Arhivski građevinski sadržaj: tekst čuva istorijski opis krovnih i fasadnih detalja i tadašnjih postupaka popravke. Nije projekat, procena postojećeg objekta, savremeno tehničko uputstvo niti poziv na samostalan rad na visini. Stanje krova, zida, opšivke, oluka, maltera, armature i spojeva mora pregledati stručno lice. Rad na krovu zahteva plan zaštite od pada, odgovarajući pristup, vremenske uslove i osposobljenog izvođača; samo vezivanje konopcem nije dovoljno.

Savo Kusić danas je usmeren na drvene prozore, drvo-aluminijumske prozore, prozore po meri, vrata i zahteve za ponudu. Ovaj članak ostaje kao istorijski arhiv i ne predstavlja ponudu izvođenja krovova, fasaderskih ili limarskih radova.

Zadatak strehe je da štiti bočne strane zidova od vode i sunca i da pruža zaklon prolaznicima. Atule se u izvornom tekstu opisuju prvenstveno kao dekorativni elementi, dok ispod prozora imaju ulogu sličnu strehi.

Istorijsko rešenje atike

Pre nekoliko decenija bile su omiljene fasade sa atikom (slika 1, deo 1). Na spoju krova i zidova, zid je izdignut iznad krovne ravni, a padavine se sakupljaju u oluku između atike i krova. Gornja, a ponekad i spoljna strana atike obložena je pocinkovanim limom. Izvorni tekst ovo rešenje opisuje kao prevaziđeno zbog više nedostataka.

Kao nedostatak navodi se da oluk ne može uvek da odvede veću količinu vode, pa nakupljena voda može dospeti ispod crepa u tavan. Ako se limena obloga ošteti, atika se kvasi, a popravka može biti dugotrajna. Pristup oluku je otežan jer se oštećenju ne može prići običnim lestvama.

Istorijski postupak u tekstu započinje čišćenjem oluka, pronalaženjem i uklanjanjem greške, pa proverom zida i maltera ispod skinutog zaštitnog lima. Ako se oštećenje pruža ispod krovnog pokrivača, opisano je i lokalno skidanje pokrivača.

Kuća sa naglašenim strehama, olucima i dekorativnim fasadnim profilima

Primer krova sa strehama i olucima.

Rad na krovu i olucima: čišćenje, otvaranje pokrivača i popravka opšivke mogu izazvati pad, lom krovnog elementa, prodor vode ili skriveno oštećenje konstrukcije. Potrebni su stručni pregled, bezbedan pristup i kompletan sistem zaštite od pada koji odgovara objektu i poslu.

Jednostavne strehe

Najjednostavnije strehe u izvornom tekstu nastaju produžavanjem rogova koji se oslanjaju na venac bočnih zidova; deo preko zida čini strehu (slika 1, deo 2).

Na donje delove rogova postavljaju se daske koje čine plafon strehe, a zatim završni sloj. Gornje ivice greda takođe se oblažu daskama na koje se pričvršćuju držači oluka (slika 1, deo 3). Kao česti problemi navedeni su truljenje obložnih dasaka i oštećenje donjeg maltera.

Istorijski tekst opisuje ponovno malterisanje očišćenog i pokvašenog dela, kao i skidanje oštećenih dasaka, krojenje novih, pričvršćivanje ekserima i ponovno malterisanje. Savremena popravka ipak mora početi utvrđivanjem uzroka vlage i pregledom drveta, spojeva, ventilacije, oluka i eventualnog biološkog oštećenja.

Istorijski tehnički crtež atike, strehe, oluka, rogova i završnih detalja

Slika 1 — istorijski preseci atike i nekoliko rešenja strehe.

Istorijski tehnički crtež šablona, armiranja i limene obloge atule

Slika 2 — istorijski prikaz oblikovanja, podloge i opšivke atule.

Trulo drvo i oštećen malter: zamena vidljivog dela nije dovoljna dok se ne pronađe izvor vode. Pre uklanjanja materijala treba proveriti da li deo ima noseću ulogu, da li postoje opasna vlakna ili premazi i kako će se privremeno zaštititi otvoreni sklop od kiše.

Produžene i prelomljene strehe

Streha se može rešiti tako što se rogovi potpuno oslone na venac, a zatim produže jačim daskama koje postaju grede nadstrešnice. Izvorni tekst navodi da je popravka slična prethodnoj i da se produžetak po potrebi može skinuti (slika 1, deo 4).

Sa dva produžetka rogova dobija se nadstrešnica sa manjim uglom nagiba od krova. U tekstu se navodi da takav prelom smanjuje kinetičku energiju padavina pre ulaska u oluk, dok rogovi naležu na venac, a nadstrešnica ostaje u visini zidova.

Ovakva nadstrešnica opisuje se kao delimično pristupačna spolja, a delimično sa tavana. Slično rešenje pominje se i kod armiranobetonskih greda i čeličnih nosača, uz dodatke pričvršćene zavrtnjima.

Konstrukcijska granica: rogovi, nastavci, venac, armiranobetonske grede, čelični nosači i njihovi spojevi ne menjaju se prema opštem opisu iz arhivskog članka. Dimenzionisanje, korozija, stanje drveta, opterećenje snegom i vetrom i kompatibilnost pričvršćivača zahtevaju pregled i proračun ovlašćenog stručnjaka.

Popravka atula

Velike zidne površine iznad i ispod prozora ranije su ukrašavane atulama. Izvorni tekst navodi da se one teže popravljaju i da zadržavaju prašinu i padavine.

Za manji odlomeni komad opisana je popravka jakim malterom nakon kvašenja, uz oblikovanje malim perdaškama i mistrijama prema postojećem profilu. Kada nedostaje veći deo, tekst opisuje uklanjanje do zida (slika 2, deo 2), prethodno tačno snimanje profila i izradu drvenog šablona sa vođicama pod pravim uglom (slika 2, deo 1).

Na očišćeno mesto istorijski postupak predviđa čelične šipke i žičanu mrežu, pa nanošenje maltera u više slojeva. Završni sloj ostavlja se nešto deblji, a nakon kraćeg sušenja profil se obrađuje šablonom.

Opasnost od pada delova fasade: napukla atula, korodirana armatura, odvojeni malter ili lim iznad prolaza i prozora zahtevaju obezbeđenje zone ispod i hitan stručni pregled. Dodavanje šipki, mreže ili maltera bez utvrđenog uzroka i proverenog oslonca može povećati masu, a ne vratiti nosivost i trajnost.

Atule se u tekstu opisuju i kao betonske ili montažne. Oštećeni montažni elementi smatraju se težim za popravku, pa se navodi zamena. Za novu betonsku atulu istorijski opis traži glatku gornju spoljnu površinu sa najmanje 5° nagiba prema polju i okapnicu na spoljnoj donjoj ivici dubine najmanje 2 cm.

Atule ispod prozora opisane su sa oblogom od pocinkovanog lima i ivicama za otkapljivanje vode. Za popravku takvih obloga potrebna su temeljna limarska znanja (slika 2, deo 3).

Tekst na kraju pominje pokrivanje atula pločama od veštačkog materijala, krojenje na licu mesta i pričvršćivanje zavarivanjem, uz dužu čeonu ploču koja preuzima ulogu okapnice.

Materijali, opšivke i zavarivanje: nagib, okapnica, spojevi, dilatacije i pričvršćenja moraju odgovarati konkretnom sistemu fasade i uputstvima proizvođača. Ne zavaruje se nepoznat „veštački materijal“ niti se izvodi vrući rad na fasadi bez identifikacije materijala, kontrole požara i kvalifikovanog izvođača. Opšivka mora biti usklađena sa prozorom i hidroizolacionim slojevima tako da voda bude bezbedno odvedena napolje.