Porodični dom
Početne poteškoće gradnje
Onaj koji je u manjim građevinskim poslovima stekao već dovoljno iskustva kao majstor u kući, lakše će pristupiti izgradnji porodične kuće ili stana. Ovdje se ne misli na to da on sam obavlja gradnju, jer je ona takav posao da zahtijeva određene stručnjake. Ali je svakako dobro da i >>investitor<< bude upućen u ove poslove i da u jednostavnijim stvarima i sam, a eventualno i članovi njegove porodice ili prijatelji uzmu učešća. Ovdje će biti govora baš o učešćima u »velikim« gradnjama, tj. o pripremama za gradnju.
Za gradnju je najprije potrebno obezbijediti zemljište. Nije dovoljno prije kupovine samo »pogledati« zemljište. Radi obezbjeđenja najboljih uslova za buduću zgradu, potrebno je pribaviti informacije o više stvari vezanih za zemljište. Preporučljivo je prije kupovine konsultovati stručnjaka. Položaj zemljišta, reljef, nagib, sastav i karakter terena, uslovi terena, pravci vjetrova, dimenzije i oblik zemljišta, postojeća flora na zemljištu, položaj i stanje prilaznih puteva i komunalija veoma su važni faktori i bitno utiču na projektovanje i izvođenje radova prilikom izgradnje. (Npr. visok nivo podzemnih voda zahtijevaće dodatne radove hidroizolacije, ili, na kamenitom tlu su otežani radovi za izradu temelja). Sagledavanjem ovih činilaca može ispasti da је »jeftinije« zemljište u stvari »skuplje«.
Pre kupovine treba ispitati i »pravni položaj« zemljišta. Treba provjeriti u zemljišnim knjigama da li je zemljište stvarno slobodno za prodaju i da nije slučajno opterećeno dugovima, hipotekom i sl. Moguće je dа postoje posebni propisi u vezi sa zemljištem, kao npr. pravo, odn. obaveza za davanje prolaza drugim korisnicima, propuštanje vode ili vodovoda, eksproprijacija. izgradnja puteva ili drugi uslovi (sl. 1). Poslije pregleda zemljišnih knjiga treba da se obratimo nadležnom organu u opštini radi dobijanja informacija o mogućnostima gradnje na zemljištu. Tamo ćemo saznati kakvu zgradu smijemo, odn. moramo, izgraditi na tom mjestu (prizemnu, na sprat i sl.), da li se smije uopšte graditi, kakvi su urbanistički perspektivni planovi okoline (gdje će se graditi zabavište, dječje jaslice, prodavnice i sl.). Ako su rezultati detaljnog pregleda zemljišta povoljni i ako je stanje u zemljišnim knjigama u redu, a i mišljenje nadležnog organa za gradnju je za nas povoljno, tj. nema nikakvih ograničavajućih faktora ili takvih činjenica koje bi povećavale troškove gradnje, možemo kupiti zemljište pridržavajući se propisa za kupovinu i za prepis zemljišta. Ovakve detaljne prethodne informacije poštediće nas od kasnijih razočarenja i nepotrebnih troškova, pa čak možda i od toga da plan gradnje potpuno propadne.
ILUSTRACIJA 1
Poslije kupovine zemljišta potrebna je građevinska dozvola. Cilj ove dozvole je da se izgradnja zgrade vrši u skladu sa postojećim propisima i da vlasnik koji ima pravo na gradnju tako izvrši gradnju da to ne ometa interese susjednih vlasnika i zajednice. Onaj koji gradnju izvrši bez propisane građevinske dozvole, nestručno, treba da računa s tim da će mu zgradu prinudno porušiti o njegovom trošku.
Uz molbu za građevinsku dozvolu treba priložiti i izvod iz zemljišnih knjiga kao dokaz da je molilac punopravni vlasnik zemljišta. Takođe je potrebno nabaviti situacioni plan zemljišta kao i projekat zgrade (situacija i detalji) sa tehničkim opisom. Preporučljivo je pribaviti informacije od nadležnog organa i o uslovima projekta (razmjeru, broj primjeraka i sl.) onda kada sakupljamo informacije o zemljištu. Neodgovarajući projekti često predstavljaju ozbiljan problem. Projekte mogu da izrađuju samo za to ovlašćene ustanove, odnosno lica. Nije nam namjera da utičemo na buduće »investitore«, ali skrećemo pažnju na to da se kod većih projektnih organizacija mogu dobiti gotovi tipski projekti, koji su relativno jeftini, savremeni i ekonomični, izrađeni u više varijacija, tako da mogu zadovoljiti raznovrsne uslove. Na osnovu ovih projekata lakše se mogu dobiti građevinske dozvole koje raspolažu predmjerom i predračunom.
Pri gradnji vlastite kuće svaki čovjek ima svoje ideje. Te ideje mogu biti ispravne i realne, ali mnoge od tih ideja su nerealne, jer su neizvodljive, neekonomične i nesavremene, a često i neukusne. Projektant se pri izradi projekta mora pridržavati određenih saveznih propisa, normativa i propisa u vezi projektovanja (npr. ulaz u WC ne smije biti iz kuhinje, minimalna površina sobe je propisana, najmanja visina unutrašnjih prostorija, položaj prostorija, obloge, površine prozora i sl. ne mogu se odabrati po želji), ali istovremeno mora zadovoljiti i zahtjeve pojedinaca, odnosno vlasnika. Treba cijeniti celishodne i ekonomične prijedloge projektanata u vezi upotrebe tipskih elemenata (greda, vrata, prozora i sl.).
Interesi i aspekti pojedinaca najviše mogu doći do izražaja pri izboru i oblikovanju fasade, grupisanju prostorija, sistema grijanja, terasa, podruma, sporednih zgrada i sl. Skrećemo pažnju na to da nadležni organ neće izdati građevinsku dozvolu na osnovu nestručnih i neekonomičnih projekata, koji nisu u skladu sa propisima za izgradnju stanova baš zbog interesa investitora.
Kada smo pribavili građevinsku dozvolu, treba se brižljivo pripremiti za gradnju. Dobra priprema poštediće nas kasnijih nepotrebnih radova. Paralelno s postupkom pribavljanja građevinske dozvole, treba nekome povjeriti izradu predmjera i predračuna. Na osnovu predmjera i predračuna možemo odrediti potrebnu količinu građevinskog materijala (uzimajući u obzir i potreban rastur). Ovi dokumenti potrebni su i za dobijanje zajma za gradnju. Ako smo pribavili i potreban zajam (ili gotovinu za početak gradnje) slijedi nabavka građevinskog materijala.
Materijal je najbolje nabaviti kod nekog trgovačkog preduzeća. Postoji mogućnost i za nabavku već korištenog materijala - što je znatno jeftinije - ali o ovome se svakako treba dogovoriti (i zajedno kupiti) sa stručnjakom. Naime, zaprljane cigle sa žbukom stvarat će kasnije poteškoće prilikom zidanja i malterisanja, jer će »probijati« žbuku i malanje. U drvenim gredama, parketima, brodskim podovima možda se kriju gljive i insekti, koji poslije godinu–dvije mogu prouzrokovati ogromne štete. Za neke crijepove potrebna je dvostruka količina letvi, te je moguće da će jeftino pokrivanje krova kasnije biti skuplje. Isto tako, mekani, upotrijebljeni krečnjak ne podnosi mraz, te ga za zidanje i za temelje nećemo moći koristiti. Uopšte, treba biti vrlo oprezan, bilo da se radi o novim ili o starim, često puta jeftinim građevinskim materijalima. Treba uvijek tražiti i čuvati dokumente koji dokazuju vlasništvo, ali i sve ostale račune i dokumente treba brižljivo sačuvati.
Prije nego što stigne prva pošiljka materijala, mnoge stvari treba još urediti na zemljištu. Ako zemljište još nije ograđeno, treba nakon usklađivanja granica sa susjedima i sa službenim podacima podići ogradu. Ogradu prema ulici i desnu bočnu i desnu polovinu zadnje ograde, sve ovo gledajući sa ulice, mi moramo izraditi. Lijeva bočna ograda i lijeva polovina zadnje ograde pripada lijevom, odn. zadnjem susjedu. Pribavljanjem službenih dokumenata o ogradama izbjeći ćemo eventualne kasnije prepirke, pa možda i parničenja. U pravcu transportovanja građevinskog materijala preporučljivo je izraditi samo privremenu i pokretnu ogradu.
Osnovni preduslov za gradnju jeste postojanje vode na licu mjesta, jer je transport vode skup i komplikovan. Ako smo bušili bunar, a voda je sumporasta, gorka, slana ili smrdljiva, treba potražiti pomoć stručnjaka za bušenje odgovarajućeg (dubokog) bunara ili za neutralizaciju vode. Agresivna ili prljava voda ne može se upotrebljavati pri gradnji, jer će nakon kratkog vremena uništiti beton ili malter. Treba iskopati i jamu za kreč, tako da ne ometa transport i da bude dovoljno udaljena od budućih zidova. Osnova jame može biti 3 x 2 m, a dubina 1,5 m.
Potrebna je i jedna zgrada za skladištenje materijala, alata kao i za presvlačenje. Za ovu svrhu treba izgraditi jednu privremenu kolibu osnove 3 x 3m od drveta, trske ili opeke sa mogućnošću zatvaranja. Ali, mnogo је bolje da se unaprijed izgradi jedna od sporednih zgrada, npr. šupa za gorivo, za koju, takođe, imamo građevinsku dozvolu i da nju koristimo za skladištenje. Ne smijemo zaboraviti ni izgradnju WC-a na mjestu koje je udaljeno od vode. Poslije dopremanja alata i pomoćnih materijala (tesarskih kopči, konopaca i sl.) možemo započeti organizaciju dopremanja građevinskog materijala.
Kamion treba tako iznajmiti da bude potpuno iskorišten. Za rastresite materijale treba tražiti kipere. Moramo izbjegavati jeftin, ali nedozvoljen transport. Dopremljeni materijal treba smjestiti u okolini buduće zgrade, tako da ne ometa dalji transport, jer ćemo na ovaj način izbjeći nepotrebna premještanja. Cement mora biti smješten ispod krova ili pokriven, cigle poslagane vezivanjem, bez opasnosti za ozljede, pijesak i šljunak ograđeni ciglama (zbog rasturanja). Gašenje kreča najbolje je povjeriti stručnjaku.
Poslije ovoga možemo »obeležiti« mjesto zgrade. Ovo će uraditi majstor izvođač. Odrediće tačan položaj zgrade na zemljištu, položaj uglova i podatke o visinama. Sa mjesta gdje će biti izgrađena zgrada treba otkloniti korov i humus (za eventualnu kasniju upotrebu). Teren gradnje treba da je vodoravan da bi majstor mogao odrediti kanapom položaj temelja. Širina rovova za temelje obilježava se kolcima. Možemo učestvovati, uz nadzor majstora i u ovim poslovima, a kopanje rovova je potpuno naš posao. Na labavom terenu potrebni su podupirači, a na čvrstom tlu moramo rovove izraditi tačno po datim dimenzijama, tako što ćemo stranice zidova otesati. Iskopanu zemlju pokušajmo izravnati na licu mjesta, 1-2 m od rova, ali je najčešće potrebno transportovati. Transport zemlje najbolje je riješiti kao povratni transport kamiona, koji doprema građevinski materijal. Poslije kopanja rovova, najbolje je odmah započeti sa izradom temelja (da ne bi kiša oštetila rovove) (sl. 2).
FOTOGRAFIJA 2
Izgradnja
Dubina temelja treba da je u svakom slučaju najmanje 30 cm ispod nivoa terena, ispod granice smrzavanja. Najbrži i ujedno i najekonomičniji temelj je, tzv. »plivajući kamen«, koji na osnovu uputstva majstora i sami možemo uraditi. Temelj od cigala je vrlo skup i može ga graditi samo stručnjak. Na brdovitim mjestima najbolje će odgovarati temelj zidan od kamena. Poslije izrade temelja spoljnjih glavnih zidova, treba izraditi temelje srednjih i pregradnih zidova.
Na osnovu prethodnih, brižljivim radom, već smo izradili potrebne temelje. Za dobru izolaciju majstor će postaviti dva sloja bitumenskih izolacionih ploča 150 i tri sloja toplog bitumena će obezbijediti potpuno zatvaranje. Treba obratiti pažnju i na to da izolacija bude za 3–10 cm šira od zida i da kod sastava bude najmanje 15 cm preklopa. Vodoravna izolacija osnovnih zidova treba svugdje da se priključuje vodoravnim izolacijama srednjih zidova i izolacijama ispod poda. Mnogi zanemaruju brižljivu izolaciju, međutim, izolacija je jedan od osnovnih preduslova za upotrebljivost zgrade (sl. 3)
FOTOGRAFIJA 3
Početak vanjskih glavnih zidova, unutrašnjih glavnih zidova i pregradnih zidova treba da bude najmanje za 30, a još bolje za 40 cm, iznad nivoa okolnog terena u blizini planiranog nivoa poda. Majstoru, koji vrši organizaciju poslova i tzv. precizne poslove, mnogo možemo pomoći prilikom zidanja. Zbog toga je preporučljivo da zidanje, jednu od operacija koja zahtijeva mnogo rada, dobro pripremimo i detaljno i brižljivo razradimo plan njegovog toka.
Nezavisno od toga koji materijal koristimo za zidanje, cigle, šuplje cigle, blokove, lomljeni kamen otporan na mraz ili obrađeni plemeniti kamen, sljedeća zlatna pravila odgovaraće za svako zidanje.
- Nemojmo težiti ka tome da sve sami uradimo! Dobar kvalitet zidanja može da obezbijedi samo kvalifikovana radna snaga. Ako nismo izučavali zidarski zanat, onda pomažimo u prenošenju cigala, u dodavanju, u miješanju i prenošenju maltera, u prenošenju skela i sl. (sl. 4).
ILUSTRACIJA 4
- Potrebnu noseću širinu zida određuje stručnjak još prilikom projektovanja. Potrebna debljina za toplotnu izolaciju zavisi od materijala zida i minimalna vrijednost ove veličine, u skladu sa podnošenjem opterećenja, regulisana je propisima. Ne smijemo po svaku cijenu štedjeti na debljini zidova, jer ćemo kasnije imati veće troškove grijanja, šta više, na tankim zidovima moguća su taloženja vodene pare što je štetno za zdravlje i upropaštava malanje i namještaj. Za naše temperaturne uslove poželjni su zidovi od cigala širine 38 cm (bez maltera). Zidovi od kamena treba da su najmanje 50 cm širine (već i zbog podnošenja opterećenja). Postoje i razne druge kombinacije zidova od kojih je najpoznatija kombinacija uzdužno postavljenih šupljih cigala i nasatice postavljenih manjih cigala. Debljina ovih zidova je 33 cm, ali zahtijeva brižljivo izvođenje radova. Dobar zid je potpuno okomit i pojedini elementi u njemu postavljeni su sa vezom. Kod zidova od cigala treba naročito obratiti pažnju i na to da redovi cigala budu jednako i vodoravno postavljeni. Da bi se prilikom zidanja održavale dimenzije, treba koristiti klade, letve, konopce, visak i često treba kontrolisati ispravnost zidanja (najmanje poslije 2-3 reda).
3. Vodoravni i okomiti zazori (kod kamena kosi) treba da budu oko 1 cm i te zazore treba dobro ispuniti malterom. Kvalitet maltera određuje stručnjak; obično se koristi malter oznake H4 ili H6. Za zidanje stubova i dimnjaka potreban je cementom ojačan malter. Malter se mora vrlo brižljivo izmiješati tako da u njemu ne budu grudve pijeska i kreča. Za miješanje maltera treba upotrebljavati odležani kreč i pijesak bez gline, bez mulja i bez nečistoća.
4. Prilikom zidanja, iznad visine od oko 1 m potrebne su već skele. Skele mogu izraditi samo za to kvalifikovani radnici, ili se izrađuju na osnovu uputstva majstora, a materijal za skele mora biti potpuno ispravan sa odgovarajućim patosom. Na skele treba postaviti prilazne daske s letvama za sprečavanje klizanja. Sanduk za malter treba napuniti tako da prilikom transporta ne dođe do rasipanja. S obzirom na to da se prilikom zidanja troši veća količina maltera, za svakog zidara treba pripremiti dva sanduka.
5. Ne smijemo dopustiti nered na gradilištu! U toku i po završetku rada treba očistiti skele da malter na podu ne bi vezao. Treba očistiti i sanduke za malter i pripremiti samo onoliko maltera koliko će se toga dana upotrijebiti. Treba pokupiti cigle koje su pale i očistiti teren od otpadaka da bi se oslobodili transportni putevi. Cigle treba dopremiti i poslagati tako da majstoru zidaru budu pri ruci, pazeći na to da se hrpa ne sruši i ne padne.
6. Domet jednog zidara iznosi ugradnju 800-1000 cigli tokom osam sati. Ako se posao organizuje tako da jedan radnik nanosi malter, drugi dodaje cigle, treći (majstor) postavlja odnosno zida, a ostali (članovi porodice) dopremaju materijal, za osam sati moguće je ugraditi i 7000 cigli. Na ovaj način se glavni zidovi porodične zgrade mogu završiti za 4–5 dana. Posebnu pažnju treba posvetiti pravilnom izvođenju spojeva zidova, uglovima, okvirima otvora, njihovom pažljivom podešavanju i podešavanju vezivanja.
7. Debljine pregradnih zidova mogu biti 6, 10, 12 i 25 cm (u zavisnosti od zahtjeva konstrukcije i pregrađivanja). Izgradnju pregradnih zidova treba da vrši stručnjak, jer se ovi zidovi moraju priključiti u žljebove glavnih zidova, a pregradne zidove od blokova treba snabdjeti i ojačanjima. Obratimo pažnju na to da debljina blok zidova »vlažnih« prostorija (kupatilo, kuhinja) bude najmanje 10 cm, jer će se kasnije, prilikom izrade potrebnih žljebova, zidovi od 6 cm uništiti.
8. I na kraju nekoliko riječi o zaštiti zdravlja učesnika u izgradnji porodične kuće. Na radnom mjestu treba obezbijediti mogućnost umivanja, malu prostoriju za skladištenje i sušenje oznojenih radnih odijela, ulje protiv sunca (za sunčanje) i mastan krem za njegu kože. Nažuljane i od maltera izjedene ruke treba pažljivo oprati, rane treba dezinfikovati, a žuljeve namazati. Protiv prejakog djelovanja sunca – naročito oni koji nisu navikli na težak fizički rad – treba da upotrebljavaju ulje za sunčanje, šešir sa širokim obodom i laganu odjeću. Djecu treba udaljiti od gradilišta, od jame za gašenje kreča. Ovakva, za igru primamljiva mjesta treba ograditi i urediti.
Klasični građevinski materijal, cigla je vrlo značajna, tako da smo dvije slike posvetili ovom materijalu da bi prikazali njegove karakteristike, odn. »norme upotrebe« (sl. 5 i sl. 6).
FOTOGRAFIJA 5
Brojevi u malim okvirima pokazuju koliko komada cigle je potrebno za 1 m2 zida različite debljine od cigle različitih dimenzija. Oni koji sami izvode gradnju lako će izračunati površine zidova planiranih prostorija. Proračun zapremine zidova je već složeniji i upravo zbog toga smo zadali odnos broja komada i površine zida (izuzetno smo zadali potreban broj cigli za stub visine 1 m).
Prilikom određivanja ovih podataka uzeli smo u obzir i prostor koji zauzima malter i tamo gdje broj komada za 1 m2 nije bio cijeli broj, zaokružili smo nagore.
FOTOGRAFIJA 6
Skrećemo pažnju graditeljima na to da potreban broj cigli na uglovima za međusobno vezivanje zidova izostaje ako proračun vršimo na osnovu unutrašnjih površina. Zbog toga, dužinu jednog zida u sastavu treba povećati za vrijednost debljine zida. Cigle poslagane u redove predstavljaju samo gomilu materijala, tek vezivanjem sa malterom postat će zid. Malter je mješavina gašenog kreča, pijeska, vode i cementa gustine kajmaka.
Primjena raznih vrsta maltera
Malter oznake H4 - za zidove s malim opterećenjem.
Malter oznake H6 - za manje opterećene temelje od cigle i kamena, za dimnjake, za pregradne zidove i za svodove.
Malter oznake H10 - za noseće zidove debljine 25 cm i manje i za stubove manjih osnova od 0,1 m2
Malter oznake H25 - za glavne zidove prostora podruma zgrade.
Malter oznake H50 - za stupove od cigle s ojačanjem u slučaju »agresivnih« podzemnih voda.
Mort oznake N80 – za slučaj »agresivnih« podzemnih voda.
Mort oznake H90 - za slučaj veoma »agresivnih« voda.
Pored ovih aspekata, naravno, mjerodavni su zahtjevi u pogledu čvrstoće.
Sastav pojedinih tipova maltera
H10: 1,00 m3 pijeska, 250 kg cementa marke 300 ili 0,25 m3 kreča
200 kg kilograma cementa marke 400
Н25: 1,00 m3 pijeska, 350 kg cementa marke 300 ili 0,10 m3 kreča
300 kg cementa klase 400
H4: 1,00 m3 pijeska 0,25 m3 kreča
H4f/100h: 1,00 m3 pijeska 100 kg cementa marke 300 0,25 m3 kreča
H4f/75n: 1,00 m3 pijeska 75 kg cem. marke 400 0,25 m3 kreča
H4f/50 o: 1,00 m3 pijeska 50 kg cem. marke 500 0,25 m3 kreča
Н6: 1,00 m3 pijeska 175 kg cem. marke 300 ili 0,25 m3 kreča
150 kg cementne marke 400
VP/100h: 1,00 m3 pijeska 100 kg cementa marke 300 0,33 m3 kreča
а/250 h: 1,00 m3 pijeska 250 kg cem. marke 300 —–
o/225n: 1,00 m3 pijeska 225 kg cementa marke 400 —–
Kreč sa grudvicama ili neizmiješan i nekvalitetno gašen kreč prouzrokovaće kratere na zidu u obliku tragova zrna.
Više vrsta betona
Dobro je poznavati karakteristike i nekoliko vrsta betona, uz napomenu da se čvrstoća glavnog vezivnog materijala, cementa, povećava s porastom brojeva (200, 300, 400, 500). Oznaka betona od B50 do В500 označava, pak, njegovu čvrstoću na pritisak. Evo nekoliko vrsta za »asortiman«:
В - 50: 1,20 m3 šljunka 150 kg cementa klase 300 ili 110 kg cementa klase 400
B - 70: 1,20 m3 šljunka 190 kg cementa klase 300 ili 150 kg cementa klase 400
B - 100: 1,20 m 3 šljunka 250 kg cementa marke 300 ili 200 kg cementa marke 400
V - 140: 1,20 m3 šljunka 270 kg cementa marke 300 ili 250 kg cementa marke 400
B - 200: 1,30 m3 šljunka 278 kg cementa klase 500
Ako smo već bolje upoznali cigle i malter, da napomenemo i to da se način vezivanja cigli postavljanjem dužinom u pravcu dužine zida zove dužnjački sloj (sl. 7, 1 deo). Postoji još i nasatični sloj (sl. 7, 3. dio) i tzv. vojnički sloj (sl. 7, 4. dio) u jednorednoj varijanti.
Cigle se mogu uzdužno i poprečno prepoloviti, ali su često potrebni komadi od 1/4 i 3/4-ne dijela. Sa ovima se formiraju stubovi. Vrlo je važno da gornji sloj opeka bude pomjeren za jednu polovinu podjele u odnosu na sloj koji se nalazi ispod njega. Ova veza obezbjeđuje čvrstoću zida. Važno je i to da maltera ima ne samo između pojedinih slojeva, nego i između pojedinih cigli u sloju u bočnom pravcu (sl. 7, donji dio).
FOTOGRAFIJA 7
Na gotove slojeve treba mistrijom nanijeti ravnomjeran i žitak sloj maltera debljine oko 1 cm na ovaj sloj postaviti cigle (3) a na krajeve cigala takođe treba nanijeti malter (2). Postavljene cigle treba udarcima prvo sa gornje strane dovesti na svoje mjesto (4), a zatim i sa bočne (5) strane (udarcima na čelo koje nije namazano malterom). Žitak malter procuriće i u okomite fuge i tako će se postići dobro vezivanje.
Za prepolovljavanje opeka zgodno je obilježiti dužinu na dršci čekića i tako ćemo lako označiti mjesto za sječenje pola ili četvrtine cigle. Na mjestu sječenja treba povući dublju crtu sa obje strane cigle i udaranjem u sredinu dijela koji se želi odsjeci, prelomi se cigla. Pri ovoj operaciji ciglu treba držati u lijevoj ruci.
Za malterisanje potrebno je još veće iskustvo nego za sečenje cigle. Izlivanje sadržaja mistrije na zid samo jednim pokretom ruke teško će naučiti onaj koji se rijetko bavi zidarskim zanatom. Zbog toga je bolje malter postaviti na veću ravnjaču i zatim, polazeći od donjeg kraja zida - držeći ravnjaču vodoravno i pod uglom od oko 20° u odnosu na zid - blagim pritiskom na zid nanijeti malter na površinu (slika 8).
PRIKAZ 8