Beton je građevinski materijal s kojim je lako raditi, jer je vrlo »poslušan« i upotrebljiv za razne kućanske radove i za radove u vrtu. Od betona se može izraditi ograda, klupa u vrtu, put u vrtu, terasa i sl., a može se i bojiti.
Osnovni principi betoniranja
Beton je umjetni građevinski materijal, sastoji se od tri glavna dijela: dodatnog materijala, cementa i vode. Od prirodnih dodatnih materijala u uporabi su riječni ili rudnički šljunak, odn. pjeskoviti šljunak, a rjeđe zdrobljeni kamen ili kamenu slična čvrsta tvar.
Umjetni dodatni materijali su: kotlovska šljaka, šljaka iz visokih peći, perlit i ekspandirna glina. Bitno je da dodatni materijali imaju približno iste veličine zrna, što se osigurava prosijavanjem.
Vezivni materijal betona je cement. Prema klasifikaciji čvrstoće (veći brojevi označavaju bolju kvalitetu) upotrebljava se cement oznake 300, 400 i 500. Za miješanje može se upotrijebiti kako komunalna voda, tako i riječna i jezerska, ali bez kemikalija koje su štetne za cement (kalcija, magnezija, šećera, sulfata mineralnih voda) s pH vrijednošću ne manjom od 6 i ne većom od 8,5). Betonu se po potrebi mogu dodati i sredstva za sprječavanje smrzavanja, za ubrzanje vezivanja, za bojenje i sl. Sredstva za sprječavanje smrzavanja su kalcijev klorid i sredstvo pod nazivom Tricosal S III. To su ujedno i sredstva za ubrzanje vezivanja. Oba sredstva mogu se koristiti samo prema danim uputama, jer utječu na konačnu čvrstoću betona i napadaju betonsko željezo. Veća količina ovih sredstava može dovesti do kemijskog raspadanja betona. (Količina kalcijevog klorida može biti maksimalno 3% od količine cementa kod betona bez armature, a kod armiranog betona 1,5%). Vezivanje se povećava sredstvom Tricosal Normal.
Za bojenje betona mogu se upotrebljavati oksidne ili manganske boje, koje su otporne na kemijske utjecaje cementa. Nikako nije potrebno bojiti beton po cijeloj debljini sloja. Boji se samo vanjski, pokrivni sloj.
Količina materijala za pravljenje betona ovisi o kvaliteti betona. Za beton koji služi kao podloga ili kao ispuna odgovara kvaliteta B 70. Za 1 m3 betona potrebno je 1,1-1,3 m3 dodatnog materijala, 150 kg cementa 400 i oko 130 litara vode. Kvaliteta betona za armirano-betonske konstrukcije treba biti najmanje B 140. Za ovu kvalitetu betona također je potrebno 1,1-1,3 m3 šljunka, 210 kg cementa i 120 litara vode.
Prije miješanja betona, dodatni materijal treba prosijati tako da se u jednu šaržu doda samo materijal istih veličina zrna. Ovome materijalu, još u suhom stanju, treba dodati prosijani cement bez grudica, a prije dolijevanja vode treba smjesu najmanje tri puta promiješati lopatom (najbolje ju je miješati na nekoj čeličnoj ploči ili daskama). U tijeku dvostrukog prebacivanja smjese šljunka i cementa lopatom treba s male visine dodati potrebnu količinu vode pomoću kante s prskalicom (da voda ne ispere cement). Po završenom miješanju vlažnost betona treba biti jednaka vlažnosti zemlje. (Pažnja! Prividno suh beton se još i sam od sebe kvasi!).
Rahljeno i nakvašeno tlo kao i nečistoće s mjesta gdje želimo upotrijebiti beton treba odstraniti, a površine koje će doći u dodir s betonom treba nakvasiti. Beton se ne smije spuštati s visine ili bacati. Ako se stavlja u oplatu, treba ga dobro nabiti. Za kućne poslove najbolja je ručna metoda nabijanja. Nabijač za beton može se izraditi od šipke kvadratnog ili kružnog presjeka, težine 10-17 kg, sa drškom duljine 1,2 m. Nabijanje treba biti kontinuirano i treba paziti da ne ostanu dijelovi koji nisu nabijeni. Deblje strukture betona treba nabijati približno svakih 20 cm. Betoni koji su plastičniji, osobito za armirano–betonske konstrukcije, mogu se nabijati i tako da se željezna zašiljena šipka promjera 20–30 mm zabada u beton sve dotle dok se na površini ne stvori gust sloj nalik na žbuku.
Ugrađeni beton treba najmanje dva dana biti stalno vlažan i zato ga povremeno treba polijevati vodom ili pokriti vlažnim pokrivačem. Beton treba zaštititi od vremenskih nepogoda, potresa, jakog sunca, vjetra i raznih kemijskih utjecaja. Svi su ti utjecaji štetni za proces vezivanja betona, a s tim u vezi i za čvrstoću betona.
Izrada obojenog betona
Prilikom izrade obojenog betona betonu se dodaju odgovarajući pigmenti i materijali za bojanje.
Od čega i u kojoj količini?
Dodatkom boja, u svakom slučaju, smanjuje se čvrstoća betona i zbog toga treba biti oprezan i samo umjereno dodavati boju. Dodana boja nikako ne smije prijeći 10% težinskog dijela cementa. Često dobiveni ton ovisi o količini dodane boje (npr. dodatkom 6% željezno-oksid-žute dobiva se jaka žuta, a dodatkom količine od 2% dobiva se krem boja). Miješanjem više tonova mogu se dobiti i nove varijante. Tako npr. dodatkom 4% željezno-oksid-crvene i 4% željezno-oksid-žute dobiva se jaka crvena, ciglasta boja. Miješanjem tonova željezno-oksid-žute i krom-oksid-zelene dobit će se vrlo lijepa nijansa zelene boje. Ako se umjesto krom-oksid-zelene boje miješa ultramarin, beton će biti tirkizno plav. Dodatkom male količine crne, svi tonovi se u određenoj mjeri stišavaju.
Boja koju dodajemo betonu treba imati dobru pokrivnu moć i moć bojenja (da se dodatkom male količine boje dobije ujednačen ton). Najbolji su organski i neki sintetički pigmenti. Nekoliko količinskih podataka: za jednu vreću cementa potrebno je 1,5-4,5 kg boje. Dodatkom 1 kg boje cementu za pokrivni sloj debljine 1 crn (npr. za pločnik) dobiva se obojeni beton za pokrivanje oko 1m2 površine.
Najčešće korištene boje
Boksitno crvena je samljevena tvar koja sadrži oko 20% željeznog oksida. Otpornost ove boje prema vremenu, svjetlosti i temperaturi jednaka je otpornosti željeznog minija, ali ima manju moć bojanja.
Kobaltno plava je umjetna anorganska boja koja sadrži kobaltov i aluminijev oksid. Svjetlija nijansa ove boje je celine plava koja sadrži kositreni oksid. Zbog male pokrivne moći i učinka bojenja treba je dodavati u većim količinama betonu što može prouzročiti pukotine. Može se umiješati u boje koje su otporne na atmosferske utjecaje, na svjetlost i na temperaturu i koje se vežu s cementom.
Zeleni kromov oksid је umjetna anorganska boja. Otporna je na svjetlost, na atmosferske utjecaje, na temperaturu, na kiseline i lužine. Primjenjiva je s cementnim vezivnim sredstvom i može se miješati sa svim pigmentima. Ima odličnu moć pokrivanja i bojanja.
Manganova smeđa je umjetna anorganska boja koja sadrži 20% manganova oksida. Otporna je na svjetlost i atmosferske utjecaje i može se upotrebljavati sa svim vezivnim sredstvima, ali će se miješanjem s pigmentima koji sadrže sumpor dobiti crni ton.
Manganova crna je samljevena prirodna anorganska materija (zemljana boja) sa sadržajem željeznog i manganovog oksida. Otporna je na vapno i na cement, na slabe kiseline, na svjetlost i na atmosferske utjecaje. Ima izvrsnu pokrivnu moć a dobro podnosi i temperaturne utjecaje.
Oker žuta je prirodna anorganska boja. Ton te boje mijenja se od svijetložute pa sve do smeđe i izrađuje se u mnogo nijansi. Sadrži hidrat željeznog oksida (Fe203 - Н2О) i mangan. Željezni oksid daje joj crveni, a mangan smeđ ton. Otporna je na svjetlost i na atmosferske utjecaje, slabo je otporna na kiseline i na temperaturu.
Smaragdno zelena (Guignetova zelena) jest hidrat kromova oksida. Nešto je ognjevitijeg tona od kromova oksida i otpornija je na temperaturu.
Španjolska crvena je prirodna anorganska boja koja se dobiva raspadanjem hematita (crvena željezna ruda). Sadrži 80-90% gvozdenog oksida. Ima odličnu moć pokrivanja i bojenja, otporna je na svjetlost, na atmosferske utjecaje, na temperaturu i može se miješati sa svim vezivnim sredstvima.
Ultramarin plava je umjetna anorganska boja koja sadrži natrijev i aluminijev silikat sa sadržajem sumpora. Otporna je na svjetlost i temperaturu, ali nije otporna na atmosferske utjecaje, jer je napadaju dimni plinovi iz zraka. Ne može se miješati s pigmentima koji sadrže olovo, bakar, kobalt i željezo. Može se miješati s materijalima koji se vežu s vodenim staklom, vapnom ili cementom. Na površinama ponekad prouzrokuje mrlje. Za bojanje cementnog morta može se koristiti samo čisti ultramarin.
Ultramarin zelena. Ultramarin plava u prvoj fazi proizvodnog procesa ima zeleni ton i u tom se obliku također prodaje. Svojstva ultramarin zelene približno su ista kao i plave, ali joj je moć bojenja i postojanost na svjetlost manja.
Umbra (somotno smeđa) prirodna je anorganska boja sa sadržajem željezova i manganova oksida. Jedina je smeđa zemljana boja. Otporna je na atmosferske utjecaje, na svjetlost i ima srednju otpornost na temperaturu. Može se miješati sa svim vezivnim materijalima i pigmentima.
Gvozdeni minijum (crveni željezni oksid, željezni pirit) prirodna je anorganska boja koja sadrži 75% željeznog oksida (Fe203). Zemljana je boja, ali se može dobiti i žarenjem željezne rude i gline. Otporna je na atmosferske utjecaje, na svjetlost, na temperaturu i na slabe kiseline. Često se upotrebljava i ima izvrsnu pokrivnu moć.
Crni željezni oksid je umjetna anorganska tvar sa sadržajem fero- (feri-oksida) (Fe304). Upotrebljiv je za boje s cementnim vezivnim sredstvima, otporan je na atmosferske utjecaje, na svjetlost, na temperaturu i na utjecaje slabih kiselina. Ima plavkasto crnu boju i dobru moć pokrivanja.
Žuti željezni oksid (marsova žuta, oksidni oker i sl.) je umjetna proizvodnja oker zemljanih boja. Svojstva su im identična.
Prilikom spravljanja betona vrlo je važno da se boja što bolje izmiješa i u slučaju ako se nanosi samo u zadnjem sloju, da se odmah nanese na osnovni sloj i da se nabije. Važno je također da se oplata namaže parafinskim uljem kako bi se lakše vadila. Za izradu pločica za pločnik odličan šablon može se napraviti pomoću nekoliko aluminijskih traka, savijenih u obliku slova L, širine 10 cm, debljine 1-2 mm i određene duljine koje se u željenom obliku mogu pričvrstiti čavlima na neku osnovnu ploču od daske.
Treba obratiti pozornost na to da je ton boje nakon sušenja mnogo svjetliji, te je preporučljivo najprije napraviti neki uzorak tona.
Betonska ograda
Ukrasna ograda izrađuje se od betonskih elemenata koji se postavljaju na osnovu od dva reda opeke i između stupova od opeke. Elementi se izrađuju u šablonima. Osnova i okvir šablona izrađuju se od rendisane daske. Dvije dijagonalno suprotne stranice šablona međusobno se pričvršćuju klinasto, po potrebi čavlima ili vijcima; treća se pričvršćuje zglobnim šarkama, a na četvrtu treba postaviti po dva vijka s prstenastom glavom jedan ispod drugoga (sl. 1, 1 dio). U srednju drvenu kocku i u donji dio drvenih uložaka (4 komada u obliku slova L) treba postaviti drvene čepove, a u donju daskanu ploču treba izbušiti odgovarajuće otvore za umetanje čepova: Kada se izrađuju betonski elementi, najprije treba postaviti drvene uloške na njihova mjesta, zatvoriti šablonu i pričvrstiti osovinom (drvenim čepom) postavljenom u prstenastu glavu vijka. Zatim šablonu treba napuniti betonom koji je miješan od sitnog šljunka i cementa marke 300. Ako je beton napola vezan, treba rasklopiti šablonu, izvaditi uloške i nastaviti izradu sljedećeg elementa.
Ako smo izradili već dovoljan broj betonskih elemenata, možemo započeti s izradom ograde. Postavimo po mogućnosti na betonsku podlogu ili na podlogu od kamena, dva reda cigala i >>podignimo<< stupove.
FOTOGRAFIJA 1
Betonske elemente treba postaviti u cementni mort kako bi se bolje povezali i bili čvršći. Radi veće čvrstoće ograde, betonske elemente treba “vezati” za stupove od opeke. Iznad reda elemenata treba zabiti u stupove komadiće jake žice savijene u obliku slova U pa ih iznad reda elemenata povezati žicom. Na taj će se način osigurati dovoljna čvrstoća (sl. 1, 2. dio).
Prilikom zidanja, već od drugog reda moramo koristiti libelu i visak, jer neravnomjerno zidana ograda ostavlja vrlo loš estetski dojam, predstavlja potencijalnu opasnost od nezgoda i ima kraći vijek trajanja.
Fuge između elemenata treba ispuniti žbukom suprotne boje i brižljivo poravnati. Kad se postigne odgovarajuća visina, vrh elemenata i stupova treba prekriti betonskim pločama. Prilikom postavljanja betonskih ploča ne smijemo štedjeti cementnu žbuku, jer u suprotnom ploče mogu lako pasti.
Ukrasna ograda od betona je dugotrajna i lijepa. Naravno, mogu se izraditi i elementi drugog oblika ako se izrade odgovarajući šabloni. Dekorativni učinak ograde može se povećati biljkama penjačicama.