U potpuno uređenje stana spada i obezbjeđenje grijanja. Centralno grijanje je najsavremenije i najpovoljnije rješenje. Ako u stanu imamo takvo grijanje, preostaje nam samo održavanje cjevovodne mreže i grijnih tijela. I još nešto - zaštita zidova iznad radijatora od crnih mrlja sagorjele prašine.
Za izračunavanje potrebe loženja nije dovoljno znati kaloriju sredstva loženja, jer to izračunavanje zavisi i od mnogih drugih faktora kao što je npr. pravac vjetrova, izolaciona moć zidova i sl. Proračun je komplikovan (i ne daje najtačniji rezultat), zato su u tablici dati informativni podaci potrebne toplote. Treba još znati da pri korištenju čvrstih goriva gubici toplote iznose 20–50%, a pri korištenju električne energije, tečnih goriva i gasa 10 20%.
Na osnovu datih podataka mogu se procijeniti i potrebne količine toplote za grijanje prostorija različitih površina i položaja.
Grijanje na gas
Iako je grijanje na gas savremeno i jeftino, ipak postoje brojne opasnosti u rukovanju aparatima na gas i njihovom instalacijom. Naravno, samo onda ako se te opasnosti ne poznaju dovoljno ili se prema njima nemarno odnosi. Dobro je poznato da broj ozljeda nije najveći na putevima i u fabrikama, nego baš u domaćinstvima. Među ovim nezgodama većina nastaje zbog nestručne upotrebe gasa i aparata na gas. Pravilo »uradi sam« kod gasa ne samo da nije poželjno, već je u većini slučajeva i strogo zabranjeno! Ali, ova zabrana ne znači da se majstor u kući tim »tabuom« uopšte ne smije zanimati. Naprotiv, čak je poželjno da poznaje i ovu oblast u kojoj je potrebna određena stručnost. Tako će lakše procijeniti postojeće opasnosti i biti u stanju da odluči dokle sam smije popravljati i održavati gasnu instalaciju.
Iako razorno djelovanje gasa višestruko premašuje djelovanje električne struje, gas ipak nije toliko podmukao, jer se opasnost od njega lakše i brže uočava. Danas su u upotrebi tri vrste gasa: gas iz gradske mreže, nazvan gradski ili svjetleći gas, gas koji se vadi iz zemlje i cjevovodima dovodi do potrošača, zemni gas, i konačno, propan-butan, koji se transportuje u čeličnim bocama i skraćeno naziva RV-gas
Glavne karakteristike ovih gasova date su u sljedećoj tabeli:
Plin Relativna specifična težina zraka Toplotna moć
(0 - 1) kilokalorija po m3
Gradski plin 0,64 3600 - 4000
Prirodni gas 0,62 9000 - 9900
RV - plin 1,89 27000 - 29300
Najvažnije je da se pridržavamo sljedećih uputstava: ako osjećamo miris gasa STROGO JE ZABRANJENO uključiti električno osvjetljenje, zapaliti vatru, ući u prostoriju sa cipelama koje imaju blokeje, uključiti ili isključiti utikač, uključiti ventilator! Čelične boce PB-gasa zabranjeno je upotrijebiti ili skladištiti u prostorijama koje su ispod nivoa terena ili pored vrata i prozora, jer se gas kasnije, zbog toga što je teži od zraka, ne može ni provjetravanjem odstraniti. Ako postoji sumnja da je gas negdje procurio, treba skinuti cipele i ući u prostoriju, oprezno i polagano otvoriti vrata i prozore.
Sistematski treba kontrolisati priključke cjevovoda, gumeno crijevo i priključke PB-gasa, kao i funkcionalnost ventila. Ni jedan od ovih dijelova ne smije propuštati gas. Kontrolisanje propusnosti plamenom je OPASNO PO ŽIVOT i zbog toga ZABRANJENO! Kontrolu možemo izvršiti tako što sumnjive dijelove namažemo jako nasapunjanom vodom. Ako se stvaraju mjehurići, to je siguran znak da taj dio propušta gas.
Naročito je važno da naš plinski štednjak bude stalno čist. Zagorjela nečistoća, osim što narušava estetski izgled štednjaka, utiče i na sagorijevanje plina, pa čak može biti uzrok gašenja plamena i pukotina u dovodu. Najvažniji dio plinskog štednjaka je plamenik ili »lula«. Lula je, zapravo, jedna Bunsenova lampa, koja funkcioniše tako što propušta plin kroz malu mlaznicu, iako je pritisak plina samo nešto veći od okolnog pritiska zraka. Zbog malog presjeka mlaznice, plin velikom brzinom ulazi u miješalicu koja ima više rupica sa strane. Zbog velike brzine strujanja plina usisava se okolni zrak, tzv. primarni zrak. (sl. 1, lijeva strana).
ILUSTRACIJA 1
Kroz otvore koji se nalaze na glavi lule, prema tome, struji već mješavina gasa i zraka i ovdje opet usisava (sada već sekundarni) zrak iz okoline. Usled ovog dvostrukog miješanja stvara se Bunsenov plamen bez čađi. Plamen sagorijeva plavkastom bojom ne dajući gotovo uopšte svjetlost, a srž mu je izrazito zelene boje. Ako je u mješavini mnogo zraka, onda je sagorijevanje nemirno, ima čađi, a boja plamena je žućkasta. Ako je u mješavini mnogo gasa, a brzina isticanja velika, onda će gas izlaziti u slobodan prostor brže od mogućnosti sagorijevanja te će se »otkinuti« od glave lule i plamen će se ugasiti. Ovo je vrlo opasna situacija, jer bez obzira što je plamen ugašen, gas i dalje izlazi. Ali ništa manje nije opasna ni situacija kada zbog premale brzine isticanja nastaje povratak plamena u mješač i tamo uz pucketanje i manje eksplozije sagorijeva (sl.1, desna strana). Razlog prevelike brzine isticanja gasa može biti proširenje duvaljke ili povećani pritisak, a premale brzine - začepljenje duvaljke ili smanjeni pritisak. Regulacija pritiska vrši se pomoću redukcionog ventila i ovaj posao treba povjeriti stručnjaku. Zamjenu proširene duvaljke također samo stručnjak može izvršiti. Začepljena duvaljka može se i smije očistiti i to bušenjem mekanom (bakarnom) žicom. Pri tome treba paziti na to da se ne proširi otvor duvaljke, čiji prečnik iznosi svega nekoliko stotih dijelova milimetra. U luli su smještene dvije duvaljke. Gornja duvaljka služi za normalno funkcionisanje, a donja za smanjeni plamen. Dovod gasa od voda do duvaljke vrši se preko koničnog ventila (sl. 2, gornji dio).
Na donjem dijelu lule nalazi se zavrtanj za podešavanje plamena. Njim možemo u izvjesnoj mjeri podešavati rastojanje između gorionika i donjeg dijela posuđa, ali treba obratiti pažnju na to da se promjenom položaja lule mijenja i međusobni položaj između kućišta ventila i lule, što znatno utiče na injekcioni-usisni efekat mješača. Podizanjem rešetke sagorijevanja lula se lako može pomjeriti na gore i izvaditi. Začepljeni dijelovi lule, rešetka i poklopac, mogu se jakom četkom očistiti od čađi i zagorenih ostataka jela. Poslije čišćenja dijelova treba dobro oprati sredstvom za pranje i samo poslije potpunog sušenja vratiti na svoje mjesto (sl. 2, sredina).
Zimi se zagrijavanje kuhinje može riješiti plamenom štednjaka. To je samo naizgled povoljno i ekonomično. Naime, sagorijevanjem jednog kubnog metra gasa stvara se 600 grama vode u prostoriji u obliku vodene pare. Ova voda se hvata na namještaj, curi niz njega i prlja ga, a i štetna je za zdravlje. Osim toga, u prostoriji će se brzo utrošiti zrak, pa s tim u vezi i kiseonik. Nedostatak kiseonika u manjoj mjeri može prouzrokovati glavobolju i lakše trovanje, ali često se dešava i to da smanjeni sadržaj kiseonika nije dovoljan za sagorijevanje pa se plamen ugasi, a isticanje gasa se nastavlja.
FOTOGRAFIJA 2
U ovakvim slučajevima lica u prostoriji izložena su opasnosti od trovanja. Ako u prostoriji nikoga nema, pri ulasku i uključenju električnog osvjetljenja može da eksplodira cijela zgrada. Zbog toga pri odlasku iz stana posebnu pažnju treba obratiti na to da se bezuslovno zatvori dovod gasa. Treba da spomenemo, da se za veće uređaje na gas upotrebljavaju tzv. gorionici čistog gasa. Za razliku od Bunsen–gorionika nemaju primarno miješanje sa zrakom i zbog toga je boja plamena u njima žućkasta.
Konvekciono zagrijavanje
Često se za zagrijavanje koristi gas. Nažalost, infracrvena grejna tijela su vrlo problematična i zbog toga ih manje preporučujemo, ali zato preporučujemo konvekciono zagrijavanje. (Konvekcija – strujanje toplog zraka). Prednost ove gasne peći je u tome da se zrak potreban za sagorijevanje i produkti sagorijevanja uvlače spolja, a sagorjeli gasovi odvode van prostorije. Prema tome, za peć nije potreban dimnjak, već je potreban jedan slobodan zid prostorije koji ima dodir sa zrakom napolju, jer se konvektor može postaviti samo na takav zid.
Toplota koja se stvara u gasnom konvektoru predaje se okolnom vazduhu pomoću mehanizma omota peći a vazduh usljed uticaja toplote vrši kružno kretanje. Najpogodnije je konvektor postaviti ispod prozora, jer na tom mjestu ulazi hladan vazduh u prostoriju i s tim je i efekat grijanja najveći. Neposredno toplotno dejstvo konvektora sa radijacijom je relativno malo.
Prostor sagorijevanja gasnog konvektora je potpuno zatvoren, (što znači da je nezavisan od vazduha prostorije), potreban vazduh za sagorijevanje dobija se spolja, a i produkti sagorijevanja izlaze kroz dvostruku cijev u slobodan prostor. Povratno strujanje je nemoguće, jer dimni gasovi izlaze, a vazduh ulazi pod istim pritiskom, odn. proces se odigrava u prostoru istog pritiska. Na ovaj način unaprijed je obezbijeđena dobra promaja sa toplotom produkata sagorijevanja (sl. 2, dole desno).
Ventil gasnog konvektora može se regulisati i uređaj je opremljen tzv. osiguračem nedostatka gasa, leptirastim plamenikom i osiguračem plamena za paljenje. Gornji dio omota gasnog konvektora obično ima otvor. Stepen korisnog dejstva konvektora je vrlo povoljan i iznosi oko 80 - 85% i zato se može koristiti i za zagrijavanje većih prostorija (30-40 m2). U jednoj prostoriji mogu se po potrebi postaviti i više konvektora. Na blok ili panel elementima zgrada novih naselja već pri izradi tih elemenata izrađuju se otvori za konvektor. I ovo ukazuje na to da je zagrijavanje konvektorom savremeno zagrijavanje.
Preduslov za postavljanje konvektora je odgovarajuća građevinska dozvola, a montažu može da vrši samo za to osposobljeno preduzeće ili zanatlija.
Moramo reći i to da grijanje gasom prekomjerno troši kiseonik prostorije. Ako nije obezbijeđeno propisno provjetravanje, usljed nedostatka kiseonika ugasiće se plamen, a otrovni gas će i dalje izlaziti u prostoriju. (Na novijim aparatima ugrađuju se već i regulacioni ventili koji ako se plamen ugasi zatvaraju dovod gasa).
Sigurno je da grijanje električnom energijom obezbjeđuje najveći komfor, ali je i najskuplje. Električna grijalna tijela od 220 V i 0,5 do 10 kW smiju se upotrebljavati samo strogo prema propisima. Postavljanje (montaža) i održavanje ovih uređaja isključivo je posao stručnjaka. Pored toga što se moderne metode zagrijavanja sve više i više primjenjuju, ipak se u domaćinstvima još najviše koristi konvencionalni način zagrijavanja pomoću peći. Ovamo spadaju i peći na lož-ulje, jer se one od peći na ugalj razlikuju samo po tome što se rjeđe i na drugačiji način lože.
Za ekonomično zagrijavanje potrebno je znati toplotnu moć pojedinih goriva, potrebnu količinu zraka za sagorijevanje, kao i potreban prostor za smještaj goriva. O ovim veličinama podatke daje sljedeća naša tabela. Pri analizi ovih podataka može se zaključiti i to da je »skupo gorivo jeftinije«.
