Danas je Savo Kusić fokusiran na drvene prozore, drvo-aluminijske prozore, prozore po narudžbi, vrata i zahtjeve za ponude. Ovaj tekst ostaje kao arhiva za poboljšanje doma i nije ponuda za projektiranje, izvođenje ili nadzor preuređenja potkrovlja.
Planiranje mansarde
Osnovni preduvjet za udobnost je dovoljno prostora. U obiteljskim zgradama prostor je moguće povećati korištenjem tavanskog prostora, koji je danas sve manje potreban, za izgradnju mansardne prostorije.
Stubište, protupožarna zaštita i dimnjaci
Počinje preuređenjem i ojačavanjem stubišta. Dok je idealna dubina stepenica 30, a visina 15 cm, kod stepeništa za tavan susrećemo i visine od 22-25 cm sa dubinom od svega 12 cm od čega se oko 6 cm nalazi ispod sljedeće stepenice (sl. 1, deo a). Ako je tavansko stubište vrlo strmo, treba razmotriti mogućnost izgradnje novog stubišta, po mogućnosti izvan objekta obloženog valovitim pločama od umjetnog materijala. U svakom slučaju, osnovni uvjet je da stubište ima dobru ogradu i neskliske stepenice. Ograda mora sezati sve do potkrovlja kako netko ne bi pao sa stepenica u stubište.
Na donjem prilazu stubišta za tavan, na prizemlju, treba postaviti vatrostalna vrata (obložena čeličnim limom) da bi zadovoljili propise u pogledu protivpožarne zaštite. Preporučljivo je vatrostalna vrata obložiti nesagorivim, ali dekorativnim materijalom, koji je ujedno i toplotni i akustični izolator (staklena vuna i sl.).
Vrlo je važno kontrolirati i urediti sve dimnjake, a one koji će biti u stambenom prostoru obložiti keramičkim pločicama kako bi bili dekorativniji i, što je jednako važno, sigurniji u smislu požara. Važno opće pravilo je da se između dimnjaka i novih materijala za oblaganje zidova postavi toplinski izolacijski i vatrostalni azbestni otpad itd. U blizini dimnjaka ne smiju se postavljati namještaj, tepisi ili drugi zapaljivi predmeti. Taj dio treba oblikovati tako da postane svojevrsni slobodni prostor za kamin.
Sigurnosna napomena: Ovo je povijesni tekst. Azbestni materijali se ne smiju koristiti niti prerađivati. Prenamjena potkrovlja može utjecati na nosivost, protupožarnu sigurnost, izlazne putove, dimnjake i instalacije, stoga postojeće stanje i rješenje moraju provjeriti odgovarajući ovlašteni stručnjaci prema važećim propisima.
Prozori i krovna konstrukcija
Moramo osigurati prozor za prirodno osvjetljenje i ventilaciju. Ako jedan zid prostorije čini zabatni zid tavanskog prostora, onda na taj zid možemo postaviti prozor. Postupak je sljedeći: na mjestima gdje će se postavljati gornji prag potrebno je skinuti jedan red opeke tako da prvo skinemo suhu žbuku sa strane stropa, postavimo produžnu dasku za gornji prag pa nastavimo s uklanjanjem izvana i zabijemo dasku do kraja. Počevši od vrha prema dolje, potrebno je ukloniti cigle s mjesta budućeg prozora, ali u isto vrijeme treba postaviti jedan potporni stup za dio iznad otvora i privremeno ga učvrstiti s dva klinova. Na kraju otvorimo zid na cijeloj površini (sl. 1, dio b.). Ako je zabatni zid od jednog reda opeka (zid 12), preporučljivo je srušiti cijeli zid i ponovno ga sagraditi na 25 cm, ili još bolje na 38 cm. U ovaj zid već se može ugraditi prozorski okvir. Morate biti jako oprezni, jer eventualno rušenje zida na ulici može uzrokovati ozbiljne nesreće, a rušenje cigle u tavanski prostor može izazvati čak i proboj stropa.
Puno je kompliciraniji slučaj ako se nijedan zid potkrovlja ne poklapa sa zabatnim zidom, jer bi u tom slučaju rasvjetu trebalo riješiti tavanskim prozorom. Razlika između ova dva tipa mansarda je vrlo lijepo prikazana na slici 1, dio c.
SLIKA 1
Detaljan prikaz mansardnog prozora dat je na slici br. 2. Skidanje krovnog pokrova i izradu krovne konstrukcije mansardnog prozora treba povjeriti stručnoj osobi. Rad će biti lakši ako su razmaci između vijenca krovne konstrukcije veći, jer se tada prozor može postaviti između dva vijenca bez pomicanja (sl. 2, dio b). Ali, ako se želi postaviti širi prozor, tada se krovna konstrukcija mora riješiti dogradnjom prema nacrtu (sl. 2, dio a).
SLIKA 2
Kao kompromisno rješenje može se ugraditi širi prozor tako da se rožnice ne pomiču već ostavljaju ispred prozora. Naravno, u ovom slučaju prozorska krila se mogu otvarati samo prema terenu, a sigurno je da kosa rožnica između lijevog i desnog prozorskog krila nije najljepše rješenje (eventualno može poslužiti za trokutasti pregradni zid s oblogom od umjetne ploče). Vrlo je važno na vanjskom dijelu krovne konstrukcije mansardnog prozora postaviti male oluke, a u korijenu žlijeb za odvod vode.
Kostur, instalacije i grijanje
Zidovi mansardnih prostorija mogu se montirati tek nakon izrade skeleta od greda 7,5 / 12 koje su prethodno zaštićene od požara. To se zapravo sastoji u povećanju broja nosača krovne konstrukcije i oblaganju postojećih s unutarnje strane. Unutarnju stranu krovnih nosača treba obložiti daskama iste širine, ali samo 1/2“ - 1“ (12-24 mm) tako da njihove unutarnje površine budu u istoj ravnini s novim “podebljanim” gredama, krovnim nosačima.
Naravno, skelet treba eventualno oblikovati na način da odgovara postojećoj krovnoj konstrukciji objekta. Važno je da čavli i vijci za pričvršćivanje kostura ne budu predimenzionirani, kako ne bi značajno oslabili nosivost greda, rogova sljemena krovne konstrukcije. Obložne ploče treba pričvrstiti umjesto čavlima, lijepljenjem ili, ako to nije dovoljno, onda (predbušenjem rupa) vijcima za drvo. Pažljivim planiranjem, zidovi potkrovlja (možda ne svi) mogu se postaviti iznad potpornih zidova prizemlja. Zidovi mansarde trebaju biti izrađeni od opeke minimalne veličine 38 cm.
Ako je kostur napravljen, mogu se postaviti komunalije.
Električne vodove treba provesti najkraćim mogućim putem, više puta izolirane, u Bergmanovim cijevima. Potkrovlje ne smijemo zatrpati električnim instalacijama. Dovoljna je jedna zaštitna žica s prekidačem, višestruki utikač i jedna stropna (ili zidna) žarulja. Trebali biste namjerno koristiti liniju jačih dimenzija s pažljivom izolacijom. Glavni prekidač treba biti smješten u prizemlju blizu prilaza s kontrolnom lampicom kako bismo mogli isključiti struju ako nema nikoga na tavanu. Na isti način treba najkraćim putem dovesti dovod vode za jedan manji sudoper i kanalizacijsku cijev. Zbog toga je mansardu najbolje postaviti uz ili iznad mokrog čvora. Cijevi možemo dovesti jednu do druge kako bismo imali zajedničku toplinsku izolaciju (voda se zimi može smrznuti, a ljeti se zagrije do te mjere da se ne može koristiti kao pitka voda). Osim sudopera nije dobro na tavanu imati druge potrošače vode.
Najučinkovitiji način grijanja potkrovlja je parno ili toplovodno grijanje. Ako grejanje nije moguće riješiti na ovaj način onda dolaze još u obzir gasni konvektori, uljna peć ili eventualno električne grejalice smještene pored zabatnog zida i samo u krajnjem slučaju, peć na loženje.
Pod, unutarnja obloga i izolacija
Nakon rješavanja komunalija, skeleta i stepenica postavlja se pod.
Ako je strop zgrade već prethodno tako izgrađen da je uzeta u obzir i izgradnja mansarde, onda je jedino potrebno da na pod, koji je već poravnat i koji može podnijeti opterećenje, postavimo materijal za ukrašavanje i termoizolaciju (pod od PVC-a ili tepih od zida do zida).
Međutim, uobičajeni tavani se ne izrađuju ovako, te je potrebno prvo na povezujuće grede postaviti daske za primanje opterećenja, a na ovaj brodski patos pokriven tepihom ili PVC-om. Bitno je da u prostor između dasaka i patosa koji ispunjava cijeli prostor istovremeno postavimo jeftin, nezapaljiv izolacijski materijal. Za ovu svrhu može se upotrijebiti penasti materijal i staklena vuna u obliku vreća i jorgana, jer se tako lakše postavlja na svoja mjesta.
Posle ovoga treba postaviti unutrašnju oblogu od dasaka od 1/2“ koje su zaštićene od požara. Na gornjoj strani ovih, dolazi obloga od vlaknastih ploča, šper-ploča, iverica, panela i sl. (sl. 3). Istorijski tekst je na ovom mjestu upućivao i na poručivanje i uslužno sečenje iverala, MDF-a i ostalih ploča; ta usluga nije dio nove javne ponude.
SLIKA 3
Na kraju preostaje postaviti izolacijski sloj s vanjske strane, slično kao na podu. Najlakše je raditi s izolacijskim materijalom koji se može nabaviti u pločama, iako je nešto skuplji.
Napomena: tehničke vrijednosti, materijali i postupci iznad preneti su kao povijesni sadržaj, a ne kao suvremeni projekt ili uputstvo za izvođenje. Nosivost, vlagu i kondenzaciju, ventilaciju, krovne otvore, hidroizolaciju, požarnu zaštitu i sve instalacije treba riješiti prema stvarnom objektu, važećim pravilima i uputstvima proizvođača sustava.