Vrlo su popularne vikend-kućice, a prije svega one izrađene od drva. Međutim, cijena tih kućica vrlo je visoka. Visoke cijene mogu se ublažiti izradom elemenata po načelu »uradi sam«.
Izradu građevinskih elemenata treba započeti dimenzioniranjem elemenata. Pri tome, osim lakog rukovanja, treba uzeti u obzir i racionalno iskorištavanje postojećih materijala. Važno je i na to paziti da tijekom izrade elemente može pomicati jedan čovjek, a dvojica ih mogu transportirati. Dimenzije trebaju biti usklađene s građevinskim modulom od 30 cm, tj. da dimenzije budu cjelobrojni višekratnici broja 30, kao npr. 1,20 m, 90 cm, 2,10 cm. Ovaj načelo vrijedi i za vrata, prozore i sl. Radove započinjemo izradom okvira elemenata. Treba sastaviti popis potrebnog materijala s dimenzijama i podatke urediti u tablici. Po mogućnosti treba napraviti crtež što većeg broja elemenata u mjerilu 1:1. Duljinskim dimenzijama treba dodati duljine za vezivanje i preklop. Okomite nosače elemenata okvira na rubovima pričvršćujemo coklama, a srednje kratkim čepovima (sl. 1).
FOTOGRAFIJA 1
Materijal okvira je rezana jelovina, presjeka 50x50 - 25x50 mm i dužine ovisno o jačini materijala za oblaganje i veličini panela. Glavni dijelovi elemenata zgrade su okviri. Poprečne letve imaju ulogu ojačanja pa njihova uporaba ovisi o jačini materijala za oblaganje i veličini elemenata. Ove letve se montiraju s kratkim čepovima i lijepljenjem da ne bi oslabio glavni nosač. Ako je upotrijebljeni materijal za oblaganje tanak, onda treba izraditi i dijagonalna pojačanja. Mjesta prozora i vrata već pri montaži treba oblikovati okomitim i vodoravnim nosačima, uzimajući u obzir priključne mjere.
Oblaganje
Gotove okvire možemo obložiti na četiri načina: izvana oblim daskama, a iznutra pločama od drvenih vlakana; izvana i iznutra pločama od drvenih vlakana; izvana lamperijom, a iznutra pločama od iverice i na kraju kombinirano (daskama, pločama od drvenih vlakana, ivericama i lamperijom). Ivericu i uslužno rezanje po mjeri možete naručiti na stranici Uslužno sečenje iverice
Kombinacija s daskama i pločama. Za vanjsku oblogu dobar je trgovački kvalitet oblih dasaka. Daske se postavljaju vodoravno, i to odozdo prema gore, te pričvršćuju čavlima za okvir. Rubovi dasaka koji dolaze jedan uz drugi oblikuju se preklopom ili u obliku šindre. Treba znati da su oble daske stablaste, tj. nisu po cijeloj dužini iste širine i da se zbog lučnog oblika godova lako deformiraju. Paralelnu obradu stranica dasaka treba započeti na užem kraju. Obradu bočnih stranica radi spojeva dasaka možemo izvršiti koso postavljenom kružnom pilom (sl. 1).
Treba paziti pri ukucavanju čavala, jer su daske na rubovima tanke i lako pucaju. Ne preporučujemo upotrebu dasaka s kojih nije uklonjena kora, premda se i one povremeno mogu nabaviti u trgovinama. Za unutarnje oblaganje treba upotrebljavati ploče od drvenih vlakana (lesonit).
Pojedini elementi zgrade mogu se međusobno pričvrstiti čepovima, unutarnjim i vanjskim preklopnim letvicama. Rubove ploča treba nastavljati bez zazora, a na mjestu spoja na lijevu stranu materijala treba zalijepiti preklopnu traku od istog materijala. Širina trake treba biti deset puta veća od debljine.
Kombinacija ploča-ploča. Višegodišnje iskustvo dokazalo je trajnost ploča od drvenih vlakana. Primjena ovih ploča vrlo je raznovrsna i one su znatno jeftinije od šperploča. Ali, nikako ne smijemo zaboraviti rebra za ojačanje, koja osim što učvršćuju okvir, sprječavaju deformaciju ploče. Ne smijemo ostaviti veće dijelove bez ojačanja, jer će prije ili kasnije doći do deformacije i to će narušiti izgled ravne površine.
Ploče se pričvršćuju lijepljenjem. Preduvjet za dobro prianjanje ljepila je čista površina. Hrapavu stranu ploče na mjestima lijepljenja treba žičanom četkom ili čeličnim limom još dodatno ohrapaviti. Ne preporučujemo pričvršćivanje čavlima, jer se glava čavla može olabaviti uslijed kretanja i deformacije ploče pa će stvoriti mrlje od hrđe. Prilikom lijepljenja, dok ljepilo veže, oblogu treba pričvrstiti podloškama za čavle izrađenima od otpadaka ploča.
Suvremena ljepila vrlo su pouzdana, ali ako је potrebno, bolje je upotrebljavati vijake za drvo s bruniranim, ili kadmijem obloženim glavama, kao i one mjedene. (Bruniranje: vijak treba zagrijati do promjene boje i zatim ga uroniti u ulje, po vađenju iz ulja iznad žeravice ili plinskog plamena pustiti da ulje izgori. To ponavljati sve dotle dok vijak u suhom stanju ne bude imao sjajnu crnu boju. Pažnja! Ova radnja je vrlo opasna, jer može prouzročiti požar ili nezgode, te se može izvoditi samo u odgovarajuće opremljenim radionicama).
Elementi obloženi lesonit-pločama također se pričvršćuju čepovima. (Stepenasto oblikovanje obloge ovim pločama teško se izvodi.) Ako s vanjske strane pričvršćujemo jake preklopne letvice vijcima (60x25 mm), onda kod ravnih spojeva unutarnjih zidova nije potrebno još jedno preklapanje. Elementi se nakon premazivanja lanenim firnajsom boje, izvana uljanom bojom, a iznutra lakom.
Kombinacija iverice i lamberije. Za unutarnje oblaganje koriste se ploče od iverice, a za vanjsko, tzv. lamberija (obloga od rendisane i žlijebljene jelovine) s oborenim rubovima na spoju.
Daske za oblaganje od lamperije postavljaju se neposredno jedna do druge, pričvršćuju se okomito ispod materijala letvica. Na spojnim mjestima letvice ulaze jedna u drugu i tako ostvaruju preklapanje. Kako izvana tako i iznutra, drvene površine ostaju ravne, posebne letvice za preklapanje nisu potrebne, jedino gore i dolje su nužne završne letvice, koje su postavljene vodoravno i pričvršćene vijcima. Ovo rješenje je najtrajnije. Toplinska i zračna izolacija ovog rješenja odgovara zidu od opeka debljine 12 cm. Zračni prostor okvira dodatno povećava i poboljšava učinak izolacije. Prilikom sastavljanja elemenata zadnja urezana letvica postavlja se tek pri montaži, s gornje strane, na svoje mjesto.
Kombinirano rješenje. Ovo je rješenje zapravo kombinacija do sada opisana tri elementa. Sjevernu i sjeverozapadnu stranu zgrade, koje su najviše izložene atmosferskim utjecajima, treba obložiti pločama od iverice. Na tim stranama ne treba postavljati vrata i prozore. Da bi iznutra dobili ravne povezane površine elemenata, treba ih obložiti pločama od drvenih vlakana. Na vanjsku stranu, koja је okrenuta prema vrtu, koja je najzaštićenija i koju najviše koristimo - gdje se nalazi većina otvora (vrata, prozori) - treba postaviti oblogu od drvenih dasaka. Ali je dekorativna i obla daska.
Na ravne i povezane unutarnje površine zida gdje se postavlja namještaj - treba za oblogu koristiti vlaknastu ploču. Na unutarnji zid ulaznih vrata najbolje je postaviti lamperiju, jer se na nju najlakše montiraju police, vješalice i sl. Vrlo je >>elegantno<< i dekorativno rješenje ako su obloge bočnih zidova glatke, a obloge ulaznog i njemu suprotnog zida od lamperije.
Prvi korak za zaštitu izrađenih elemenata je da se na njih nanosi osnovni zaštitni premaz od zagrijanog i razrijeđenog lanenog firnisa. Premaz se nanosi samo na površine, koje su prethodno očišćene od prašine i nečistoće i obrušene. Osnovni premaz može biti neki masni razrjeđivač. Zagrijavanje možemo sigurno izvršiti tako da zagrijemo jednu čistu ciglu i nešto dalje od štednjaka, na ovu ciglu postavimo materijal za osnovni premaz u nekoj limenoj kutiji.
Nakon potpunog sušenja, treba površine ponovno obrusiti i na njih nanijeti lak (ili boju za vanjsku površinu u željenom tonu.) Upotreba laka, zbog sjaja, nije uvijek povoljna, osobito na unutarnjim ravnim zidnim površinama. Na lamperiji će pak najdekorativniji učinak imati upravo lak. Na ravni unutarnji zid preporučujemo upotrebu boje u blagom pastelnom tonu. Glatki zidovi mogu se obložiti i tapetama. Na površine možemo i sami zalijepiti kvalitetne samoljepljive tapete.
Mehanizmi zatvaranja vrata i prozora
Oblikovanje mjesta za vrata i prozore već smo opisali. Položaj tih elemenata možemo odrediti po želji. Dimenzije nekih mehanizama za zatvaranje otvora, koji se mogu nabaviti u trgovinama, jesu sljedeće:
Visina: od 60 cm do 240 cm (u koracima od 30 cm)
Širina: od 60 cm do 180 cm (stupnjevano po 30 cm)
Prednost ovih zatvarača jest u tome da se lako mogu postaviti i u relativno tanke elemente. Nakon njihova pričvršćivanja i fiksiranja treba postaviti samo preklopne letvice i već su spremni za funkcioniranje. Prozori su jednokrilni, ali s dvostrukim staklom. Ulazna vrata su dvostruko stijenjena i opremljena prozorčićem za promatranje. Nekoliko dimenzija vrata odn. prozora:
prozor 60 × 120 cm
vodoravni prozor 120 x 60 cm
veliki prozor 120 × 120 cm
Ulazna vrata 85х202,5 cm (sa sigurnosnom bravom, oblogom od mrke vlaknaste ploče iznutra, a s vanjske strane s dekorativnom oblogom od borovine, s prozorčićem za promatranje i dekorativnom letvom.)
Vrata za kupaonicu, za kuhinju i eventualno za predsoblje u dimenzijama od 60х202,5 cm (s oblogom od vlaknaste ploče, puna vrata s dovratnikom.
Konstrukcija krova
Radi pojednostavljenja izrade i povećanja čvrstoće krovne konstrukcije od jelovine, ne preporučujemo rješenja sa čepovima. Treba izrezati kvalitetan materijal na duljine koje odgovaraju rasponu, treba izraditi potrebne utore i čepove te ih na suprotnoj strani od spoja spojiti čavlima i komadićem daske (gusto vlaknaste) ili otpacima vlaknastih ploča (sl. 2) Nekoliko čavala treba biti prolazno. Nagib krova za salonit je 20-25°. Na bočne zidove i na krovnu konstrukciju treba izraditi utor 0,5 cm za prihvat. Krovne nosače međusobno pričvršćujemo letvama koje istodobno služe i za pričvršćivanje salonita, a za bočne zidove metalnim pločama. Nakon pokrivanja krova, treba obložiti i donju stranu nadstrešnice.
PRIKAZ 2
Strop
Za unutarnju oblogu stropa preporučujemo vlaknastu ploču, a za toplinsku izolaciju tanki sloj trske iznad toga. Vlaknastu ploču pričvrstimo s donje strane vijcima za drvo, a tavanski prostor obložimo slojem trske od 5 cm. Trsku, prema tavanu, treba obložiti cementnom perlitskom žbukom. (Nakon žbukanja strop se ne smije opterećivati!) Nakon toga može se pristupiti oblaganju krova. Važno! Drvenu građu treba impregnirati radi zaštite od požara i gljiva.
Toplinska izolacija
Izolacija između unutarnjeg i vanjskog zida drvenih kućica obično je neki izolacijski materijal i zračni razmak. Ovakve izolacije identične su izolaciji zida od cigle debljine 25 cm. Izolacijska moć elemenata koji se izrađuju po principu »uradi sam« odgovara zidu od cigle debljine 12 cm. Ovo se može još povećati posebnom izolacijom između obložnih ploča elemenata (sl. 3 i 4).
FOTOGRAFIJA 3
FOTOGRAFIJA 4
Perlitna žbuka s gipsom - izrađena na mjestu montaže - debljine 3 cm odgovara toplinskoj izolaciji zida od opeke debljine 10 cm. Takva se žbuka izrađuje tako da se u 20 litara rijetkog vapnenog mlijeka umiješa otprilike isto toliko brašna od perlita i miješa dok masa ne dosegne gustoću morta. Za očvršćivanje treba dodati - neposredno prije upotrebe - 1,5 mistrije gipsa. Omjer miješanja je tada dobar ako perlitna žbuka u suhom stanju daje zvuk pri udaranju, ali se u nju još može utisnuti prst. Dodatkom previše gipsa smanjit će se toplinska izolacija. Kao ispuna dolaze u obzir otpaci izolacijskih materijala, otpaci pjenastih materijala, kao i otpaci pluta. Omjer miješanja je 1 : 1.
Bez obzira na to koje rješenje prihvaćamo, izolacija treba biti postavljena na unutarnju površinu vanjskog zida, jer »dlakava« površina zida osigurava bolje uvjete prianjanja i vezivanja. Izolacijski sloj treba nanijeti na ležeći element još prije postavljanja unutarnje obloge. Treba obratiti pozornost na to da površine, gdje će kasnije nalijegati unutarnje obloge, ostanu čiste. Gotov izolacijski materijal treba izliti iz kante, jer će se tako površina za lijepljenje manje prljati. Materijal se poravna gletericom. Nije obavezno stopostotno ispunjenje međuprostora, može ostati i zračni sloj. Unutarnja obloga može se postaviti na svoje mjesto tek nakon potpunog sušenja izolacijskog materijala. Samo tada smijemo zabijati čavle ako smo se uvjerili da je izolacijski materijal potpuno vezan za suprotnu stranu. Nakon izolacije, elementi se mogu transportirati samo u ležećem položaju (vanjska strana prema dolje) (slika 3 i 4)
Pergola (streha)
Pergola je omiljeno mjesto u vrtu s mnogo hlada i zraka. Može se izraditi od više vrsta materijala. Estetskim zahtjevima vrta najviše odgovara kombinacija željeza i dasaka. Materijal stupova također može biti različit: čelična cijev, cijev od eternita, prirodni kamen ili drvo. Grede se mogu izraditi od drva ili od profilnog željeza. Poprečne letve uvijek se izrađuju od drva. Pergola izrađena potpuno od drva vrlo je skupa, a osim toga zbog izrade, spojeva i čvorišta zahtijeva i određenu stručnost. Mora se pažljivo sastaviti da se voda ne zadržava na pojedinim mjestima i da ne dođe do prijevremenog truljenja nosive konstrukcije.
U nastavku, dat ćemo opis izrade pergole s gvozdenim nosećim elementima i drvenim letvama (sl. 5)
FOTOGRAFIJA 5
Prvi korak je izrada željezne nosive konstrukcije, potporni stupovi izrađuju se od U nosača 80 x 45 x 6 mm. Razmak između nosivih stupova treba biti 60 cm. Pergole se međutim pričvršćuju zavarenim profilima i to dolje ravnim željezom dimenzija 25 x 5 mm, a gore U profilom dimenzija 80 х 6 mm. Parovi stupova trebaju biti međusobno udaljeni 3 m, a broj parova ovisi o željenoj dužini pergole. Zbog vlastite težine i zbog pritiska vjetra, potporne stupove treba postaviti u brižljivo izrađene betonske temelje oznake B 70, dimenzija 120 x 70 x 60cm. Visina stupova iznad razine terena treba biti 2,4 m, a ispod razine 0,6 m.
Nosači na koje se postavljaju letve izrađuju se od U profila dimenzija 50 x 38 х 5 mm. Na njih treba zavariti dvostruke L profile dimenzija 50 x 50 x 5 mm s razmakom osi od 40 cm i međusobnim razmakom para L profila od 45 mm. Ti parovi L profila drže gornju mrežu pergole sastavljenu od drvenih letvi (po mogućnosti od hrastovine) dimenzija 18 x 4,5 x 180 cm koja je pričvršćena u razmaku od 40 cm vijcima M8 x 100 s maticama. Željezne dijelove treba premazati dvostrukom osnovom od minija, pokrivnom crnom bojom i lakom. Drvene površine također treba premazati bezbojnim lakom (za brodove).
Pergola se može smjestiti u vrtu ili negdje samostalno, a možemo je eventualno postaviti i uz zgradu. Položaj pergole treba tako odrediti da u određenom dijelu dana može poslužiti kao mjesto za odmaranje u hladu, a u drugom na suncu. Važno je i to da iz pergole osiguramo pogled na najljepše dijelove vrta. Pergola u vrtu ima djelovanje okomitog elementa i zbog toga može i ograničavati određene dijelove prostora. Pergola koja je pripojena zgradi zapravo proširuje i preuzima funkcije unutarnjih prostora, jer se od proljeća do jeseni može koristiti gotovo za obiteljsko
dnevni boravak na otvorenom.
Površinu ispod pergole preporučljivo je obložiti čvrstom oblogom od kamenih ili betonskih ploča. Pergola je, zapravo, razvijena forma oslonca, koja se gradi za biljke penjačice i predstavlja sjenoviti hodnik za odmor u zelenilu.
Ognjište u vrtu
Osobito omiljeno mjesto u ljetnim večerima u vrtovima vikendica, a i u većim vrtovima gradskih obiteljskih zgrada, jest ognjište u vrtu. S obzirom na to da se mogu izgraditi više vrsta ognjišta, nekoliko ćemo od njih opisati.
Ognjište uz zid (uz zid ograde) gradi se tako da zamjenjuje ogradu terase i predstavlja potporni zid od prirodnog kamena. Štednjak se gradi od kamena ili eventualno od opeka, a dimnjak treba izgraditi od čeličnog lima debljine oko 1mm. Lim treba, zbog zaštite od hrđe, namazati uljem i iznad plamena pustiti da se ulje zapeče. Visina dimnjaka treba biti veća od visine potpornog zida, a s obje strane moramo postaviti limove za skretanje dima. Kamenu površinu neposredno ispod plamena treba tako izgraditi da bude porozna, kako bi omogućila strujanje zraka i s donje strane. U površinu iznad plamena treba ugraditi kuke za vješanje kotlića.
Potporni zid ćemo bolje iskoristiti i bit će mnogo ljepši ako na dužem, slobodnom dijelu izgradimo otvor za cvijeće. Međutim, na ovome mjestu može se također izgraditi i prostor za plamen ili se postavljanjem nekoga ravnog kamena (ako je previše hrapav treba ga izravnati betonom) može dobiti dio u obliku stola (sl. 6, 1. dio).
PRIKAZ 6
Ovo rješenje možemo primijeniti na mjestima sasvim odvojenim od zgrade, vezano uz kamenu ogradu ili perivoj.
Slobodno ognjište s metalnim dijelovima
Osnovna konstrukcija slobodnog ognjišta s metalnim dijelovima je stalak od L profila dimenzija 30/30 mm. Na noseću konstrukciju - koja se sastavlja zakovicama, vijcima ili zavarivanjem - treba postaviti ekshaustor za odvođenje dimnih plinova od čeličnih limova ili eternita. Noseća konstrukcija, odn. nogari, postavljaju se rašireni u betonske blokove koji se izrađuju na licu mjesta ili se postavljaju naknadno na zemlju. Treba paziti na to da plamen ne dospije do eternita, jer će popucati. Metalne limove radi zaštite treba premazati uljanom bojom. Preporučljivo je ove limove tijekom zime demontirati.
Na dno nosive konstrukcije postavlja se ložišna rešetka, a iznad nje rešetka za pečenje. Ako u nogama izbušimo rupe na različitim visinama, moći ćemo podešavati visinu rešetke, odnosno rešetke za pečenje (sl. 7).
SNIMKA 7
Slobodno ognjište od unaprijed izrađenih elemenata
Ovakvi se elementi najlakše izrađuju od betonskih elemenata. Jednostavniji se mogu izraditi i sastaviti od bilo kakvih elemenata, po mogućnosti od poroznog betona sa šljakom. Ako su samo privremeno izrađeni, dovoljno je da ih pažljivo postavimo jedan na drugi, ili da ih eventualno povežemo žicom. Na gornju površinu ognjišta - koje je bez poklopca i nalikuje nekom ormaru - treba postaviti gustu rešetku, a s donje strane ostaviti otvor za zrak. Ako želimo i roštilj, treba ugraditi još jednu rešetku na polovini visine ognjišta. U prvom slučaju vatra je iznad rešetke, a u drugom između dviju rešetki, a iznad vatre nalazi se roštilj. Naravno, u visini plamene rešetke treba ostaviti otvor za unošenje goriva. Smanjenjem donjeg otvora za zrak može se regulirati sagorijevanje (sl. 6, 2. dio).
Preporučljivo je izraditi i poseban šablon za izradu elemenata ognjišta. U ove šablone ulijeva se šljakasti beton i nakon nabijanja dobijaju se gotovi elementi. Slaganjem ovih elemenata jednostavno jedan na drugi može se sastaviti slobodno ognjište.
I na kraju nekoliko savjeta:
Iznad ognjišta ne smije biti lisnatog drveća. U blizini ognjišta ne treba držati zapaljive materije. Također se treba udaljiti od zgrade i šume. Nakon loženja, prije nego što napustimo ognjište, treba provjeriti ima li u prostoru sagorijevanja žara i tek ako smo poduzeli sve mjere sigurnosti, smijemo napustiti ognjište. Drvo za loženje ostavljeno u prostoru sagorijevanja sigurno će ostati suho do sljedećeg loženja.
Pored ognjišta mogu se napraviti lijepa sjedišta i staza od pločica od obojenog betona. Sjedište se može iskoristiti za jedno manje ognjište (sl. 8).
FOTOGRAFIJA 8