I pri najopreznijem radu može se desiti da povrijedimo ruku dletom, da pri radu sa hemikalijama udahnemo otrovni gas, ili da pri montažnim radovima padnemo sa ljestava.
Najčešće nezgode i mjere predostrožnosti
Opekotine. Opasna mjesta, radnje i sredstva: kuhinja, vešeraj, kupatilo; topljenje masti, zavarivanje; pegle, peći, neispravni grijači, rešoi. Naročito zapaljivi materijali: benzin, etar, alkohol, terpentin, naročito kao sredstva za čišćenje i sredstva za uništavanje insekata.
Mjere predostrožnosti: ne smijemo gomilati otpatke, novinsku hartiju, krpe; ne smijemo ostavljati pepeo u drvenom sanduku ili korpi; na štednjake i peći sudove za kuvanje treba tako postaviti da im drške (ručice) ne budu okrenute prema polju; sa zapaljivim sredstvima za čišćenje postupati vrlo oprezno; vatru ili otvoreni plamen ne smijemo ostaviti bez nadzora.
Trovanje ugljenmonoksidom, dimom. Peglanje peglom na ugalj, peć sa neispravnim sagorijevanjem ili peć zatvorena prije vremena, neispravni dimnjaci.
Mjere predostrožnosti: dimnjake i štednjake treba stalno kontrolisati i čistiti; sa peglama na ugalj peglati uz otvoren prozor; ne smije se pušiti u krevetu; ako parkiramo automobil u garaži treba poslije toga izvjesno vrijeme ostaviti otvorena.
Trovanje gasovima, eksplozija gasa. Nedostaci gasovoda svjetlećeg gasa. Nepropisno rukovanje grijačima vode (bojlerima), neispravni ili nezatvoreni ventili. Tri vrste opasnosti: eksplozija, požar, trovanje gasovima.
Najopasniji sastojak svjetlećeg gasa je ugljenmonoksid. Znaci trovanja su: bledilo, glavobolja, slabost, vrtoglavica, obamrlost udova, povraćanje, proliv, sanjivost, povremeni potresi mišića, nesvjest. Konačno, usljed oduzetosti disajnih organa, može da nastupi smrt.
Ako trovanje nastaje postepeno, u dužem vremenskom periodu (npr. gas u stanu polako i stalno tinja), znaci su: karakteristična blijeda plavkasto-siva boja lica, slabost mišića, umor, nervni potresi, drhtanje usta, ruku i nogu, nesvjestica (naročito pri ustajanju), slabljenje organa sluha i vida, nesigurno hodanje, smanjenje memorije i koncentracione moći, uznemirenost i smanjenje snage volje.
Mjere predostrožnosti: ako osjećamo miris plina, odmah treba otvoriti vrata i prozore, duže provjetriti prostoriju, ne smije se zapaliti šibica, zabranjeno je uključiti električno osvjetljenje; ventil za plin treba potpuno zatvoriti; ne treba koristiti gumeno crijevo za vodove gasa bez uloška od tkanine; zaptivenost gasnih instalacija ne smije se kontrolisati otvorenim plamenom, samo sapunicom!
Ako gasni bojler (autogejzir) neće da upali, odmah treba zatvoriti slavinu za toplu vodu i sačekati najmanje 10 minuta dok cijela količina ispuštenog gasa ne ispari. Poslije ovoga, prvo treba zapaliti plamen za paljenje i tek onda otvoriti slavinu za toplu vodu.
Sagorijevanje gasnog plamena stalno treba kontrolisati. Ako je plamen žućkaste boje sa dugačkim i izblijedjelim konturama, onda je sagorijevanje nepotpuno. Aparat sa nepotpunim sagorijevanjem ne smije se koristiti. Produkte sagorijevanja gasnih štednjaka treba odvesti preko dimnjaka. Tamo gdje ovo nije riješeno, veliku pažnju treba posvetiti provjetravanju.
Strujni udar. Neispravni vodovi, kućanski aparati, alat, vodovi bez izolacije, istrošeni prekidači, utikači, grla; naročito u kuhinji, kupatilu, vešernici i podrumu; prijenosne svjetiljke, nepropisne popravke neispravnih osigurača (npr. žicom).
Mjere predostrožnosti: treba odstraniti sve slobodno viseće električne vodove; ne smijemo koristiti slabe i neizolirane prekidače i pribore; svaki kvar treba odmah otkloniti; ne smijemo popravljati prekidače i vodove vlažnim rukama!
Opće mjere opreza u kućnoj radionici
Radionica, mašine, sredstva za rad i zaštitna sredstva treba da budu odgovarajući, trajni i ispravni.
Pod mora biti gladak, ali ne i klizav, u dobrom stanju i pogodan za održavanje čistoće.
Radno mjesto treba da bude prostrano, osvijetljeno, sa slobodnim prostorom najmanje 80 cm širine.
Koristimo samo one ljestve koje imaju ispravne i čvrste prečke te koje su prije upotrebe ispitane! Jednokrilne ljestve treba osigurati od klizanja. Dvokrilne treba osigurati zglobovima ili lancima kako se ne bi otvarale. Pri radu na visini obavezno treba koristiti sigurnosni pojas.
Električne uređaje izrađivati i upotrebljavati samo u skladu sa važećim standardima i propisima.
Prirodno i vještačko osvjetljenje treba da bude dovoljno i praktično bez sjena na radnom mjestu i rukama, a istovremeno ne smije biti ni blještavo.
Radno odijelo - naročito pored opasnih mašina - treba da bude odgovarajuće. Ne smije se nositi široka odjeća s dijelovima koji slobodno vise; nisu dozvoljene kecelje, šalovi i kravate. Kosu treba zaštititi kapom.
Treba koristiti zaštitne naočale i maske ako postoji opasnost od iverica, varnica i kapljica nagrizajućih tečnosti. Protiv jake svjetlosti treba koristiti i također propisne tamne naočale.
Zapaljive i eksplozivne gasove, pare, kao i prašinu treba odstraniti jakim ekshaustorima. Ako u prostoriji ima zapaljivih ili eksplozivnih gasova, para ili prašine, ne smije se koristiti zagrijavanje ili osvjetljenje sa otvorenim plamenom. Isto tako se ne smiju u ovakvim prostorijama smjestiti motori sa unutrašnjim sagorijevanjem ili mašine za brušenje. Provjetravanju ovakvih prostorija treba posvetiti naročitu pažnju. Ako postoje sredstva i uređaji (ručni) za gašenje požara, moraju uvijek biti ispravni a povremeno vježbati njihovo rukovanje.
Nije dozvoljeno nagomilavati samozapaljive materije, ivericu i masne krpe!
Na pokretne dijelove mašina treba postaviti takve štitnike koji će isključiti i slučajnu mogućnost međusobnog dodira ovih dijelova.
Prva pomoć poslije nezgode
Zaustavljanje spoljašnjeg krvarenja. Najvažnije je zatvoriti povređene arterije i ranu zaštititi od infekcije odgovarajućim zavojem (sl. 1). Ne smiju se sa rane odstranjivati ostaci krvi niti ranu polivati i ispirati tečnostima. Dobro primenjen zavoj smanjuje bolove unesrećenog. Čovek sa spoljašnjim krvarenjem treba da sjedne ili da legne a deo tela koji krvari treba podići. Potrebni materijali za prvu pomoć su: sterilne gaze, vata i zavoji. Ako je rana ili njena okolina zaprljana prašinom, blatom ili drugim zaraznim materijama, onda ranu moramo obrisati sterilnom gazom (ili isprati vodonik peroksidom), a mesto oko rane tanko namazati 5%-nim jodom (ako nema joda, onda alkoholom ili kolonjskom vodom).
Treba razlikovati krvarenje iz kapilara, iz nosećih žila i iz glavnih arterija (žila kucavica).
Маnје krvarenje kapilara zaustavlja se jednostavnim pokrivnim zavojem (sl.1, 1. dio). Veće krvarenje zaustavlja se kompresivnim zavojem. Na ranu se postavlja sterilna gaza, a na gazu vata. Zatim se oblikuje »tampon«, gaza ili vata umotana u gazu i savijena u obliku kugle (veličine oraha, jajeta ili šake, u zavisnosti od veličine rane) stavi preko vate pa se sve malo čvršće zavije. (Neposredno na ranu ne smije se staviti vata!) Ako krv probija, ne treba skinuti zavoj nego iznad njega postaviti novi zavoj! Za zavijanje rana najpogodniji su tzv. prvi zavoji, koji se sastoje od sterilne gaze (u vidu jastučića) i sterilnog zavoja. Krvarenje velikih žila udova zaustavlja se stavljanjem poveske iznad rane (sl. 1, 2. dio).
Povreda žile kucavice može se prepoznati po tome što krv izlazi u jakom mlazu i ima vrlo jaku crvenu boju. Kod povrede nosećih žila, u zavisnosti od veličine rane, krv izlazi iz rane u mlazu ili samo lagano curi. U oba slučaja krvarenje možemo zaustaviti samo stavljanjem zavoja. Krvarenje udova lakše se zaustavlja ako se dio koji krvari podigne (sl. 1, 3. dio) i ako se čvrsto zavije, polazeći od kraja prema tijelu. Ovaj postupak naročito je potreban ako je povrijeđeni izgubio mnogo krvi, jer ćemo na ovaj način uspostaviti normalan krvni pritisak. Zavoj sa pritiskom, u slučaju krvarenja žile kucavice, treba smjestiti između srca i povrijeđenog mjesta, a u slučaju krvarenja nosećih žila, na dijelu ekstremiteta koji je prema prstima. Prije nego što zavijemo ranu, treba povrijeđeni dio, malo podići jer će se tako krvarenje smanjiti. Za povesak za zaustavljanje krvarenja najpogodniji su: široka gumena traka ili gumeno crijevo. Važno pravilo je da povesak treba primijeniti samo onda ako pokrivnim ili kompresivnim zavojem nismo uspjeli zaustaviti krvarenje. Osim ovoga vrlo je važno i to da se povesak ne smije ostaviti više od 1-1,1/4 sata na nozi ili ruci jer će one utrnuti. (To znači da je potrebna brza ljekarska intervencija ili povrijeđenog odmah otpremiti u bolnicu). Kod vrlo teškog krvarenja treba pokušati krv zaustaviti pritiskivanjem prstima (slika 1, 4. dio), kod povrede žile kucavice između srca i povrijeđenog mjesta a kod nosećih žila prema polju. Krvarenje žile kucavice, na vratu, može se zaustaviti do dolaska ljekara samo pritiskivanjem prstima. Bolesniku, koji je izgubio mnogo krvi, ako je pri svijesti i nema nadražaj za povraćanje, treba dati kafu ili čaj i izvršiti klistiranje mlakim rastvorom kuhinjske soli.
ILUSTRACIJA 1
Zaustavljanje krvarenja nosa. Bolesnika treba postaviti u sjedeći položaj, glavu mu staviti unazad i palcem pritisnuti hrskavicu nosa u trajanju od 10-15 m min. Ako na ovaj način ne uspijemo zaustaviti krvarenje, treba otvore nosa napuniti čistom gazom ili vatom, glavu saviti naprijed i u ovom položaju sačekati dok prestane krvarenje.
Opekotine. Na osobu kojoj se odjeća zapalila, treba staviti debeli pokrivač ili kaput i politi ga vodom. Na ranu od opekotine treba staviti gazu ili meko platno natopljeno masnim ili uljanim kremom a zatim zavoj. Opečena mjesta ne treba dodirivati prstima niti kakvim predmetima, (probušiti mjehur i sl.) sve dok ljekar ne stigne.
Kod opekotina od jakih kiselina, kiselinu treba obrisati, mjesto odmah isprati vodom, na njega staviti gazu natopljenu mašću i zavoj.
Kontuzija. Mjesto kontuzije je bolno, nateklo i crvene boje. Ako je koža povrijeđena i ogrebana treba je tanko namazati alkoholom ili jodom i postaviti zavoj.
Uganuće. Povreda zglobnih traka koje fiksiraju i štite zglobove praćena je bolovima, ali ne toliko jakim kao kod iščašenja. Prva pomoć: mirovanje i hladne obloge.
Iščašenje. Nepravilan položaj krajeva kostiju u zglobovima nakon povrede praćen je jakim bolovima. Oblik zgloba se mijenja i povrijeđeni se ne može kretati. Laik ne smije pokušati namjestiti iščašeni zglob, jer će time samo povećati nevolju. Povrijeđenog treba postaviti u mirni položaj i pozvati ljekara. Ako se iščašeni zglob brzo namjesti, bolesnik će se brže oporaviti.
Povrede kostiju. Prelom kosti je prekid kontinuiteta kosti. Bolesnik ne može da pokreće povrijeđeni dio tijela, ne može da stane, na primjer, na prelomljenu nogu. Prelom kosti može biti različitog stepena: napuklina, sa odlomljenim sitnim dijelovima prelom, odlom ili napuklina i, konačno, otvoreni prelom. Od svih povreda najteži je otvoreni prelom, koji u sebi krije i opasnost zaraze. Zbog toga se na povrijeđeno mjesto postavlja sterilna gaza. Ako ustanovimo, ili postoji sumnja da se radi o prelomu kosti i ako možemo brzo obezbijediti ljekarsku pomoć, najbolje je da bolesnika postavimo u ležeći položaj i sačekamo ljekara. Ako, pak, treba bolesnika nositi, onda moramo imobilizirati povrijeđenu nogu (sl.2). Skidanje odjeće bolesniku treba započeti na strani gdje nema povrede (oblačenje suprotnim redoslijedom). Odjeću treba na mjestima šivenja raspariti, obraćajući pažnju na to da ne pokrećemo nepotrebno povrijeđeni dio tijela. lmobilizacija ruke vrši se tako što ruku pričvrstimo za prsa. Ovo je moguće i bez vezivanja (sl. 2, 1. dio), ili zavojem, odnosno platnenom maramom (sl. 2, 2. dio). Kod preloma noge povrijeđenu nogu pričvrstimo za nepovrijeđenu. Ako nismo sigurni u to da se radi o prelomu (može biti i iščašenje), ipak treba postupati kao da se radi o prelomu. Prelomljenu kost treba imobilizirati sa dva susjedna zgloba zajedno: prelomljenu ruku zajedno sa zglobom ruke i sa laktom; prelomljenu nogu zajedno sa koljenom i gležnjem (sl. 2, 3. dio). Sredstva za imobilizaciju mogu biti štap, jača letva ili neki ravan predmet. Sva ova sredstva prethodno treba uviti u neku tkaninu.
FOTOGRAFIJA 2
Slomljeni ekstremitet do pružanja prve pomoći treba osloniti na neku ravnu površinu (sl. 2, 4. dio).
Trovanje ugljenmonoksidom može nastati: od neispravnih ili nepropisno zatvorenih peći; u garaži od automobila; pri tinjanju plina (neispravni vodovi, ventili, neispravno sagorijevanje plamena i sl.). Početni znaci trovanja su: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, nagon na povraćanje. Kasnije nastupa toliki stepen slabosti da bolesnik ne može hodati i, iako je pri svijesti, ne može pobjeći. Disanje je najprije ubrzano, a kasnije povrijeđeni počinje da se guši i disanje postaje plitko. Ozlijeđenog treba odmah iznijeti na svjež zrak (i prostoriju provjetriti), a ako je pri svijesti treba mu reći da duboko diše i, ako može gutati, dati mu jaku kafu ili čaj. Ako je u besvjesnom stanju, treba primijeniti umjetno disanje.
Trovanje ugljendioksidom. Ovo je u stvari gušenje usljed nedostatka kiseonika. Nastaje u dubokim podrumima prilikom vrenja vina, u kanalizacionim cijevima i prilikom silaženja u stare bunare. Spasilac treba da ima zaštitna sredstva (snabdevanje kiseonikom) prilikom ulaska u ove prostorije ili ako nema ovakvih sredstava, onda treba da veže jak kanap oko struka čiji kraj drže oni koji su van prostorije, da pri ulasku duboko udiše i da pokuša spasti odn. izneti unesrećenog bez disanja.