor; ne smije se pušiti u krevetu; ako parkiramo automobil u garaži, treba potom neko vrijeme ostaviti otvorena.
Trovanje plinovima, eksplozija plina. Nedostaci plinovoda svjetlećeg plina. Nepravilno rukovanje grijačima vode (bojlerima), neispravni ili nezatvoreni ventili. Tri vrste opasnosti: eksplozija, požar, trovanje plinovima.
Najopasniji sastojak svjetlećeg plina je ugljični monoksid. Znakovi trovanja su: bljedilo, glavobolja, slabost, vrtoglavica, obamrlost udova, povraćanje, proljev, pospanost, povremeni potresi mišića, nesvjestica. Konačno, uslijed oduzetosti dišnih organa, može nastupiti smrt.
Ako trovanje nastaje postupno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja (npr. ako plin u stanu polako i stalno tinja), znakovi su: karakteristična blijeda plavkasto-siva boja lica, slabost mišića, umor, živčani trzaji, drhtanje usta, ruku i nogu, nesvjestica (osobito pri ustajanju), slabljenje sluha i vida, nesiguran hod, smanjenje pamćenja i koncentracijske moći, uznemirenost i smanjenje snage volje.
Mjere opreza: ako osjetimo miris plina, odmah treba otvoriti vrata i prozore, dulje provjetravati prostoriju, ne smije se zapaliti šibica, zabranjeno je uključiti električnu rasvjetu; ventil za plin treba potpuno zatvoriti; ne treba koristiti gumeno crijevo za plinovode bez tekstilnog uloška; zabrtvljenost plinskih instalacija ne smije se provjeravati otvorenim plamenom, samo sapunicom!
Ako plinski bojler (autogejzir) neće da upali, odmah treba zatvoriti slavinu za toplu vodu i pričekati najmanje 10 m minuta dok cijela količina ispuštenog plina ne ishlapi. Poslije ovoga, prvo treba zapaliti plamen za paljenje i tek onda otvoriti slavinu za toplu vodu.
Sagorijevanje plinskog plamena stalno treba kontrolirati. Ako je plamen žućkaste boje s dugim i izblijedjelim konturama, onda je sagorijevanje nepotpuno. Uređaj s nepotpunim sagorijevanjem ne smije se koristiti. Produkte sagorijevanja plinskih štednjaka treba odvesti preko dimnjaka. Tamo gdje ovo nije riješeno, veliku pažnju treba posvetiti provjetravanju.
Strujni udar. Neispravni vodovi, kućanski aparati, alat, vodovi bez izolacije, istrošeni prekidači, utikači, grla; naročito u kuhinji, u kupaonici, u praonici i u podrumu; prijenosne svjetiljke, nepropisni popravci neispravnih osigurača (npr. žicom).
Mjere opreza: treba odstraniti sve slobodno viseće električne vodove; ne smijemo koristiti slabe i neizolirane prekidače i pribore; svaki kvar treba odmah otkloniti; ne smijemo popravljati prekidače i vodove vlažnim rukama!
Opće mjere opreza u kućnoj radionici
Radionica, strojevi, sredstva za rad i zaštitna sredstva treba da budu odgovarajući, trajni i ispravni.
Pod treba biti gladak, ali ne i klizav, u dobrom stanju i prikladan za održavanje čistoće.
Radno mjesto treba biti prostrano, osvijetljeno, sa slobodnim prostorom najmanje 80 cm širine.
Upotrebljavajmo samo takve ljestve koje imaju ispravne i jake prečke i koje su prije uporabe ispitane! Jednostruke ljestve treba osigurati od klizanja. Dvostruke treba osigurati zglobovima ili lancima da se ne otvaraju. Pri radu na visini obvezno treba upotrebljavati sigurnosni pojas.
Električne uređaje izrađivati i upotrebljavati samo u skladu s važećim standardima i propisima.
Prirodno i umjetno osvjetljenje treba biti dovoljno i praktički bez sjena na radnom mjestu i rukama, a istodobno ne smije biti ni blještavo.
Radno odijelo - osobito pokraj opasnih strojeva - treba biti odgovarajuće. Ne smije se nositi široka odjeća s dijelovima koji slobodno vise; nisu dopuštene pregače, šalovi i kravate. Kosu treba zaštititi kapom.
Treba koristiti zaštitne naočale i maske ako postoji opasnost od iverja, iskri i kapljica nagrizajućih tekućina. Protiv jake svjetlosti treba koristiti i, također, propisne tamne naočale.
Zapaljive i eksplozivne plinove, pare, kao i prašinu treba odstraniti jakim ekshaustorima. Ako u prostoriji ima zapaljivih ili eksplozivnih plinova, para ili prašine, ne smije se koristiti zagrijavanje ili osvjetljenje s otvorenim plamenom. Isto tako se ne smiju u ovakvim prostorijama smještati motori s unutarnjim izgaranjem ili strojevi za brušenje. Provjetravanju ovakvih prostorija treba posvetiti osobitu pažnju. Ako postoje sredstva i uređaji (ručni) za gašenje požara, moraju uvijek biti ispravni a povremeno vježbati njihovo rukovanje.
Zabranjeno je gomilati samozapaljive tvari, ivericu i masne krpe!
Na pokretne dijelove strojeva treba postaviti takve štitnike koji će isključiti i slučajnu mogućnost međusobnog dodira tih dijelova.
Prva pomoć nakon nezgode
Zaustavljanje vanjskog krvarenja. Najvažnije je zatvoriti ozlijeđene arterije i ranu zaštititi od infekcije odgovarajućim zavojem (sl. 1). Ne smiju se s rane uklanjati ostaci krvi niti ranu polijevati i ispirati tekućinama. Dobro postavljen zavoj smanjuje bolove unesrećenog. Čovjek s vanjskim krvarenjem treba sjesti ili leći, a dio tijela koji krvari treba podići. Potrebni materijali za prvu pomoć su: sterilne gaze, vata i zavoji. Ako je rana ili njezina okolina zaprljana prašinom, blatom ili drugim zaraznim materijama, onda ranu moramo obrisati sterilnom gazom (ili isprati vodikovim peroksidom), a mjesto oko rane tanko namazati 5%-nim jodom (ako nema joda, onda alkoholom ili kolonjskom vodom).
Treba razlikovati krvarenje iz kapilara, nosećih žila i glavnih arterija (žila kucavica).
Manje kapilarno krvarenje zaustavlja se jednostavnim pokrivnim zavojem (sl. 1, 1. dio). Veće krvarenje zaustavlja se kompresivnim zavojem. Na ranu se postavlja sterilna gaza, a na gazu vata. Zatim se oblikuje »tampon«, gaza ili vata omotana u gazu i savijena u oblik kugle (veličine oraha, jajeta ili šake, ovisno o veličini rane) stavi preko vate pa se sve malo čvršće zavije. (Neposredno na ranu ne smije se staviti vata!) Ako krv probija, ne treba skinuti zavoj nego iznad njega postaviti novi zavoj! Za previjanje rana najprikladniji su tzv. prvi zavoji, koji se sastoje od sterilne gaze (u vidu jastučića) i sterilnog zavoja. Krvarenje velikih krvnih žila udova zaustavlja se stavljanjem poveske iznad rane (sl. 1, 2. dio).
Povreda žile kucavice može se prepoznati po tome što krv izlazi u jakom mlazu i ima vrlo jaku crvenu boju. Kod povrede nosećih žila, ovisno o veličini rane, krv izlazi iz rane u mlazu ili samo lagano curi. U oba slučaja krvarenje možemo zaustaviti samo stavljanjem zavoja. Krvarenje udova lakše se zaustavlja ako se dio koji krvari podigne (sl. 1, 3. dio) i ako se čvrsto zavoji, polazeći od kraja prema tijelu. Ovaj postupak osobito je potreban ako je ozlijeđeni izgubio mnogo krvi, jer ćemo na taj način uspostaviti normalan krvni tlak. Zavoj s pritiskom, u slučaju krvarenja žile kucavice, treba smjestiti između srca i ozlijeđenog mjesta, a u slučaju krvarenja nosećih žila, na dijelu ekstremiteta koji je prema prstima. Prije nego što zavoјimo ranu, treba ozlijeđeni dio, malo podići jer će se tako krvarenje smanjiti. Za podvez za zaustavljanje krvarenja najprikladniji su: široka gumena traka ili gumeno crijevo. Važno pravilo je da podvez treba primijeniti samo onda ako pokrovnim ili kompresivnim zavojem nismo uspjeli zaustaviti krvarenje. Osim ovoga vrlo je važno i to da se podvez ne smije ostaviti više od 1-1,1/4 sata na nozi ili ruci jer će one otupjeti. (To znači da je potrebna brza liječnička intervencija ili ozlijeđenog odmah otpremiti u bolnicu). Kod vrlo teškog krvarenja treba pokušati krv zaustaviti pritiskanjem prstima (slika 1, 4. dio), kod povrede žile kucavice između srca i ozlijeđenog mjesta a kod nosećih žila prema polju. Krvarenje žile kucavice, na vratu, može se do dolaska liječnika zaustaviti samo pritiskanjem prstima. Bolesniku, koji je izgubio mnogo krvi, ako je pri svijesti i nema nagon za povraćanje, treba dati kavu ili čaj i izvršiti klistiranje mlakim otopinom kuhinjske soli.
FOTOGRAFIJA 1
Zaustavljanje krvarenja nosa. Bolesnika treba postaviti u sjedeći položaj, glavu mu staviti unatrag i palcem pritisnuti hrskavicu nosa u trajanju od 10-15 m min. Ako na ovaj način ne uspijemo zaustaviti krvarenje, treba otvore nosa napuniti čistom gazom ili vatom, glavu saviti naprijed i u tom položaju pričekati dok krvarenje ne prestane.
Opekline. Osobi kojoj se odjeća zapalila treba staviti debeli pokrivač ili kaput i politi je vodom. Na ranu od opekline treba staviti gazu ili mekano platno natopljeno masnom ili uljanom kremom, a zatim zavoj. Opečena mjesta ne treba dodirivati prstima niti kakvim predmetima, (probušiti mjehur i sl.) sve dok liječnik ne stigne.
Kod opeklina od jakih kiselina, kiselinu treba obrisati, mjesto odmah isprati vodom, na njega staviti gazu natopljenu mašću i zavoj.
Kontuzija. Mjesto kontuzije bolno je, natečeno i crvene boje. Ako je koža ozlijeđena i ogrebena, treba je tanko namazati alkoholom ili jodom i staviti zavoj.
Uganuće. Povreda zglobnih ligamenata koji učvršćuju i štite zglobove praćena je bolovima, ali ne toliko jakim kao kod iščašenja. Prva pomoć: mirovanje i hladni oblozi.
Iščašenje. Nepravilan položaj krajeva kostiju u zglobovima nakon ozljede praćen je jakim bolovima. Oblik zgloba se mijenja i ozlijeđeni se ne može kretati. Laik ne smije pokušati namjestiti iščašeni zglob, jer će time samo povećati nevolju. Ozlijeđenoga treba postaviti u miran položaj i zvati liječnika. Ako se iščašeni zglob brzo namjesti, bolesnik će se brže oporaviti.
Ozljede kostiju. Prijelom kosti je prekid kontinuiteta kosti. Bolesnik ne može pomicati ozlijeđeni dio tijela, ne može, primjerice, stati na slomljenu nogu. Prijelom kosti može biti različitog stupnja: napuklina, prijelom s odlomljenim sitnim dijelovima, odlomi ili napuklina i, konačno, otvoreni prijelom. Od svih ozljeda najteži je otvoreni prijelom, koji u sebi krije i opasnost od zaraze. Zbog toga se na ozlijeđeno mjesto stavlja sterilna gaza. Ako ustanovimo, ili postoji sumnja da se radi o prijelomu kosti i ako možemo brzo osigurati liječničku pomoć, najbolje je da bolesnika postavimo u ležeći položaj i pričekamo liječnika. Ako, pak, bolesnika treba nositi, tada moramo imobilizirati ozlijeđenu nogu (sl.2). Skidanje odjeće bolesniku treba započeti na strani gdje nema ozljede (oblačenje obrnutim redoslijedom). Odjeću treba na mjestima šavova razparati, pazeći da nepotrebno ne pokrećemo ozlijeđeni dio tijela. Imobilizacija ruke provodi se tako da ruku pričvrstimo za prsa. To je moguće i bez vezivanja (sl. 2, 1. dio), ili zavojem, odnosno platnenom maramom (sl. 2, 2. dio). Kod prijeloma noge ozlijeđenu nogu pričvrstimo za neozlijeđenu. Ako nismo sigurni da se radi o prijelomu (može biti i iščašenje), ipak treba postupati kao da je riječ o prijelomu. Slomljenu kost treba imobilizirati zajedno s dva susjedna zgloba: slomljenu ruku zajedno sa zglobom šake i laktom; slomljenu nogu zajedno s koljenom i gležnjem (sl. 2, 3. dio). Sredstva za imobilizaciju mogu biti štap, jača letva ili neki ravan predmet. Sva ta sredstva prethodno treba omotati nekom tkaninom.
PRIKAZ 2
Prijelomljeni ekstremitet do prve pomoći treba osloniti na neku ravnu površinu (sl. 2, 4. dio).
Trovanje ugljikovim monoksidom može nastati: od neispravnih ili neispravno zatvorenih peći; u garaži od automobila; prilikom tinjanja plina (neispravni vodovi, ventili, neispravno izgaranje plamena i sl.). Početni znakovi trovanja: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, nagon na povraćanje. Kasnije nastupa toliki stupanj slabosti da bolesnik ne može hodati i unatoč tome što je pri svijesti ne može pobjeći. Disanje je prvo ubrzano, a kasnije ozlijeđeni počinje gušiti i disanje postaje slabije. Ozlijeđenog treba odmah iznijeti na zrak (a i prostoriju provjetriti), ako je pri svijesti treba mu reći da duboko diše i ako može gutati dati mu jaku kavu ili čaj. Ako je u besvjesnom stanju, treba primijeniti umjetno disanje.
Trovanje ugljik-dioksidom. Ovo je zapravo gušenje uslijed nedostatka kisika. Nastaje u dubokim podrumima prilikom vrenja vina, u kanalizacijskim cijevima i prilikom silaska u stare bunare. Spasilac treba imati zaštitna sredstva (opskrbu kisikom) pri ulasku u ove prostorije ili, ako takvih sredstava nema, treba vezati jak konop oko struka čiji kraj drže oni koji su izvan prostorije, pri ulasku duboko udahnuti i pokušati spasiti, odnosno iznijeti unesrećenog bez disanja.