Izolovanje vlažnih zidova je složeno, ali važno i korisno kao popravka. Prije nego što se osvrnemo na izolovanje, upoznajmo osnovne zidarske alate. Kašika ili fangla služi za nanošenje materijala (sl.1, 1.dio). Po mogućnosti birajmo najmanju moguću fanglu, jer stalno podizanje napunjene fangle jako opterećuje zglob ruke. Za raspoređivanje i poravnavanje maltera služi mistrija(sl.1, 2. dio).
Kod mistrije je vrlo važno da srednja linija drške prolazi kroz vrh mistrije. Kod izbora mistrije prednost imaju one manjih dimenzija i sa zaobljenim vrhom. Drvene glodalice (perdaške) služe za ravnanje maltera (sl.1, 5. dio). Glodalice moramo imati u što više dimenzija, odn. veličina. Kod izbora zidarskog čekića(sl.1, 4. dio) najbolje je izabrati onaj sa jednom oštricom, jer čekić sa dvije oštrice (čekić-sekač) služi za specijalne radove, a osim toga 1,5 puta je teži od čekića sa jednom oštricom, čija je težina 0,7 kg. Važni alati su još Iibela (sl.1, 6. dio) koja treba da bude što veća, visak(sl.1, 3. dio) koji možemo i sami izraditi, letve za merenje, ravnanje i kontrolu i kanap. Dugačke letve mogu poslužiti i za ravnanje cigli, na taj način što letvu postavimo pored reda postavljenih cigli i udarcima po njoj ravnamo pojedine cigle u pravu liniju. Kanap je potreban kao vodilja za postavljanje reda cigli i to tako što kanap vežemo na krajevima zida na dvije letvice, kao i za kontrolu ravni gotovih zidova (sl.2). Gdje se kanap udaljuje od zida, tamo je zid udubljen, a gdje ga pritiska, tamo je ispupčen.
Naknadna izolacija vlažnih zidova čiji se malter već raspada, a boja otpada, je kao što smo rekli, jedan od poslova koji zadaje najviše briga i najteže se rješava. Potpuno rješavanje ovog problema je vrlo dugotrajno i može se postići samo uz znatne investicije.
Prije nego što započnemo naknadnu izolaciju ovakvih vlažnih zidova, treba da se uvjerimo da li postoji mogućnost da se izolacija uvuče ispod nivoa poda objekta. Ako ne postoji mogućnost, ako je objekat sa betonskim podom, bez podruma - šteta je započeti posao, jer će vlaga zaobići novu izolaciju.
Za naknadnu izolaciju potrebni su veći i pažljivo izvedeni zidarski radovi, što znači da ovakav posao zahtijeva određenu stručnost (sl.3, 1. dio). Prvo je potrebno otvoriti zid u željenoj liniji. Ova linija treba da bude iznad nivoa terena, ali ispod nivoa poda prizemlja. Kada smo odredili odgovarajuću liniju, treba razbiti malter zida i s unutrašnje i sa spoljašnje strane i pronaći takvu liniju gdje su redovi cigle približno horizontalni. Treba obratiti pažnju na to da se pronađu tačna mjesta raznih električnih i drugih vodova u zidovima da ih ne bismo slučajno oštetili. Samonoseće - glavne zidove i njihova produženja treba izolovati. Sporedne zidove, koji su građeni na stropove, nije potrebno izolovati čak i ako su prividno vlažni, jer oni mogu dobiti vlagu samo sa bočne strane od glavnih zidova. Izolovanjem glavnih zidova nestat će vlaga prirodnim sušenjem i iz ovih sporednih zidova.
Otvori u zidovima
Otvaranje zidova započinjemo vađenjem cigli iznad izabrane linije (sl. 3, 2. dio). Oko početne cigle, gore, dole i sa strane izgrebemo malter, zatim udaranjem po cigli lijevo-desno i gore-dole, olabavimo je i izvučemo. Poslije odstranjenja prve cigle vrlo lako odstranjujemo ostale. Da ne bismo poremetili nosivost zidova, smijemo otvoriti zid u dužini jedne do dvije cigle. Otvaranje zida na većoj dužini je opasno!
Otvaranje zidova čija je širina 1,5-2 cigle, npr. vikend kućice, relativno je lako. Mnogo teži zadatak je otvaranje nosivih zidova porodičnih zgrada, čija širina iznosi više cigli. Kada, pri otvaranju zidova, odstranimo cigle, preporučljivo je na njihovo mjesto postaviti oslonce od pola i četvrt cigle da ne bi došlo do odronjavanja tokom rada i do povrede ruke (sl. 3, 4. dio). Ako smo uspjeli potpuno otvoriti zid, poravnajmo oslobođene površine osnovnih zidova i namažimo ih debelim slojem mase za izolovanje ili sa UB-B-55 odn. UB-B-65 bitumenom. Na ovako pripremljenu osnovu postavimo zatim izolacijske bitumenske trake širine 15-40 cm koje smo prethodno namazali bitumenom. Trake treba postaviti tako da preklapaju površinu zida. Po mogućnosti treba koristiti izolacijske trake oznake (sl. 3, 3. dio). Iznad ovoga, uz dosta mukotrpan rad, treba da postavimo nove, potpuno ispravne i nesmrzavajuće cigle u jak cementni malter i tako zazidamo otvor. Iznad novog reda cigala i ispod cigala starog zida treba pomoću željezne šipke nabiti malter u koji možemo umiješati sitne otpatke cigle. Na ovaj način, idući duž nosivog zida komad po komad, moći ćemo izvršiti naknadno izolovanje zida.
Umjesto vađenja, odnosno otvaranja zida na ovaj način, možemo raditi i testerom ako je zid izrađen od mekanog kamena ili ako je debljina maltera između zidova velika i nalazi se u horizontalnoj ravni. U ovom slučaju, na jednom mjestu probijemo zid i kroz prošireni otvor provučemo testeru za zid. Testerom brže možemo odstraniti redove cigala, naravno, opet u malim komadima. Ako malo proširimo otvor koji smo napravili testerom, moći ćemo i neposredno uvući izolir-traku koja je sa obje strane namazana bitumenom. Nakon potpunog vezivanja treba nabiti cementni malter iznad bitumena. Jedan od postupaka za izolovanje je elektroosmotski postupak.
Poznato je da vlaga kapilarno prodire u zidove od temelja naviše. Ovakvom prodoru pogoduje potencijalna razlika između nivoa terena i donjih dijelova zidova. Ugradnjom izolacijskih elektroda prodor vlage će automatski prestati.
Elektrode se ugrađuju u zid iznad nivoa terena i ispod donjeg nivoa poda za 15 cm. One se prave od gvozdenih šipki - betonskog gvožđa, prečnika 12-15 mm. Postavljamo ih u rupe izbušene burgijom od 2 cm, na udaljenosti, jedna od druge, od 40 cm. Elektrode postavljamo i sa unutrašnje i sa spoljne strane, tako da su krajevi elektroda udaljeni jedan od drugoga za 2-3 cm u središnjoj liniji zida. Nakon postavljanja elektroda otvore treba napuniti cementnim malterom. Krajeve elektroda koje vire iz zida treba povezati čeličnom žicom debljine 6-8 mm, a čeličnu žicu za jedno pljosnato gvožđe dimenzije najmanje 60x60x8mm koja je postavljena ispod nivoa terena. Iz estetskih razloga, dobro je čeličnu žicu koja povezuje elektrode upustiti u zid. Elemente ove instalacije povezujemo lemljenjem ili zavarivanjem. Treba obratiti pažnju da sistem elektroda i žice ne dođe u dodir sa električnom mrežom ili sa vodovima uzemljenja. Sistem elektroda u nekim slučajevima, na osnovu lokalnih mjerenja, treba potpomoći priključenjem na niskonaponsku istosmjernu struju.
Nakon izolacije vlažnog zida slijedi malterisanje zida, a kako se to radi možete pročitati u članku Popravka i zamena maltera