Obiteljska kuća
Početni izazovi gradnje
Onaj koji je u manjim građevinskim poslovima stekao već dovoljno iskustva kao kućni majstor, lakše će pristupiti izgradnji obiteljske kuće ili stana. Ovdje se ne misli na to da on sam obavlja gradnju, jer je to posao koji zahtijeva određene stručnjake. Ali je svakako dobro da i >>investitor<< bude upućen u te poslove i da u jednostavnijim stvarima i sam, a eventualno i članovi njegove obitelji ili prijatelji, uzmu učešća. Ovdje će biti govora upravo o učešću u »velikim« gradnjama, tj. o pripremama za gradnju.
Za gradnju je najprije potrebno osigurati zemljište. Nije dovoljno prije kupnje samo »pogledati« zemljište. Radi osiguravanja najboljih uvjeta za buduću zgradu, potrebno je pribaviti informacije o više stvari vezanih uz zemljište. Preporučljivo je prije kupnje konzultirati stručnjaka. Položaj zemljišta, reljef, nagib, sastav i karakter terena, uvjeti terena, smjerovi vjetrova, dimenzije i oblik zemljišta, postojeća flora na zemljištu, položaj i stanje prilaznih putova i komunalija vrlo su važni čimbenici i bitno utječu na projektiranje i izvođenje radova pri izgradnji. (Npr. visoka razina podzemnih voda zahtijevat će dodatne radove hidroizolacije, ili su na kamenitom tlu otežani radovi za izradu temelja). Sagledavanjem ovih čimbenika može ispasti da je »jeftinije« zemljište zapravo »skuplje«.
Prije kupnje treba ispitati i »pravni položaj« zemljišta. Treba provjeriti u zemljišnim knjigama je li zemljište stvarno slobodno za prodaju i nije li slučajno opterećeno dugovima, hipotekom i sl. Moguće je da postoje posebni propisi u vezi sa zemljištem, kao npr. pravo, odnosno obveza davanja prolaza drugim korisnicima, provođenje vode ili vodovoda, eksproprijacija. izgradnja cesta ili drugi uvjeti (sl. 1). Nakon pregleda zemljišnih knjiga treba se obratiti nadležnom tijelu u općini radi dobivanja informacija o mogućnostima gradnje na zemljištu. Tamo ćemo saznati kakvu zgradu smijemo, odnosno moramo, izgraditi na tom mjestu (prizemnu, katnu i sl.), smije li se uopće graditi, kakvi su urbanistički perspektivni planovi okoline (gdje će se graditi zabavište, dječji vrtić, trgovine i sl.). Ako su rezultati detaljnog pregleda zemljišta povoljni i ako je stanje u zemljišnim knjigama uredno, a i mišljenje nadležnog građevinskog tijela za nas je povoljno, tj. nema nikakvih ograničavajućih čimbenika ili takvih činjenica koje bi povećavale troškove gradnje, možemo kupiti zemljište pridržavajući se propisa za kupnju i prijepis zemljišta. Ovakve detaljne prethodne informacije poštedjet će nas kasnijih razočaranja i nepotrebnih troškova, pa čak možda i od toga da plan gradnje potpuno propadne.
FOTOGRAFIJA 1
Nakon kupnje zemljišta potrebna je građevinska dozvola. Svrha ove dozvole jest da se izgradnja zgrade provodi u skladu s postojećim propisima i da vlasnik koji ima pravo gradnje tako izvede gradnju da to ne ometa interese susjednih vlasnika i zajednice. Tko izgradi objekt bez propisane građevinske dozvole, nestručno, treba računati s tim da će mu zgrada biti prisilno srušena o njegovu trošku.
Uz molbu za građevinsku dozvolu treba priložiti i izvadak iz zemljišnih knjiga kao dokaz da je molitelj punopravni vlasnik zemljišta. Također je potrebno nabaviti situacijski plan zemljišta kao i projekt zgrade (situacija i detalji) s tehničkim opisom. Preporučljivo je pribaviti informacije od nadležnog organa i o uvjetima projekta (mjerilu, broju primjeraka i sl.) onda kada prikupljamo informacije o zemljištu. Neodgovarajući projekti često predstavljaju ozbiljan problem. Projekte mogu izrađivati samo za to ovlaštene ustanove, odn. osobe. Nije nam namjera utjecati na buduće »investitore«, ali skrećemo pažnju na to da se kod većih projektnih organizacija mogu dobiti gotovi tipski projekti, koji su relativno jeftini, suvremeni i ekonomični, izrađeni u više varijacija, tako da mogu zadovoljiti raznovrsne uvjete. Na temelju ovih projekata lakše se mogu dobiti građevinske dozvole koje raspolažu predmjerom i predračunom.
Pri gradnji vlastite kuće svaki čovjek ima svoje ideje. Te ideje mogu biti ispravne i realne, ali mnoge od tih ideja su irealne, jer su neizvedive, neekonomične i nesuvremene, a često i neukusne. Projektant se prilikom izrade projekta mora pridržavati određenih saveznih propisa, normativa i propisa u vezi projektiranja (npr. ulaz u WC ne smije biti iz kuhinje, propisana je minimalna površina prostorije, najmanja visina unutarnjih prostorija, položaj prostorija, obloge, površine prozora i sl. ne mogu se odabrati po želji), ali istodobno mora zadovoljiti i zahtjeve pojedinaca, odnosno vlasnika. Treba cijeniti svrsishodne i ekonomične prijedloge projektanata u vezi upotrebe tipskih elemenata (greda, vrata, prozora i sl.).
Interesi i aspekti pojedinaca najviše mogu doći do izražaja pri izboru i oblikovanju fasade, grupiranju prostorija, sustavu grijanja, terasa, podruma, sporednih zgrada i sl. Skrećemo pozornost na to da nadležni organ neće izdati građevinsku dozvolu na temelju nestručnih i neekonomičnih projekata, koji nisu u skladu s propisima za izgradnju stanova upravo zbog interesa investitora.
Kada smo pribavili građevinsku dozvolu, treba se brižljivo pripremiti za gradnju. Dobra priprema poštedjet će nas kasnijih nepotrebnih radova. Paralelno s postupkom pribavljanja građevinske dozvole, treba nekome povjeriti izradu predmjera i predračuna. Na osnovi predmjera i predračuna možemo odrediti potrebnu količinu građevinskog materijala (uzimajući u obzir i potreban gubitak). Ovi dokumenti potrebni su i za dobivanje zajma za gradnju. Ako smo pribavili i potreban zajam (ili gotovinu za početak gradnje), slijedi nabava građevinskog materijala.
Materijal je najbolje nabaviti kod nekog trgovačkog poduzeća. Postoji mogućnost i nabave već korištenog materijala - što je znatno jeftinije - ali o tome se svakako treba dogovoriti (i zajedno kupiti) sa stručnjakom. Naime, zaprljane cigle sa žbukom kasnije će stvarati poteškoće pri zidarskim i žbukerskim radovima, jer će »probijati« žbuku i bojanje. U drvenim gredama, parketima, brodskim podovima možda se kriju gljive i kukci, koji nakon godinu–dvije mogu prouzročiti goleme štete. Za neke crjepove potrebna je dvostruka količina letava, pa je moguće da jeftino pokrivanje krova kasnije bude skuplje. Isto tako, mekani, rabljeni vapnenac ne podnosi mraz, te ga za zidanje i temelje nećemo moći koristiti. Uopće, treba biti vrlo oprezan, bilo da se radi o novim ili o starim, često jeftinim građevinskim materijalima. Treba uvijek tražiti i čuvati dokumente koji dokazuju vlasništvo, ali i sve ostale račune i dokumente treba brižljivo sačuvati.
Prije nego što stigne prva pošiljka materijala, mnoge stvari treba još urediti na zemljištu. Ako zemljište još nije ograđeno, treba nakon usklađivanja granica sa susjedima i sa službenim podacima podići ogradu. Ogradu prema ulici i desnu bočnu te desnu polovicu stražnje ograde, sve to gledano s ulice, mi moramo izraditi. Lijeva bočna ograda i lijeva polovica stražnje ograde pripada lijevom, odnosno stražnjem susjedu. Pribavljanjem službenih dokumenata o ogradama izbjeći ćemo eventualne kasnije prepirke, pa možda i parnice. U smjeru transportiranja građevinskog materijala preporučljivo je izraditi samo privremenu i pokretnu ogradu.
Osnovni preduvjet za gradnju jest postojanje vode na licu mjesta, jer je transport vode skup i kompliciran. Ako smo bušili bunar, a voda je sumporasta, gorka, slana ili smrdljiva, treba zatražiti pomoć stručnjaka za bušenje odgovarajućeg (dubokog) bunara ili za neutralizaciju vode. Agresivna ili prljava voda ne može se upotrebljavati pri gradnji, jer će nakon kratkog vremena uništiti beton ili mort. Treba iskopati i jamu za vapno, tako da ne ometa transport i da bude dovoljno udaljena od budućih zidova. Osnova jame može biti 3 x 2 m, a dubina 1,5 m.
Potrebna je i jedna zgrada za skladištenje materijala, alata kao i za presvlačenje. Za tu svrhu treba izgraditi jednu privremenu kolibu osnove 3 x 3m od drveta, trske ili opeke s mogućnošću zatvaranja. Ali, mnogo је bolje da se unaprijed izgradi jedna od sporednih zgrada, npr. šupa za gorivo, za koju također imamo građevinsku dozvolu i da je koristimo za skladištenje. Ne smijemo zaboraviti ni izgradnju WC-a na mjestu koje je udaljeno od vode. Nakon dopremanja alata i pomoćnih materijala (tesarskih kopči, konopaca i sl.) možemo započeti organizaciju dopremanja građevinskog materijala.
Kamion treba tako unajmiti da bude potpuno iskorišten. Za rastresite materijale treba tražiti kipere. Moramo izbjegavati jeftin, ali nedopušten prijevoz. Dopremljeni materijal treba smjestiti u okolini buduće zgrade, tako da ne ometa daljnji prijevoz, jer ćemo na ovaj način izbjeći nepotrebna premještanja. Cement mora biti smješten pod krovom ili pokriven, cigle složene u vezu, bez opasnosti od ozljeda, pijesak i šljunak ograđeni ciglama (zbog rasipanja). Gašenje vapna najbolje je povjeriti stručnjaku.
Poslije ovoga možemo »obilježiti« mjesto zgrade. Ovo će uraditi majstor izvođač. Odredit će točan položaj zgrade na zemljištu, položaj uglova i podatke o visinama. S mjesta gdje će biti izgrađena zgrada treba ukloniti korov i humus (za eventualnu kasniju upotrebu). Teren gradnje treba biti vodoravan da bi majstor mogao odrediti kanapom položaj temelja. Širina rovova za temelje obilježava se kolcima. Možemo sudjelovati, uz nadzor majstora i u tim poslovima, a kopanje rovova je potpuno naš posao. Na rastresitom terenu potrebni su podupirači, a na čvrstom tlu moramo rovove izraditi točno prema danim dimenzijama, tako što ćemo stranice zidova otesati. Iskopanu zemlju pokušajmo izravnati na licu mjesta, 1-2 m od rova, ali je najčešće potrebno transportirati. Transport zemlje najbolje je riješiti kao povratni transport kamiona, koji doprema građevinski materijal. Nakon kopanja rovova, najbolje je odmah započeti s izradom temelja (da kiša ne bi oštetila rovove) (sl. 2).
PRIKAZ 2
Izgradnja
Dubina temelja treba u svakom slučaju biti najmanje 30 cm ispod razine terena, ispod granice smrzavanja. Najbrži i ujedno najekonomičniji temelj je tzv. »plivajući kamen«, koji na osnovi uputa majstora možemo izraditi i sami. Temelj od cigala vrlo je skup i može ga graditi samo stručnjak. Na brdovitim mjestima najbolje će odgovarati temelj zidan kamenom. Nakon izrade temelja vanjskih glavnih zidova, treba izraditi temelje srednjih i pregradnih zidova.
Na osnovi prethodnog, brižljivim radom, već smo izradili potrebne temelje. Za dobru izolaciju majstor će postaviti dva sloja bitumenskih izolacijskih ploča 150 i tri sloja toplog bitumena osigurat će potpuno zatvaranje. Treba obratiti pozornost i na to da izolacija bude za 3–10 cm šira od zida i da kod spojeva bude najmanje 15 cm preklopa. Vodoravna izolacija osnovnih zidova treba se svugdje spajati s vodoravnim izolacijama srednjih zidova i izolacijama ispod poda. Mnogi zanemaruju brižljivu izolaciju, međutim, izolacija je jedan od osnovnih preduvjeta za uporabljivost zgrade (sl. 3)
FOTOGRAFIJA 3
Početak vanjskih glavnih zidova, unutarnjih glavnih zidova i pregradnih zidova treba biti najmanje za 30, a još bolje za 40 cm, iznad razine okolnog terena u blizini planirane razine poda. Majstoru, koji vrši organizaciju poslova i tzv. precizne poslove, mnogo možemo pomoći prilikom zidanja. Zbog toga je preporučljivo da zidanje, jednu od operacija koja zahtijeva mnogo rada, dobro pripremimo i detaljno i brižljivo razradimo plan njegova tijeka.
Neovisno o tome koji materijal koristimo za zidanje, cigle, šuplje cigle, blokove, lomljeni kamen otporan na mraz ili obrađeni plemeniti kamen, sljedeća zlatna pravila odgovarat će za svako zidanje.
- Nemojmo težiti tome da sve sami uradimo! Dobar kvalitet zidanja može osigurati samo kvalificirana radna snaga. Ako nismo učili zidarski zanat, onda pomognimo u prenošenju cigala, u dodavanju, miješanju i prenošenju morta, u prenošenju skela i sl. (sl. 4).
FOTOGRAFIJA 4
2. Potrebnu nosivu širinu zida određuje stručnjak još prilikom projektiranja. Potrebna debljina za toplinsku izolaciju ovisi o materijalu zida i minimalna vrijednost te veličine, u skladu s nosivošću, propisana je propisima. Ne smijemo po svaku cijenu štedjeti na debljini zidova, jer ćemo kasnije imati veće troškove grijanja, a štoviše, na tankim zidovima moguća su taloženja vodene pare što je štetno za zdravlje i upropaštava bojanje i namještaj. Za naše temperaturne uvjete poželjni su zidovi od opeke širine 38 cm (bez žbuke). Zidovi od kamena trebaju biti najmanje 50 cm širine (već i zbog nosivosti). Postoje i razne druge kombinacije zidova, od kojih je najpoznatija kombinacija uzdužno postavljenih šupljih opeka i nasatice postavljenih manjih opeka. Debljina tih zidova je 33 cm, ali zahtijeva brižljivo izvođenje radova. Dobar zid je potpuno okomit i pojedini elementi u njemu postavljeni su vezano. Kod zidova od opeke treba osobito obratiti pozornost i na to da redovi opeka budu jednako i vodoravno postavljeni. Da bi se pri zidanje održavale dimenzije, treba koristiti klade, letve, konopce, visak i često treba kontrolirati ispravnost zidanja (najmanje poslije 2-3 reda).
3. Vodoravni i okomiti zazori (kod kamena kosi) trebaju biti oko 1 cm i te zazore treba dobro ispuniti mortom. Kvalitetu morta određuje stručnjak; obično se koristi mort oznake H4 ili H6. Za zidanje stupova i dimnjaka potreban je cementom ojačan mort. Mort se mora vrlo pažljivo izmiješati tako da u njemu ne budu grudice pijeska i vapna. Za miješanje morta treba upotrebljavati odstajali vapno i pijesak bez gline, bez mulja i bez nečistoća.
4. Prilikom zidanja, iznad visine od oko 1 m potrebne su već skele. Skele mogu izraditi samo za to kvalificirani radnici ili se izrađuju prema uputama majstora, a materijal za skele mora biti potpuno ispravan s odgovarajućim podom. Na skele treba postaviti prilazne daske s letvicama za sprječavanje klizanja. Sanduk za mort treba napuniti tako da prilikom transporta ne dođe do rasipanja. S obzirom na to da se prilikom zidanja troši veća količina morta, za svakog zidara treba pripremiti dva sanduka.
5. Ne smijemo dopustiti nered na gradilištu! Tijekom rada i po završetku rada treba očistiti skele da malter na podu ne bi vezao. Treba očistiti i sanduke za malter i pripremiti samo onoliko maltera koliko će se toga dana upotrijebiti. Treba pokupiti cigle koje su pale i očistiti teren od otpadaka kako bismo oslobodili transportne putove. Cigle treba dopremiti i posložiti tako da budu pri ruci zidarskom majstoru, pazeći na to da se hrpa ne sruši i ne padne.
6. Učinak jednog zidara je ugradnja 800-1000 opeka za osam sati. Ako se posao organizira tako da jedan radnik postavlja mort, drugi dodaje opeke, treći (majstor) postavlja odn. zida, a ostali (članovi obitelji) dopremaju materijal, moguće je za osam sati ugraditi i 7000 opeka. Na taj se način glavni zidovi obiteljske zgrade mogu dovršiti za 4–5 dana. Naročitu pozornost treba obratiti na pravilno izvođenje sastava zidova, na uglove, na okvire otvora, na njihovo brižljivo podešavanje i podešavanje vezivanja.
7. Debljine pregradnih zidova mogu biti 6, 10, 12 i 25 cm (ovisno o zahtjevima konstrukcije i pregrađivanja). Izgradnju pregradnih zidova treba izvoditi stručnjak, jer se ti zidovi moraju priključiti u utore glavnih zidova, a pregradne zidove od blokova treba opremiti i ojačanjima. Obratimo pažnju na to da debljina blok zidova »vlažnih« prostorija (kupaonica, kuhinja) bude najmanje 10 cm, jer će se kasnije, prilikom izrade potrebnih utora, zidovi od 6 cm uništiti.
8. I na kraju nekoliko riječi o zaštiti zdravlja sudionika u izgradnji obiteljske kuće. Na radnom mjestu treba osigurati mogućnost umivanja, malu prostoriju za skladištenje i sušenje oznojenih radnih odijela, ulje protiv sunca (za sunčanje) i masnu kremu za njegu kože. Izgrebane i od morta izjedene ruke treba pažljivo oprati, rane treba dezinficirati, a žuljeve namazati. Protiv pretjeranog utjecaja sunca – osobito oni koji nisu navikli na težak fizički rad – trebaju upotrebljavati ulje za sunčanje, šešir sa širokim obodom i laganu odjeću. Djecu treba udaljiti od gradilišta, od jame za gašenje vapna. Takva mjesta, privlačna za igru, treba ograditi i urediti.
Klasični građevinski materijal, opeka je vrlo značajna, tako da smo dvije slike posvetili ovom materijalu kako bismo prikazali njegove karakteristike, odnosno »norme upotrebe« (sl. 5 i sl. 6).
FOTOGRAFIJA 5
Brojevi u malim okvirima pokazuju koliko komada cigle je potrebno za 1 m2 zida različite debljine od cigle različitih dimenzija. Oni koji sami izvode gradnju lako će izračunati površine zidova planiranih prostorija. Proračun volumena zidova već je složeniji i baš zbog toga smo zadali odnos broja komada i površine zida (iznimno smo zadali potreban broj cigli za stup visine 1 m).
Prilikom određivanja ovih podataka uzeli smo u obzir i prostor koji zauzima mort i ondje gdje broj komada za 1 m2 nije bio cijeli broj, zaokružili smo na više.
PRIKAZ 6
Skrećemo pažnju graditeljima na to da potreban broj opeka na uglovima za međusobno vezivanje zidova izostaje ako proračun vršimo na osnovi unutarnjih površina. Zbog toga duljinu jednog zida u sastavu treba povećati za vrijednost debljine zida. Opeke poredane u redove predstavljaju samo hrpu materijala, tek vezivanjem s mortom postat će zid. Mort je smjesa gašenog vapna, pijeska, vode i cementa gustoće kajmaka.
Primjena raznih vrsta mortova
Malter oznake H4 - za zidove s manjim opterećenjem.
Mort oznake H6 - za manje opterećene temelje od opeke i kamena, za dimnjake, za pregradne zidove i za svodove.
Mort oznake H10 - za nosive zidove debljine 25 cm i manje i za stupove manjih osnova od 0,1 m2
Mort oznake H25 - za glavne zidove prostora podruma zgrada.
Mort oznake H50 - za stupove od opeke s ojačanjem za slučaj »agresivnih« podzemnih voda.
Mort oznake Н80 - za slučaj »agresivnih« podzemnih voda.
Mort oznake H90 - za slučaj vrlo »agresivnih« voda.
Uz ove aspekte, naravno, mjerodavni su zahtjevi u pogledu čvrstoće.
Sastav pojedinih vrsta mortova
H10: 1,00 m3 pijeska, 250 kg cementa marke 300 ili 0,25 m3 vapna
cementa klase 400, količine 200 kg
Н25: 1,00 m3 pijeska, 350 kg cementa marke 300 ili 0,10 m3 vapna
300 kg marke cementa 400
H4: 1,00 m3 pijeska 0,25 m3 vapna
H4f/100h: 1,00 m3 pijeska 100 kg cem. marke 300 0,25 m3 vapna
H4f/75n: 1,00 m3 pijeska 75 kg cem. marke 400 0,25 m3 vapna
H4f/50 o: 1,00 m3 pijeska 50 kg cem. marke 500 0,25 m3 vapna
Н6: 1,00 m3 pijeska 175 kg cem. marke 300 ili 0,25 m3 vapna
150 kg cementne marke 400
VP/100h: 1,00 m3 pijeska 100 kg cem. marke 300 0,33 m3 vapna
а/250 h: 1,00 m3 pijeska 250 kg cem. marke 300 —–
o/225n: 1,00 m3 pijeska 225 kg cem. marke 400 —–
Kreč sa grudicama ili neizmiješan i nekvalitetno gašen kreč prouzročit će kratere na zidu u obliku tragova zrna.
Više vrsta betona
Dobro je poznavati karakteristike i nekoliko vrsta betona uz napomenu da se čvrstoća glavnog vezivnog materijala, cementa, povećava povećanjem brojeva (200, 300, 400, 500). Oznaka betona od B50 do В500 pak označava njegovu tlačnu čvrstoću. Evo nekoliko vrsta za »asortiman«:
V - 50: 1,20 m3 šljunka 150 kg cementa marke 300 ili 110 kg cementa marke 400
B - 70: 1,20 m3 šljunka 190 kg cementa vrste 300 ili 150 kg cementa vrste 400
B - 100: 1,20 m3 šljunka te 250 kg cementa marke 300 ili 200 kg cementa marke 400
V - 140: 1,20 m3 šljunka 270 kg cementa marke 300 ili 250 kg cementa marke 400
B - 200: 1,30 m3 m³ šljunka 278 kg cementa marke 500
Ako smo već bolje upoznali opeke i mort, da napomenemo i to da se način vezivanja opeka postavljanjem dužinom u smjeru dužine zida zove dužnjački sloj (sl. 7, 1 dio). Postoji još i nasatični sloj (sl. 7, 3. dio) i tzv. vojnički sloj (sl. 7, 4. dio) u jednorednoj varijanti.
Cigle se mogu uzdužno i poprečno prepoloviti, ali su često potrebni komadi od 1/4 i 3/4-nog dijela. S njima se oblikuju stupovi. Vrlo je važno da gornji sloj opeka bude pomaknut za jednu polovinu podjele u odnosu na sloj koji se nalazi ispod njega. Ova veza osigurava čvrstoću zida. Važno je i to da morta ima ne samo između pojedinih slojeva, nego i između pojedinih cigli u sloju u bočnom pravcu (sl. 7, donji dio).
SNIMKA 7
Na gotove slojeve treba mistrijom nanijeti ravnomjeran i žitak sloj morta debljine oko 1 cm; na ovaj sloj postaviti cigle (3) a na krajeve cigala također treba nanijeti mort (2). Postavljene cigle treba udarcima najprije sa gornje strane dovesti na svoje mjesto (4), a zatim i sa bočne (5) strane (udarcima na čelo koje nije namazano mortom). Žitak mort procurit će i u okomite fuge i tako će se postići dobro vezivanje.
Za prepolovljavanje opeka zgodno je označiti duljinu na dršci čekića i tako ćemo lako označiti mjesto za rezanje pola ili četvrtine cigle. Na mjestu rezanja treba povući dublju crtu s obje strane cigle i udaranjem u sredinu dijela koji se želi odrezati, cigla se prelomi. Pri ovoj operaciji ciglu treba držati u lijevoj ruci.
Za žbukanje je potrebno još veće iskustvo nego za rezanje cigle. Izlijevanje sadržaja mistrije na zid samo jednim pokretom ruke teško će naučiti onaj tko se rijetko bavi zidarskim zanatom. Zbog toga je bolje žbuku staviti na veću gletericu i zatim, polazeći od donjeg kraja zida – držeći gletericu vodoravno i pod kutom od oko 20° u odnosu na zid – blagim pritiskom na zid nanijeti žbuku na površinu (slika 8).
FOTOGRAFIJA 8