Beton je građevinski materijal s kojim je lako raditi, jer je vrlo »poslušan« i upotrebljiv za razne kućne radove i za radove u bašti. Od betona se može izraditi ograda, klupa u bašti, put u bašti, terasa i sl., a može se i bojiti.
Osnovi betoniranja
Beton je vještački građevinski materijal, sastoji se od tri glavna dijela: dodatnog materijala, cementa i vode. Od prirodnih dodatnih materijala u upotrebi su riječni ili rudnički šljunak, odn. pjeskoviti šljunak, a rjeđe zdrobljeni kamen ili kamenolomu slična čvrsta materija.
Vještački dodatni materijali su: kotlovska šljaka, šljaka iz visokih peći, perlit i keramzit. Bitno je da dodatni materijali imaju približno iste veličine zrna, što se obezbjeđuje prosjijavanjem.
Vezivni materijal betona je cement. Prema klasifikaciji čvrstoće (veći brojevi označavaju bolji kvalitet) upotrebljava se cement oznake 300, 400 i 500. Za miješanje se može upotrijebiti kako komunalna voda, tako i riječna i jezerska, ali bez hemikalija koje su štetne za cement (kalcijuma, magnezijuma, šećera, sulfata mineralnih voda) sa pH vrijednošću ne manjom od 6 i ne većom od 8,5). Betonu se po potrebi mogu dodati i sredstva za sprečavanje smrzavanja, za ubrzanje vezivanja, za bojenje i sl. Sredstva za sprečavanje smrzavanja su kalcijumov hlorid i sredstvo pod nazivom Tricosal S III. To su ujedno i sredstva za ubrzanje vezivanja. Oba sredstva mogu se koristiti samo prema datim uputstvima, jer utiču na konačnu čvrstoću betona i napadaju betonsko gvožđe. Veća količina ovih sredstava može dovesti do hemijskog raspadanja betona. (Količina kalcijumovog hlorida može biti maksimalno 3% od količine cementa kod betona bez armature, a kod armiranog betona 1,5%). Vezivanje se povećava sredstvom Tricosal Normal.
Za bojenje betona mogu se upotrebljavati oksidne ili manganske boje, koje su otporne na hemijske uticaje cementa. Nikako nije potrebno bojiti beton po cijeloj debljini sloja. Boji se samo spoljni, pokrivni sloj.
Količina materijala za pravljenje betona zavisi od kvaliteta betona. Za beton koji služi kao osnova ili kao punilac odgovara kvalitet B 70. Za 1 m3 betona potrebno je 1,1-1,3 m3 dodatnog materijala, 150 kg cementa 400 i oko 130 litara vode. Kvalitet betona za armirano-betonske konstrukcije treba da je najmanje B 140. Za ovaj kvalitet betona također je potrebno 1,1-1,3 m3 šljunka, 210 kg cementa i 120 litara vode.
Prije miješanja betona, dodatni materijal treba prosijati tako da se u jednu šaržu doda samo materijal istih veličina zrna. Ovom materijalu, još u suhom stanju, treba dodati prosijani cement bez grudvi, a prije dolivanja vode treba smjesu najmanje tri puta promiješati lopatom (najbolje je miješati je na nekoj čeličnoj ploči ili daskama): Tokom ponovljenog dva prebacivanja smjese šljunka i cementa lopatom treba sa male visine dodati potrebnu količinu vode pomoću kante sa prskalicom (da voda ne bi isprala cement). Po završenom miješanju vlažnost betona treba da je identična vlažnosti zemlje. (Pažnja! Prividno suhi beton se još i sam od sebe kvasi!).
Olabavljeni i pokvašeni teren kao i nečistoće sa mjesta gdje želimo da upotrebimo beton treba odstraniti, a površine koje će doći u dodir sa betonom treba nakvasiti. Beton se ne smije spuštati sa visine ili bacati. Ako se stavlja u šablon, treba ga dobro nabiti. Za kućne poslove najbolja je ručna metoda nabijanja. Nabijač za beton može se izraditi od šipke kvadratnog ili kružnog preseka, težine 10-17 kg, sa drškom dužine 1,2 m. Nabijanje treba da je kontinualno i treba paziti da ne ostanu dijelovi koji nisu nabijeni. Deblje strukture betona treba nabijati na približno svakih 20 cm. Betoni koji su plastičniji, naročito za armirano-betonske konstrukcije, mogu se nabijati i na taj način što se gvozdena zašiljena šipka prečnika 20–30 mm ubada u beton sve dotle dok se na površini ne stvori žitak sloj nalik na žbuku.
Ugrađeni beton treba najmanje dva dana da bude stalno vlažan i zbog toga ga povremeno treba polivati vodom ili pokriti vlažnim pokrivačem. Beton treba zaštititi od vremenskih nepogoda, potresa, jakog sunca, vjetra i raznih hemijskih uticaja. Svi ovi uticaji su štetni za proces vezivanja betona, a s tim u vezi i za čvrstoću betona.
Izrada obojenog betona
Pri izradi obojenog betona betonu se dodaju odgovarajući pigmenti i materijali za bojenje.
Od čega i koliko?
Dodatkom boja, u svakom slučaju, smanjuje se čvrstoća betona i zbog toga treba biti oprezan i samo umjereno dodavati boju. Dodata boja nikako ne smije da pređe 10% težinskog dijela cementa. Često dobijeni ton zavisi od količine dodate boje (npr. dodatkom 6% gvozdeno-oksid-žute dobija se jaka žuta, a dodatkom količine od 2% dobija se krem boja). Miješanjem više tonova mogu se dobiti i nove varijante. Tako npr. dodatkom 4% gvozdeno-oksid·crvene i 4% gvozdeno-oksid-žute dobija se jaka crvena, cigla boja. Miješanjem tonova gvozdeno–oksid-žute i hromove–oksid–zelene dobiće se vrlo lijepa nijansa zelene boje. Ako se umjesto hromove–oksid–zelene boje miješa ultramarin, beton će biti tirkizno plav. Dodatkom male količine crne, svi tonovi se u izvjesnoj mjeri stišavaju.
Boja koju dodajemo betonu treba da ima dobru pokrivnu moć i moć bojenja (da se dodatkom male količine boje dobije ravnomjeran ton). Najbolji su organski i neki sintetički pigmenti. Nekoliko količinskih podataka: za jednu vreću cementa potrebno je 1,5-4,5 kg boje. Dodatkom 1 kg boje cementu za pokrivni sloj debljine 1 crn (npr. za pločnik) dobije se beton u boji za pokrivanje oko 1m2 površine.
Najčešće korištene boje
Boksitno crvena je samljevenina koja sadrži oko 20% željeznog oksida. Otpornost ove boje prema vremenskim uticajima, svjetlosti i temperaturi ista je kao i kod željeznog minijuma, ali ima manju moć bojenja.
Kobaltno plava je vještačka anorganska boja koja sadrži kobaltov i aluminijumov oksid. Svjetlija nijansa ove boje je ceruleanska plava koja sadrži kalajni oksid. Zbog male pokrivne moći i efekta bojenja treba je dodavati u većim količinama betonu što može da prouzrokuje pukotine. Može se umiješati u boje koje su otporne na atmosferske uticaje, na svjetlost i na temperaturu i koje se vezuju sa cementom.
Zeleni hromov oksid је umjetna anorganska boja. Otporna je na svjetlost, na atmosferske utjecaje, na temperaturu, na kiseline i baze. Upotrebljiva je sa cementnim vezivnim sredstvom i može se miješati sa svim pigmentima. Ima odličnu moć pokrivanja i bojenja.
Manganova mrka je umjetna neorganska boja koja sadrži 20% manganovog oksida. Otporna je na svjetlost i na atmosferske uticaje i može se upotrebljavati sa svim vezivnim sredstvima, ali miješanjem sa pigmentima koji sadrže sumpor dobit će se crni ton.
Manganova crna je samljeven prirodni neorganski materijal (zemljana boja) sa sadržajem gvozdenog i manganovog oksida. Otporna je na kreč i na cement, na slabe kiseline, na svjetlost i na atmosferske uticaje. Ima odličnu pokrivnu moć a dobro podnosi i temperaturne uticaje.
Oker žuta je prirodna neorganska boja. Ton ove boje mijenja se od svijetlo žute pa sve do mrke i izrađuje se u mnogo nijansi. Sadrži hidrat gvozdenog oksida (Fe203 - Н2О) i mangan. Gvozdeni oksid daje mu crveni, a mangan mrki ton. Otporna je na svjetlost i na atmosferske uticaje, slabo je otporna na kiseline i na temperaturu.
Smaragdno zelena (Guignet –– zelena) je hidrat hromovog oksida. Nešto je vatrenijeg tona od hromovog oksida i veća joj je otpornost na temperaturu.
Španska crvena je prirodna neorganska boja koja se dobija raspadanjem hematita (crvena željezna ruda). Sadrži 80-90% gvožđenog oksida. Ima odličnu moć pokrivanja i bojenja, otporna je na svjetlost, na atmosferske uticaje, na temperaturu i može se miješati sa svim vezivnim sredstvima.
Ultramarin plava je vještačka neorganska boja koja sadrži silikat natrijuma i aluminijuma sa sadržajem sumpora. Otporna je na svjetlost i temperaturu, ali nije otporna na atmosferske uticaje, jer je napadaju dimni gasovi iz vazduha. Ne može se miješati sa pigmentima koji sadrže olovo, bakar, kobalt i gvožđe. Može se miješati sa materijalima koji se vežu vodenim staklom, krečom ili cementom. Na površinama ponekad prouzrokuje mrlje. Za bojenje cementnog maltera može se koristiti samo čist ultramarin.
Ultramarin zelena. Ultramarin plava u prvoj fazi procesa proizvodnje ima zeleni ton i u ovom obliku se takođe prodaje. Svojstva ultramarin zelene približno su ista kao i plave, ali joj je moć bojenja i otpornost na svjetlost manja.
Umbra (somotno mrka) je prirodna neorganska boja sa sadržajem gvozdenog i manganovog oksida. Jedina je mrka zemljana boja. Otporna je na atmosferske uticaje, na svjetlost i ima srednju otpornost na temperaturu. Može se miješati sa svim vezivnim materijalima i pigmentima.
Gvozdeni minijum (crveni gvozdeni oksid, gvozdeni pirit) je prirodna neorganska boja koja sadrži 75% gvozdenog oksida (Fe203). Zemljana je boja, ali se može dobiti i prženjem gvozdene rude i gline. Otporna je na atmosferske uticaje, na svjetlost, na temperaturu i na slabe kiseline. Često se upotrebljava i ima odličnu pokrivnu moć.
Crni željezni oksid je umjetna anorganska materija sa sadržajem fero- (feri-oksida) (Fe304). Upotrebljiv je za boje sa cementnim vezivnim sredstvima, otporan je na atmosferske utjecaje, na svjetlost, na temperaturu i na utjecaje slabih kiselina. Ima plavkasto crnu boju i dobru moć pokrivanja.
Žuti gvozdeni oksid (marsova žuta, oksidni oker i sl.) je umjetna proizvodnja oker zemljanih boja. Svojstva su im identična.
Prilikom spravljanja betona vrlo je važno da se boja što bolje izmiješa i u slučaju ako se nanosi samo u zadnjem sloju, da se odmah nanosi na osnovni sloj i da se nabije. Važno je takođe da se oplata namaže parafinskim uljem da bi se lakše vadila. Za izradu pločica za pločnik odličan šablon se može napraviti pomoću nekoliko aluminijskih traka, savijenih u obliku slova L, širine 10 cm, debljine 1-2 mm i određene dužine koje se u željenom obliku mogu pričvrstiti ekserima na neku osnovnu ploču od daske.
Treba obratiti pažnju na to da je ton boje poslije sušenja mnogo svjetliji, te je preporučljivo prvo napraviti neki uzorak tona.
Betonska ograda
Ukrasna ograda izrađuje se od betonskih elemenata koji se postavljaju na osnovu od dva reda cigala i između stubova od cigle. Elementi se izrađuju u šablonima. Osnova i okvir šablona izrađuje se od rendisane daske. Dvije dijagonalno suprotne ivice šablona međusobno se pričvršćuju klinasto, eventualno ekserima ili zavrtnjima; treća se pričvršćuje zglobnim šarkama, a u četvrtu treba postaviti po dva zavrtnja sa prstenastom glavom jedan ispod drugoga (sl. 1, 1 dio). U srednju drvenu kocku i u donji dio drvenih uložaka (4 komada u obliku slova L) treba postaviti drvene čepove, a u donju daščanu ploču treba izbušiti odgovarajuće otvore za sklapanje čepova: Kada se izrađuju betonski elementi, prvo treba postaviti drvene uloške na svoja mjesta, zatvoriti šablon i pričvrstiti osovinicom (drvenim čepom) postavljenom u prstenastu glavu zavrtnjeva. Zatim šablon treba napuniti betonom koji je miješan od sitnog šljunka i cementa marke 300. Ako je beton pola vezan treba rasklopiti šablon, izvaditi uloške i nastaviti izradu sljedećeg elementa.
Ako smo izradili već dovoljan broj betonskih elemenata, možemo započeti s izradom ograde. Postavimo po mogućnosti na betonsku podlogu ili na podlogu od kamena, dva reda cigala i >>podignimo<< stubove.
ILUSTRACIJA 1
Betonske elemente treba postaviti u cementni malter da bi bolje vezali i bili čvršći. Radi veće čvrstoće ograde, betonske elemente treba “vezati” za stubove od cigala. Iznad reda elemenata treba zabiti u stubove komadiće jake žice savijene u obliku slova U pa njih iznad reda elemenata povezati žicom. Na ovaj način će se obezbijediti dovoljna čvrstoća (sl. 1, 2. dio).
Prilikom zidanja, već od drugog reda moramo koristiti libelu i visak, jer neravnomjerno zidana ograda daje vrlo loš estetski utisak, predstavlja potencijalnu opasnost za nezgode i ima kraći vijek trajanja.
Fuge između elemenata treba ispuniti malterom suprotne boje i brižljivo poravnati. Kad se dostigne odgovarajuća visina, vrh elemenata i stubova treba pokriti betonskim pločama. Prilikom postavljanja betonskih ploča ne smijemo žaliti cementni malter, jer u suprotnom ploče mogu lako da padnu.
Ukrasna ograda od betona je dugotrajna i lijepa. Naravno, mogu se napraviti i elementi drugog oblika ako se izrade odgovarajući šabloni. Dekorativni efekat ograde može se povećati biljkama puzavicama.