Važna bezbednosna napomena: Ovo je arhivski edukativni tekst iz 2017. godine, a ne projekat niti savremeno uputstvo za samostalnu izgradnju. Iskopi, kosine, potporni zidovi, staze, stepenice i bazeni mogu ugroziti stabilnost tla i objekta i nose rizik od pada, zatrpavanja, povrede i utapanja. Instalacije u zemlji, odvodnjavanje, armiranje, zaštitu dece i pristupačnost treba rešavati prema važećim propisima i uslovima konkretnog mesta. Planiranje i izvođenje treba poveriti kvalifikovanim projektantima i izvođačima. Fotografije i crteži su ilustrativni i ne predstavljaju potvrđene projekte firme Savo Kusić.

Oblikovanje terena, baštenske staze, stepenice, potporni zidovi i bazeni nisu deo nove javne ponude firme. Aktuelni proizvodni fokus čine drveni prozori, drvo-aluminijumski prozori i vrata po meri. Za konkretan projekat prozora ili vrata možete poslati zahtev za ponudu.

Planiranje korišćenja zemljišta

Pre uređenja zemljišta oko porodične kuće ili vikendice treba odrediti namenu prostora i uzeti u obzir veličinu, reljef, položaj, kvalitet tla i vezu sa okolinom.

Izvorni tekst predlaže da se raspoloživi prostor raspodeli prema potrebama domaćinstva: za voćnjak, povrtnjak, cveće, šetnju i odmor. Te namene ne moraju biti strogo razdvojene. Bašta može imati ekonomsku ulogu, ali istovremeno ostaje dopunski deo stambenog prostora koji treba da bude prijatan za boravak.

Merenje zemljišta na otvorenom terenu

Merenje terena pre izrade plana.

Sredstva i postupci za merenje

Za plan oblikovanja potrebno je poznavati veličinu, položaj i stanje površine. Izvor napominje da situacioni plan prikazuje horizontalnu projekciju stvarnih mera, pa na nagnutom terenu treba uračunati razliku koja raste sa uglom nagiba.

Kao istorijska oprema za merenje navode se merna traka, dve merne letve dužine 2 m sa podelom na 10 cm, dve crtaće table na tronošcu i dva uglomera. Za priručni instrument za uglove opisani su veći trougaoni lenjir od 45°, celuloidni uglomer, pokretni jezičak i olovni teg.

Priručni instrumenti za merenje zemljišta i nagiba

Arhivski crtež 1 — priručni instrumenti za merenje.

Za horizontalne uglove crtaća tabla postavlja se vodoravno, pravci se prenose na papir, a dobijeni trouglovi mere, crtaju u razmeri i koriste za proračun površine. Lučne granice zemljišta mogu se podeliti na prave segmente.

Crtež postupka merenja površine zemljišta

Arhivski crtež 2 — merenje površine zemljišta.

Nagib se u izvornom postupku određuje pomoću dve uspravne merne letve: meri se horizontalno rastojanje i visinska razlika, a zatim nagib računa u procentima. Kao neposredna pomoć na kosini pominje se ravna daska.

Visina i teško dostupna rastojanja mogu se odrediti konstrukcijom iz izmerenih uglova. Za dobijanje pravog ugla bez uglomera tekst navodi klasičan odnos 3–4–5: osnovna linija je 4 m, a iz njenih krajeva povlače se lukovi poluprečnika 5 m i 3 m.

Crtež merenja visine, nagiba i pravog ugla

Arhivski crtež 3 — merenje visine i nagiba.

Izrada terasa i oblikovanje kosina

Posle merenja i plana sledi sređivanje terena. Cilj može biti dobijanje veće ravne površine ili pretvaranje kosine u terase. Izvor preporučuje oblikovanje strmina u pravcu nagiba radi manjeg pomeranja materijala.

Kao opšti odnosi nagiba navode se 1:2 i 1:1, a uz odgovarajuće obezbeđenje i 2:1. Zbog naknadnog sleganja pominje se nešto veći početni nasip. Protiv ispiranja kosina se u tekstu štiti busenjem, a protiv klizanja kolcima. Za vađenje busena opisan je prepravljen ašov koji pravi komade približno 30 × 30 cm.

Arhivski crtež alata i slaganja busena na kosini

Arhivski crtež 4 — vađenje i postavljanje busena.

Kod rastresite kosine izvor pominje krupnije kamenje pri dnu i sitnije pri vrhu. Kamenje se postavlja u pripremljeno ležište, bez nasilnog zabijanja; ako je udaranje potrebno, navodi se drveni čekić.

Za nagibe veće od 45° tekst upozorava na moguću potrebu za potpornim zidom na čvrstoj nosećoj podlozi. Kod suvozida se kao istorijska smernica navodi širina osnove jednaka polovini visine zida, dok je širina gornjeg dela petina širine osnove. Blokovi moraju biti stabilni i bez labavo postavljenog kamenja.

Betonski zidovi i zidovi od kamena vezanog malterom zahtevaju odvod vode. Izvor opisuje kanal iznad kosine i odvodne otvore na svakih 1–2 m kod čvrstih zidova. Bez odgovarajuće drenaže voda može potkopati zid. Na ivicama terasa pominju se nisko grmlje i trava radi dodatne zaštite tla.

Crtež odvođenja vode iza potpornih zidova

Arhivski crtež 5 — primeri odvodnjavanja potpornog zida.

Terase treba da uspore površinsko oticanje posle padavina i zadrže više vode za biljke. Izvor predlaže travnate pojaseve u smeru slivanja, blaže nagibe i kanale na rubovima terasa.

Vrtne staze

Staze mogu služiti pešacima ili vozilima, pa se njihova podloga i završni sloj razlikuju prema opterećenju. Za pešačke staze izvor navodi širinu od 40 do 100 cm; na širini od 100 cm mogu se mimoići dve osobe. Završna obloga ne mora biti neprekidna, pa između ploča može ostati trava.

Kamene stepenice i staza u vrtu

Izrada počinje trasiranjem prostora za podlogu, rub i oblogu. Trasa treba da bude šira od gotove staze. Rubovi se u tekstu izvode betonom, kamenom, opekom ili biljkama. Za kolske staze pominje se podloga samo u trakama kojima prolaze točkovi, dok se sredina može ispuniti šljunkom ili šljakom. Površina treba da odvodi vodu.

Crtež različitih oblika i preseka vrtnih staza

Arhivski crtež — oblici i preseci staza.

Crtež faza postavljanja ploča u stazu

Arhivski crtež 6 — poravnanje, priprema ležišta, postavljanje i nabijanje ploča.

Crtež oblikovanja i odvodnjavanja staza

Arhivski crtež 7 — oblikovanje staze i odvod vode.

Crtež podloge staze za vozila

Arhivski crtež 8 — primeri podloge za kolsku stazu.

Kod dužih pešačkih staza izvor predlaže temeljni kamen za nivelisanje na svakih 1–2 m. Ostali elementi postavljaju se prema toj ravni, uz mali nagib radi oticanja vode.

Crtež nivelisanja i nagiba vrtne staze

Arhivski crtež 9 — nivelisanje staze.

Stepenice u vrtu

Na terasastom zemljištu staze i stepenice često se smenjuju. Ravni delovi takođe treba da imaju blag nagib, a broj stepenika da bude sveden na potreban minimum.

Jednostavne stepenice izvor opisuje od neklesanog prirodnog kamena, uz podmetače ispod opterećene prednje ivice. Takvo rešenje nije namenjeno strmim stepeništima. Kao istorijska smernica za udobnost navodi se podest posle svakih 8–10 stepenika. Stepenici i podesti treba da odvode vodu i da poštuju propisani odnos visine i gazišta.

Za zemljane stepenice pominju se jači kolci, daske i letvice, uz visinu stepenika do 10–12 cm i bočno odvođenje vode. Kod stepenica od opeke navodi se sloj šljunka ili šljake, a kod kamena ravne čeone i gornje površine i sigurno pričvršćivanje protiv rasklimavanja.

Vrtni bazeni

Izvor opisuje nekoliko istorijskih načina izrade manjeg bazena. Kod obloge od nabijene gline jama se kopa 40–50 cm dublje od željene dubine, a glina nanosi u tri sloja debljine po 10–15 cm.

Na dovoljno čvrstom tlu pominje se plastična folija, uz pažljivo poravnanje podloge kako pritisak ne bi pocepao oblogu i zemljani nasip preko rubova folije.

Vrtni bazen okružen kamenom i zelenilom

Kod betonskog bazena izvor navodi sloj betona od 10–15 cm sa oplatom. Za veće bazene pominju se armatura i 2–3 izolaciona sloja, kao i odvod i pravilno postavljen prelivnik. Posle vezivanja betona tekst preporučuje najmanje tri potpune izmene vode pre unošenja biljaka zbog materija koje se rastvaraju iz svežeg betona.

U okolini bazena predlažu se biljke koje podnose vlagu. Izvor navodi i unošenje vodenih račića roda Daphnia kao tada opisani način ograničavanja ustajanja vode; ovu istorijsku tvrdnju ne treba primenjivati bez savremene procene kvaliteta vode i ekologije bazena.

Kada je uređenje vrta završeno, izvorni članak kao sledeću temu najavljuje ogradu. Ograde, kao i ostali radovi opisani u ovom arhivskom tekstu, nisu deo aktuelne ponude firme za prozore i vrata.