Izoliranje vlažnih zidova je komplicirano, ali važno i korisno kao popravak. Prije nego što se osvrnemo na izoliranje, upoznajmo osnovne zidarske alate. Žlica ili fangla služi za nanošenje materijala (sl.1, 1.dio). Po mogućnosti birajmo najmanju moguću fanglu, jer trajno pokretanje napunjene fangle jako opterećuje zglob ruke. Za raspoređivanje i poravnavanje morta služi mistrija (sl.1, 2. dio).
Kod gleterice je vrlo važno da središnja linija drške prolazi kroz vrh gleterice. Pri izboru gleterice prednost imaju one manjih dimenzija i sa zaobljenim vrhom. Drvene gladilice (perdaške) služe za izravnavanje morta (sl.1, 5. dio). Gladilice moramo imati u što više dimenzija, odnosno veličina. Pri izboru zidarskog čekića(sl.1, 4. dio) najbolje je odabrati onaj s jednom oštricom, jer je čekić s dvije oštrice (čekić-rezač) namijenjen posebnim radovima, a osim toga 1,5 puta je teži od čekića s jednom oštricom, čija je težina 0,7 kg. Važni alati su još i libela (sl.1, 6. dio) koja treba biti što veća, visak(sl.1, 3. dio) koji možemo i sami izraditi, letve za mjerenje, izravnavanje i kontrolu te konop. Duge letve mogu poslužiti i za izravnavanje cigli, tako što letvu postavimo uz red postavljenih cigli i udarcima po njoj izravnamo pojedine cigle u pravcu. Konop je potreban kao vodilja za postavljanje reda cigli, i to tako što konop vežemo na krajevima zida na dvije letvice, kao i za kontrolu ravnine gotovih zidova (sl.2). Gdje se konop udaljava od zida, tamo je zid udubljen, a gdje ga pritišće, tamo je izbočen.
Naknadna izolacija vlažnih zidova čiji se mort već raspada, a boja otpada, kao što smo rekli, jedan je od poslova koji zadaje najviše briga i najteže se rješava. Potpuno rješavanje ovoga problema vrlo je dugotrajno i može se postići samo uz znatna ulaganja.
Prije nego što započnemo naknadnu izolaciju ovakvih vlažnih zidova, treba se uvjeriti postoji li mogućnost da se izolacija provuče ispod razine poda objekta. Ako takva mogućnost ne postoji, ako je objekt s betonskim podom, bez podruma - šteta je započeti posao, jer će vlaga zaobići novu izolaciju.
Za naknadnu izolaciju potrebni su veći i pažljivo izvedeni zidarski radovi, što znači da takav posao zahtijeva određenu stručnost (sl.3, 1. dio). Najprije je potrebno otvoriti zid u željenoj liniji. Ta linija treba biti iznad razine terena, ali ispod razine poda prizemlja. Kada smo odredili odgovarajuću liniju, treba razbiti žbuku zida i s unutarnje i sa vanjske strane te pronaći takvu liniju gdje su redovi opeke približno vodoravni. Treba obratiti pozornost na to da se pronađu točna mjesta raznih električnih i drugih vodova u zidovima kako ih ne bismo slučajno oštetili. Samonosive - glavne zidove i njihova produženja treba izolirati. Sporedne zidove, koji su građeni na stropove, nije potrebno izolirati čak i ako su prividno vlažni, jer vlagu mogu dobiti samo sa bočne strane od glavnih zidova. Izoliranjem glavnih zidova vlaga će nestati prirodnim sušenjem i iz tih sporednih zidova.
Otvori u zidovima
Otvaranje zidova započinjemo vađenjem cigli iznad izabrane linije (sl. 3, 2. dio). Oko početne cigle, gore, dolje i sa strane izgrebemo mort, zatim udaranjem po cigli lijevo-desno i gore-dolje, olabavimo je i izvučemo. Nakon uklanjanja prve cigle ostale vrlo lako uklanjamo. Da ne bismo poremetili nosivost zidova, smijemo otvoriti zid u duljini od jedne do dvije cigle. Otvaranje zida na većoj duljini je opasno!
Otvaranje zidova čija je širina 1,5-2 cigle, npr. vikend kućice, relativno je lako. Mnogo teži zadatak je otvaranje glavnih zidova obiteljskih zgrada, čija širina iznosi više cigli. Kada, pri otvaranju zidova, odstranimo cigle, preporučljivo je na njihovo mjesto postaviti oslonce od pola i četvrt cigle da ne bi došlo do odronjavanja tijekom rada i do ozljede ruke (sl. 3, 4. dio). Ako smo uspjeli potpuno otvoriti zid, poravnajmo oslobođene površine osnovnih zidova i premažimo ih debelim slojem mase za izoliranje ili sa UB-B-55 odnosno UB-B-65 bitumenom. Na ovako pripremljenu osnovu zatim postavimo izolacijske bitumenske trake širine 15-40 cm koje smo prethodno namazali bitumenom. Trake treba postaviti tako da preklapaju površinu zida. Po mogućnosti treba koristiti izolacijske trake oznake (sl. 3, 3. dio). Iznad toga, uz dosta mukotrpan rad, treba postaviti nove, potpuno ispravne i nesmrzavajuće cigle u jak cementni mort i tako zazidati otvor. Iznad novog reda cigala i ispod cigala starog zida treba pomoću željezne šipke nabiti mort u koji možemo umiješati sitne otpatke cigle. Na taj ćemo način, idući duž glavnog zida komad po komad, moći izvršiti naknadno izoliranje zida.
Umjesto vađenja, odnosno otvaranja, zida na ovaj način, možemo raditi i pilom ako je zid izrađen od mekog kamena ili ako je debljina morta između zidova velika i nalazi se u vodoravnoj ravnini. U tom slučaju na jednom mjestu probijemo zid i kroz prošireni otvor provučemo pilu za zid. Pilom možemo brže odstraniti redove opeka, naravno, opet u malim komadima. Ako malo proširimo otvor koji smo napravili pilom, moći ćemo i neposredno uvući izolacijsku traku koja je s obje strane premazana bitumenom. Nakon potpunog vezivanja treba nabijati cementni mort iznad bitumena. Jedan od postupaka za izolaciju je elektroosmotski postupak.
Poznato je da vlaga prodire u zidove od temelja prema gore u kapilarama. Ovo prodiranje potpomognuto je potencijalnom razlikom između osnove terena i donjih dijelova zidova. Ugradnjom izolacijskih elektroda, prodiranje vlage će automatski prestati.
Elektrode se ugrađuju u zid iznad razine terena i ispod donje razine poda za 15 cm. One se izrađuju od željeznih šipki - armature, promjera 12-15 mm. Postavljamo ih u rupe izbušene bušilicom od 2 cm, na međusobnoj udaljenosti od 40 cm. Elektrode postavljamo i s unutarnje i sa vanjske strane, tako da su krajevi elektroda udaljeni jedan od drugoga za 2-3 cm u središnjoj liniji zida. Nakon postavljanja elektroda otvore treba ispuniti cementnim mortom. Krajeve elektroda koji vire iz zida treba povezati čeličnom žicom debljine 6-8 mm, a čeličnu žicu za jedno plosnato željezo dimenzije najmanje 60x60x8mm koja je postavljena ispod razine terena. Iz estetskih razloga dobro je čeličnu žicu koja povezuje elektrode uvući u zid. Elemente ove instalacije povezujemo lemljenjem ili zavarivanjem. Treba obratiti pozornost da sustav elektroda i žice ne dođe u dodir s električnom mrežom ili s vodovima uzemljenja. Sustav elektroda u nekim slučajevima, na temelju lokalnih mjerenja, treba potpomoći priključenjem na niskonaponsku istosmjernu struju.
Nakon izolacije vlažnog zida slijedi žbukanje zida, a kako se to radi, možete pročitati u članku Popravak i zamjena žbuke