Danas je Savo Kusić fokusiran na drvene prozore, drvo-aluminijum prozori, prilagođeni prozori, vrata i zahtjevi za ponudu. Ovaj tekst ostaje arhiva kućne radinosti i nije ponuda za dizajniranje ili opremanje radionica.
Radni sto i skladište alata
Ako radionicu postavimo u podrum, radni sto možemo napraviti od grubljeg i jačeg materijala (slika 1). Najbolje je da sto levom i zadnjom ivicom leži na zidu na koji ga možemo pričvrstiti. Manji alat, umjesto u ormar, može se postaviti na šipku koja se montira na zid (slika 2). U tom slučaju treba staviti zavjesu od PVC folije kako biste zaštitili alat od prašine i vode koja prska tokom rada.
SLIKA 1
Crteži na slikama2i3 mogu da nam daju ideje kako da običan radni sto pretvorimo u stolarski, kako pohraniti alat i kako pričvrstiti vertikalne nosače polica.
SLIKA 2
Radionička rasvjeta
Ukoliko prirodno osvjetljenje pulta nije zadovoljavajuće, moramo ugraditi lampe, koje se mogu podesiti u željeni položaj. Najpogodnija je lampa sa savitljivom polugom (fleksibilna) ili lampa sa abažurom i kugličnim zglobom, koja se izvlači kao harmonika (slika 3, donji deo).
SLIKA 3
Dobro osvjetljenje je jednako važno za uspješan rad kao i dobar alat. Osvetljenje mora biti dobro ne samo za radni predmet već i za celu prostoriju.
Direktno, poluindirektno i indirektno svjetlo
Obična sijalica sa direktnim svetlom, obično okačena na sredini prostorije, daje čak i slabo osvetljenje kada je njen intenzitet veliki. Direktni izvor svjetlosti stvara jake sjene, a pred našim očima svijetle i tamne površine miješaju se s oštrim kontrastima. Povećanjem intenziteta osvjetljenja povećavaju se kontrasti, (sl4).
SLIKA 4
Ako stavimo prozirno mliječno staklo ispod izvora svjetlosti da usmjerava svjetlost, dobićemo poluindirektno osvjetljenje. Značajan dio svjetlosti koja obasjava pult reflektuje se nazad i raspršuje se sa zidnih površina, što stvara samo mekše senke.
Indirektno osvetljenje se dobija ako svetlosni zraci iz izvora svetlosti ne dopiru direktno do nas, već se raspršuju i odbijaju od svetlih površina zida. Tada jedva da se stvaraju senke.
Da bismo dobili osvetljenje ujednačenog intenziteta, moramo povećati intenzitet izvora svetlosti kod poluindirektnog osvetljenja, a još više kod indirektnog osvetljenja. Prostoriju je najbolje osvijetliti indirektnim svjetlom, koje ravnomjerno osvjetljava cijelu prostoriju bez jakih kontrasta – ali moramo osvijetliti pult i radne predmete direktno. Potreban intenzitet svjetlosti možemo obezbijediti samo direktnim osvjetljenjem.
Radni predmeti, pultovi i mašine treba da budu osvetljeni na način da svetlosni zraci ne dođu u oči. Ako izvor svjetlosti postavimo ispod nivoa očiju, osvjetljenje se donekle poboljšava. Najpovoljnije je osvjetljenje kada su svjetlosni zraci usmjereni na predmet iz smjera naših očiju. Tada ne vidimo izvor svjetlosti ili odsjaj obratka i izbjegavamo njihovo štetno djelovanje (slika 5).
SLIKA 5
Za radove koji zahtevaju jače osvetljenje (npr. pri projektovanju), posebno vodimo računa da izvor svetlosti osvetljava tablu za crtanje, ali da je ne vidimo. Očima najviše smetaju svjetlosna ogledala koja nastaju od jako reflektiranih svjetlosnih zraka. Prilikom crtanja takva ogledala nastaju i na svježe nacrtanim, sjajnim i konveksnim linijama tuša. Ako je potrebno, barem nekoliko minuta treba posvetiti pravilnoj ugradnji lampe.
Osvetljenje prostorije i pulta biće najpravilnije usklađeno, ako prostoriju osvetlimo indirektnim izvorom svetlosti postavljenim iznad nivoa očiju, a radni predmet, bez odsjaja, direktnim svetlom ispod nivoa očiju (slika 6).
SLIKA 6
Oni koji rade desnom rukom trebaju postaviti lampu na lijevu stranu, tako da desna ruka, koja je u pokretu, ne baca senku na radni predmet tokom rada. Svetle boje zidova i plafona takođe igraju veliku ulogu u osvetljenju prostorija. Stepen korisnog efekta rasvjete u pravilno osvijetljenoj prostoriji kreće se između 15 - 45% (kod indirektnog osvjetljenja je niži). Stepen blagotvornog efekta veći od 50% teško se postiže.
Radovi izuzetne finoće zahtevaju odgovarajuće osvetljenje. Naši crteži prikazuju minimalnu, srednju i maksimalnu osvijetljenost prostorija i radnih objekata izraženu u luksima (slika 7).
SLIKA 7
Na kraju dajemo nekoliko osnovnih ideja za realizaciju svrsishodnih, modernih rasvjetnih tijela (slika 8). Stolni indirektni izvor svjetlosti napravićemo od plastične saksije, betonskog željeza dužine nekoliko decimetara i jednog većeg ispupčenog poklopca za lonce. Na dno lonca postavljamo vrat sijalice i obložimo ga gipsom da lukovica koja je uvijena nakon uvrtanja ne viri iz lonca. Od betonskog gvožđa pravimo tri noge i jedan ili dva prstena za pokrivanje. Noge i prstenove na mjestima dodira spajamo zakovicama ili lemljenjem, a zatim u sredinu postavljamo lonac. Poklopac pričvrstimo vijkom na ravne i perforirane gornje krajeve nogu. Unutrašnju površinu poklopca bojimo svijetlo-sjajnom bojom, jer reflektira i raspršuje svjetlost. Stalak farbamo u boju koja odgovara boji lampe.
Odbijanje svetlosnih zraka iz fluorescentnih cevi se lako može obaviti komadom oluka odgovarajuće dužine, koji se prvo mora zatvoriti sa obe strane. Ove krajeve pričvršćujemo na nosače fluorescentnih cijevi pomoću leptir matica.
Svjetlosni izvor, koji daje indirektno svjetlo, može se napraviti od dva spojena konična metalna predmeta zalemljena jedan na drugi betonskim držačem za željezo. Režiser svetlosnog snopa ne treba da stoji uspravno, već sa donjim delom blago nagnutim prema zidu, tako da takođe baca svetlost nadole, na zidove (sl. 8).
SLIKA 8
I na kraju, važno je znati da je veća potrošnja indirektnih izvora svjetlosti (za razliku od direktnih), koja se ogleda u povećanim iznosima računa za struju, nadoknađena očuvanim zdravljem naših očiju.
Izrada i jačanje radnog stola
Ukoliko ima dovoljno prostora, u radionici možemo postaviti dva radna stola iste visine jedan do drugog. Na lijevoj strani stola treba da budu stolarska klupa i klupa sa stegama, a sa desne strane radni sto za obradu metala, opremljen stegama i eventualno nakovnjem.
Najvažnija karakteristika radnog stola je snaga. Nije bitno da li je radni sto neugledan i glomazan. Važno je samo da izdrži pritisak velikih sila tokom rada. Ako običan sto pretvorimo u radni, moramo ojačati njegove spojeve. Najlakši način za ojačanje stola je pričvršćivanje čvrstog armaturnog okvira od dasaka (debljine 10-20 mm, širine 80-100mm) oko okvira koji uključuje gornje krajeve nogu. Spajanje noktima nije dovoljno. Bolje je koristiti šraf za drvo, po mogućnosti čelični vijak sa maticom, jer se mogu zategnuti ako se olabave (slika 9, dio 1).
Nakon ojačanja gornjeg dijela stola, noge učvršćujemo dijagonalno postavljenim letvicama sličnih dimenzija. Prečka za fiksiranje bočnih nogu treba da ima pad prema zadnjoj nozi, a za fiksiranje zadnjeg dela stola pad sa desne na lijevu nogu gledano sprijeda (slika 9, dio 2). Ako ugradimo i dijagonalni priključak pričvršćen vijcima s prednje strane, ovaj spoj treba da ide slijeva nadesno prema dolje. Ako se prečka nalazi na prednjoj strani stola, često je na putu, te je stoga najbolje noge učvrstiti sa strane horizontalnim letvicama koje povezujemo istim dvostrukim paralelnim uzdužnim osloncima nalik na ljestve (slika 9, dio 3).
Takođe je veoma važno da ploča stola bude ravna, čvrsta i deblja. Ponekad je potrebno povećati debljinu ploče ili je zamijeniti jačom. Nije dovoljno da je samo ploča čvrsta, potrebno je da je dobro pričvršćena. To se najlakše postiže pomoću drvenih valjkastih čepova debljine 1-1,5 cm koje ubacujemo preko ploče u vertikalnu srednju osu noge (slika 9, dio 4)·
SLIKA 9
Ako ne možemo nabaviti daske debljine 2,5-3 cm, onda koristimo dvije tanje koje zalijepimo ljepilom, zatim ih pričvrstimo vijcima i montiramo na ram.
Pribor za blanjanje i duge izratke
Tokom rendisanja daske moraju biti poduprte. Gnijezdo stola je od velike koristi, odnosno otvor od 4x4 cm koji smo izrezali u ploču stola, šest centimetara od njegove lijeve bočne ivice, i prednji dio za 10 cm (slika 9, dio 5). Gvozdeni nosač pulta može se umetnuti okomito u ovaj otvor, koji često nije napravljen od gvožđa već od letvice od tvrdog drveta preseka 3,5 x 3.5 cm. Na jednu stranu ovog nosača pričvrstimo savijenu traku od čeličnog lima L-oblika, debljine 2mm, čiji je konzolni kraj izrezan u obliku lastinog repa. Pritiskom daske za rendisanje na ovaj oslonac sa dva šiljka možemo je obrađivati bez opasnosti da se pomeri u stranu. Na drugoj strani nosača vijkom pričvrstimo ravnu čeličnu oprugu sa kosom podloškom. Ova opruga sprečava da neopterećeni oslonac padne u gnijezdo, odnosno drži oslonac u određenom podignutom položaju (sl. 10, dio l).
SLIKA 10
Možemo napraviti i još jedan uređaj za zatezanje koji ćemo pričvrstiti vijcima na prednju lijevu stranu ploče stola. Nosač treba napraviti od komada tvrde grede, koji moramo pričvrstiti tako da njegova zakošena strana bude okrenuta prema prednjoj ivici stola. U ovaj kosi utor mogu se učvrstiti daske čije rubove blanjamo, koji bi se uvijali da su oslonjene željeznim nosačem. Na ovaj način možemo planirati i daske koje se postavljaju okomito (sl10, dio2).
Ako obrađujemo tanju stranu duge ploče od velike, koristimo drvene potporne grede koje se izvlače ispod ploče stola. Ove grede su poprečnog presjeka6x6 cm, i može se umetnuti između ploče stola i dodatne potporne ploče dalje od ploče stola6,2-6,5cm. Po potrebi izvlačimo grede na potrebnu dužinu i na njih postavljamo dasku koju radimo (sl10, dio3.)
Za obradu dugih predmeta potrebne su noge, od kojih su najbolje one čija se visina može podesiti (Sl 11, dio1).
Također treba naglasiti da je potrebno izrezati jedan žljeb, dubok5-10 cmi širina12 cm, cijelom dužinom prednjeg ruba ploče stola, jer u njega može stati alat koji nam neko vrijeme nije potreban.
SLIKA 11
Na kraju pokazujemo jednostavnu kutiju s alatima na koju možemo stajati. Ovu kutiju možemo odneti i na druga radna mesta u kući (slika 11, deo 2).
Mengele i siguran rad
Mangle koje se koriste u obradi metala, na osnovu opštih zahtjeva, ne treba odvajati od stolarskog pulta. Moraju biti čvrsti, jaki i sposobni izdržati sile guranja i povlačenja (npr. turpijanje). Potrebno je obložiti mangel ploču metalnom ili PVC pločom debljine 0,5-1 mm. Trebao bi biti ravan i pogodan za lako uklanjanje ulja i prljavštine. Plastični materijal je prikladan samo ako na radnom stolu ne varimo, lemimo ili grijemo, što znači da ovaj premaz ne smije biti izložen jakim termičkim utjecajima.
Paralelne stezaljke se koriste za prihvatanje objekata. Prilikom kupovine ne zaboravimo da manji predmeti mogu stati u veće mangele, ali veći ne. Za kućne potrebe najbolje su prikladne stege sa čeljustima širine oko 100 mm. Najbolje je da mangle pričvrstimo na desni prednji dio pulta, blizu nogu. Dobri stege su podešene tako da su radni predmeti u njima na dohvat ruke.
Ručni pomični stege se koriste ako se radni komad drži u ruci. Drugi, prijeko potreban dopunski dio mangela je nakovanj, manjih dimenzija, kojim zabijamo i savijamo predmete. Nakovanj treba učvrstiti vijkom iznad jedne noge stola, inače njegova težina i udar mogu oštetiti sklop brojača stege.
Mangelima treba rukovati pažljivo. Radne predmete uvijek treba stegnuti u sredini čeljusti. Ako to nije moguće, zbog dužine predmeta, onda u čeljusti na drugom kraju treba staviti komad iste debljine. U tom slučaju, vreteno mangela neće biti deformisano.
Mangles se takođe mogu koristiti kao mali nakovanj ako na njima postoji prorez za ispravljanje.
Važan dio brojača stega je jedna jaka fioka osigurana od ispadanja, u koju odlažemo najčešće korišteni alat i pribor za mjerenje.
Tekst i crteži su preneseni iz istorijskog izvora i nisu projekat radionice, elektroinstalacije, rasvjete, ventilacije ili protupožarne zaštite. Podrumski prostor može imati vlagu, nedovoljnu ventilaciju, prašinu, zapaljive materijale i povećane električne opasnosti. Nemojte improvizirati mrežne priključke ili zaštitu lampe; električne radove treba da izvodi kvalifikovana osoba. Koristite mašine samo sa odgovarajućim štitnicima, usisom, ličnom zaštitnom opremom i prema uputstvima proizvođača.