U potpuno uređenje stana spada i osiguranje grijanja. Centralno grijanje najsuvremenije je i najpovoljnije rješenje. Ako u stanu imamo takvo grijanje, preostaje nam samo održavanje cjevovodne mreže i grijaćih tijela. I još nešto - zaštita zidova iznad radijatora od crnih mrlja izgorenе prašine.
Za izračunavanje potrebe loženja nije dovoljno znati kalorijsku vrijednost sredstva loženja, jer to izračunavanje ovisi i o mnogim drugim čimbenicima kao što su npr. smjer vjetrova, izolacijska moć zidova i sl. Proračun je složen (i ne daje najtočniji rezultat), zato su u tablici dati informativni podaci potrebne topline. Treba još znati da pri korištenju krutih goriva gubici topline iznose 20–50%, a pri korištenju električne energije, tekućih goriva i plina 10 20%.
Na temelju danih podataka mogu se procijeniti i potrebne količine topline za grijanje prostorija različitih površina i položaja.
Grijanje na plin
Iako je grijanje na plin suvremeno i jeftino, ipak postoje brojne opasnosti pri rukovanju plinskim uređajima i njihovoj instalaciji. Naravno, samo onda ako te opasnosti nisu dovoljno poznate ili se prema njima nemarno odnosi. Dobro je poznato da broj ozljeda nije najveći na prometnicama i u tvornicama, nego upravo u kućanstvima. Među tim nezgodama većina nastaje zbog nestručne uporabe plina i plinskih uređaja. Pravilo »uradi sam« kod plina ne samo da nije poželjno, nego je u većini slučajeva i strogo zabranjeno! Ali ova zabrana ne znači da se kućni majstor tim »tabuom« uopće ne smije zanimati. Naprotiv, čak je poželjno da poznaje i to područje u kojem je potrebna određena stručnost. Tako će lakše procijeniti postojeće opasnosti i biti u stanju odlučiti dokle sam smije popravljati i održavati plinsku instalaciju.
lako razorno djelovanje plina višestruko premašuje djelovanje električne struje, ipak plin nije toliko podmukao, jer se opasnost od njega lakše i brže uočava. Danas su u uporabi tri vrste plina: plin iz gradske mreže, nazvan gradski ili svjetleći plin, plin koji se vadi iz zemlje i cjevovodima dovodi do potrošača, zemni plin, i napokon, propan-butan, koji se transportira u čeličnim bocama i ukratko naziva РВ–plin
Glavne karakteristike ovih plinova dane su u sljedećoj tablici:
Plin Relativna specifična težina zraka Toplinska moć
(0 - 1) kilokalorija po m³
Gradski plin 0,64 3600 - 4000
Zemni plin 0,62 9000 - 9900
РВ - plin 1,89 27000 - 29300
Najvažnije je da se pridržavamo sljedećih uputa: ako osjećamo miris plina STROGO JE ZABRANJENO uključiti električnu rasvjetu, zapaliti vatru, ući u prostoriju s cipelama koje imaju blokove, uključiti ili isključiti utikač, uključiti ventilator! Čelične boce PB-plina zabranjeno je upotrebljavati ili skladištiti u prostorijama koje su ispod razine terena ili uz vrata i prozore, jer se plin kasnije, zbog toga što je teži od zraka, ne može ni provjetravanjem ukloniti. Ako postoji sumnja da je plin negdje iscurio, treba skinuti cipele i ući u prostoriju, oprezno i polagano otvoriti vrata i prozore.
Sustavno treba kontrolirati priključke cjevovoda, gumeno crijevo i priključke PB-plina, kao i funkcionalnost ventila. Nijedan od tih dijelova ne smije propuštati plin. Provjera nepropusnosti plamenom OPASNA JE PO ŽIVOT i zato je ZABRANJENA! Kontrolu možemo izvršiti tako da sumnjive dijelove premažemo jako sapunicom. Ako se stvaraju mjehurići, to je siguran znak da taj dio propušta plin.
Naročito je važno da nam plinski štednjak bude stalno čist. Zagorjela nečistoća, osim što kvari estetski izgled štednjaka, utječe i na izgaranje plina pa čak može biti uzrok gašenja plamena i pukotina u dovodu. Najvažniji dio plinskog štednjaka jest plamenik ili »lula«. Lula je, zapravo, jedna Bunsenova svjetiljka, koja funkcionira tako da propušta plin kroz malu duvaljku, iako je tlak plina samo nešto veći od okolnog tlaka zraka. Zbog malog presjeka duvaljke, plin velikom brzinom ulazi u mješač koji ima više rupica sa strane. Uslijed velike brzine strujanja plina, usisava se okolni zrak, tzv. primarni zrak. (sl. 1, lijeva strana).
FOTOGRAFIJA 1
Kroz otvore koji se nalaze na glavi lule, prema tome, struji već mješavina plina i zraka i ovdje opet usisava (sada već sekundarni) zrak iz okoline. Zbog tog dvostrukog miješanja stvara se Bunsenov plamen bez čađe. Plamen gori plavičastom bojom ne dajući gotovo uopće svjetlost, a jezgra mu je izrazito zelene boje. Ako je u mješavini mnogo zraka, tada je sagorijevanje nemirno, ima čađe, a boja plamena je žućkasta. Ako je u mješavini mnogo plina, a brzina istjecanja velika, tada će plin izlaziti u slobodan prostor brže od mogućnosti sagorijevanja te će se »otkinuti« od glave lule i plamen će se ugasiti. Ovo je vrlo opasna situacija, jer bez obzira na to što je plamen ugašen, plin i dalje izlazi. Ali ništa manje nije opasna ni situacija kada zbog premale brzine istjecanja nastaje povratak plamena u mješač i tamo uz pucketanje i manje eksplozije sagorijeva (sl.1, desna strana). Razlog prevelike brzine istjecanja plina može biti proširenje duvaljke ili povećani tlak, a premale brzine - začepljenje duvaljke ili smanjeni tlak. Regulacija tlaka vrši se pomoću redukcijskog ventila i ovaj posao treba povjeriti stručnjaku. Zamjenu proširene duvaljke također može izvršiti samo stručnjak. Začepljena duvaljka može se i smije očistiti bušenjem mekom (bakrenom) žicom. Pri tome treba paziti na to da se ne proširi otvor duvaljke, čiji promjer iznosi svega nekoliko stotih dijelova milimetra. U luli su smještene dvije duvaljke. Gornja duvaljka služi za normalno funkcioniranje, a donja za smanjeni plamen. Dovod plina od voda do duvaljke vrši se preko koničnog ventila (sl. 2, gornji dio).
Na donjem dijelu lule nalazi se vijak za podešavanje plamena. Njime možemo u određenoj mjeri podešavati udaljenost između gorionika i donjeg dijela posuđa, ali treba obratiti pažnju na to da se promjenom položaja lule mijenja i međusobni položaj između kućišta ventila i lule, što znatno utječe na injekcijsko-usisni učinak miješalice. Podizanjem rešetke izgaranja lula se lako može pomaknuti prema gore i izvaditi. Začepljeni dijelovi lule, rešetka i poklopac, mogu se jakom četkom očistiti od čađe i zagorenih ostataka jela. Nakon čišćenja dijelove treba dobro oprati sredstvom za pranje i tek nakon potpunog sušenja vratiti na svoje mjesto (sl. 2, sredina).
Zimi se zagrijavanje kuhinje može riješiti plamenom štednjaka. To je samo prividno povoljno i ekonomično. Naime, sagorijevanjem jednog kubnog metra plina stvara se 600 grama vode u prostoriji u obliku vodene pare. Ta se voda hvata na namještaj, curi po njemu i prlja ga, a štetna je i za zdravlje. Osim toga, u prostoriji će se brzo potrošiti zrak, pa time i kisik. Manjak kisika u manjoj mjeri može uzrokovati glavobolju i lakše trovanje, ali često se događa i to da smanjeni sadržaj kisika nije dovoljan za sagorijevanje pa se plamen ugasi, a istjecanje plina se nastavlja.
PRIKAZ 2
U takvim slučajevima osobe u prostoriji izložene su opasnosti od trovanja. Ako u prostoriji nema nikoga, pri ulasku i uključivanju električne rasvjete može eksplodirati cijela zgrada. Zbog toga pri odlasku iz stana posebnu pozornost treba obratiti na to da se bezuvjetno zatvori dovod plina. Treba spomenuti da se za veće plinske uređaje upotrebljavaju tzv. gorionici čistog plina. Za razliku od Bunsenovih gorionika nemaju primarno miješanje sa zrakom i zbog toga je boja plamena u njima žućkasta.
Konvekcijsko zagrijavanje
Često se za zagrijavanje koristi plin. Nažalost, infracrvena grijalna tijela vrlo su problematična i zbog toga ih manje preporučujemo, ali zato preporučujemo konvekcijsko zagrijavanje. (Konvekcija – strujanje toplog zraka). Prednost ove plinske peći jest u tome da se zrak potreban za izgaranje i produkti izgaranja uvlače izvana, a izgorjeli plinovi odvode izvan prostorije. Prema tome, za peć nije potreban dimnjak, već je potreban jedan slobodan zid prostorije koji je u dodiru sa zrakom vani, jer se konvektor može postaviti samo na takav zid.
Toplina koja se stvara u plinskom konvektoru predaje se okolnom zraku pomoću mehanizma ovoja peći, a zrak uslijed djelovanja topline obavlja kružno gibanje. Najpogodnije je konvektor postaviti ispod prozora, jer na tom mjestu u prostoriju ulazi hladan zrak i s tim je učinak grijanja najveći. Neposredno toplinsko djelovanje konvektora zračenjem relativno je malo.
Prostor sagorijevanja plinskog konvektora potpuno je zatvoren, (što znači da je neovisan o zraku prostorije), potreban zrak za sagorijevanje dobiva se izvana, a i produkti sagorijevanja izlaze kroz dvostruku cijev u slobodan prostor. Povratno strujanje je nemoguće, jer dimni plinovi izlaze, a zrak ulazi pod istim tlakom, odn. proces se odvija u prostoru istog tlaka. Na ovaj način unaprijed je osiguran dobar propuh uz toplinu produkata sagorijevanja (sl. 2, dolje desno).
Ventil plinskog konvektora može se regulirati i uređaj je opremljen tzv. osiguračem nedostatka plina, leptirastim plamenikom i osiguračem plamena za paljenje. Gornji dio plašta plinskog konvektora obično ima otvor. Stupanj korisnog djelovanja konvektora vrlo je povoljan i iznosi oko 80 - 85% te se zato može koristiti i za zagrijavanje većih prostorija (30-40 m2). U jednoj prostoriji po potrebi se može postaviti i više konvektora. Na blok ili panel elementima zgrada novih naselja već se pri izradi tih elemenata izrađuju otvori za konvektor. I to pokazuje da je zagrijavanje konvektorom suvremeno zagrijavanje.
Preduvjet za postavljanje konvektora je odgovarajuća građevinska dozvola, a montažu može vršiti samo za to osposobljeno poduzeće ili obrtnik.
Moramo reći i to da grijanje plinom prekomjerno troši kisik prostorije. Ako nije osigurano propisno provjetravanje, uslijed nedostatka kisika plamen će se ugasiti, a otrovni plin će i dalje izlaziti u prostoriju. (Na novijim aparatima ugrađuju se već i regulacijski ventili koji ako se plamen ugasi zatvaraju dovod plina).
Sigurno je da grijanje električnom energijom osigurava najveći komfor, ali je i najskuplje. Električna grijalna tijela od 220 V i 0,5 do 10 kW smiju se upotrebljavati samo strogo prema propisima. Postavljanje (montaža) i održavanje ovih uređaja isključivo je posao stručnjaka. Pored toga što se moderne metode zagrijavanja sve više i više primjenjuju, ipak se u domaćinstvima još najviše koristi konvencionalni način zagrijavanja pomoću peći. Tu spadaju i peći na lož–ulje, jer se one razlikuju od peći na ugljen samo po tome što se lože rjeđe i na drugačiji način.
Za ekonomično zagrijavanje potrebno je znati toplinsku moć pojedinih goriva, potrebnu količinu zraka za izgaranje, kao i potreban prostor za skladištenje goriva. O tim veličinama podatke daje naša sljedeća tablica. Pri analizi tih podataka može se zaključiti i to da je »skupo gorivo jeftinije«.
