Danas je Savo Kusić fokusiran na drvene prozore, drvo-aluminijum prozori, prilagođeni prozori, vrata i zahtjevi za ponudu. Ovaj tekst ostaje arhiva za poboljšanje doma i nije ponuda za dizajniranje, izvođenje ili nadzor prenamjene potkrovlja.
Planiranje sobe u potkrovlju
Osnovni preduslov za udobnost je dovoljno prostora. U porodičnim zgradama moguće je povećati prostor korišćenjem tavanskog prostora, koji je danas sve manje potreban, za izgradnju mansardne prostorije.
Stepenište, protivpožarna zaštita i dimnjaci
Počinje preuređenjem i jačanjem stepeništa. Dok je idealna dubina stepenica 30, a visina 15 cm, za tavanske stepenice takođe nailazimo na visine od 22-25 cm sa dubinom od 12 cm od kojih se oko 6 cm nalazi ispod 6 cm (g.g. 1, dio a). Ako je tavansko stepenište jako strmo, treba razmotriti mogućnost izgradnje novog stepeništa, eventualno izvan zgrade obložene valovitim pločama od umjetnog materijala. U svakom slučaju, osnovni uslov je da stepenište ima dobru ogradu i neklizajuće stepenice. Ograda se mora protezati sve do tavana kako neko ne bi pao sa stepenica u stepenište.
Na donjem prilazu tavanskog stepeništa, u prizemlju, treba postaviti vatrootporna vrata (obložena čeličnim limom) u skladu sa propisima o zaštiti od požara. Preporučljivo je da se vatrootporna vrata pokriju negorivim, ali dekorativnim materijalom, koji je ujedno i toplotni i zvučni izolator (staklena vuna i sl.).
Veoma je važno sve dimnjake kontrolisati i obrezati, a one koji će biti u stambenom prostoru obložiti keramičkim pločicama kako bi bili dekorativniji i, što je jednako važno, bezbedniji od požara. Važno opšte pravilo je postavljanje toplotnoizolacionog i vatrostalnog azbestnog otpada itd. između dimnjaka i novih materijala za oblaganje zidova. Namještaj, tepisi ili drugi zapaljivi predmeti ne smiju se postavljati blizu dimnjaka. Taj dio treba oblikovati tako da postane neka vrsta slobodnog kaminskog prostora.
Sigurnosna napomena: Ovo je istorijski tekst. Azbestni materijali se ne smiju koristiti niti prerađivati. Prenamjenom potkrovlja može uticati na nosivost, protivpožarnu sigurnost, izlazne puteve, dimnjake i instalacije, pa postojeće stanje i rješenje moraju provjeriti odgovarajući ovlašteni stručnjaci prema važećim propisima.
Prozori i krovna konstrukcija
Moramo obezbijediti prozor za prirodno osvjetljenje i ventilaciju. Ako jedan zid prostorije čini zabatni zid tavanskog prostora, onda na taj zid možemo postaviti prozor. Postupak je sljedeći: na mjestima gdje će se postavljati gornji prag potrebno je ukloniti jedan red cigle tako da prvo skinemo suhu žbuku sa bočne strane stropa, postavimo produžnu dasku za gornji prag, a zatim nastavimo sa skidanjem sa vanjske strane i zakucamo dasku do kraja. Počevši od vrha do dna, cigle treba ukloniti s mjesta budućeg prozora, ali istovremeno treba postaviti jedan potporni stup za dio iznad otvora i privremeno ga pričvrstiti s dva klina. Na kraju otvaramo zid na cijeloj površini (sl. 1, dio b.). Ako je zabatni zid od jednog reda cigala (zid 12), preporučljivo je srušiti cijeli zid i ponovo ga izgraditi na 25 cm, ili još bolje na 38 cm. U ovaj zid se već može ugraditi prozorski okvir. Morate biti veoma oprezni, jer eventualno urušavanje zida na ulici može izazvati ozbiljne nesreće, a urušavanje cigle u tavanski prostor može čak uzrokovati probijanje plafona.
Mnogo je komplikovaniji slučaj ako se nijedan od zidova potkrovlja ne poklapa sa zabatnim zidom, jer u tom slučaju rasvjetu treba riješiti tavanskim prozorom. Razlika između ove dvije vrste mansarda je vrlo lijepo prikazana na slici1, dio c.
SLIKA 1
Detaljan prikaz mansarde je dat na slici br.2. Uklanjanje krovnog pokrivača i izradu krovne konstrukcije mansardnog prozora povjeriti stručnom licu. Rad će biti lakši ako su razmaci između vijenaca krovne konstrukcije veći, jer se tada prozor može postaviti između dva vijenca bez pomjeranja (sl.2, dio b). Ali, ako se želi postaviti širi prozor, onda se krovna konstrukcija mora riješiti dodatkom prema crtežu (sl.2, dio a).
SLIKA 2
Kao kompromisno rešenje, može se ugraditi širi prozor tako da se rožnjače ne pomeraju već ostavljaju ispred prozora. Naravno, u ovom slučaju se prozorska krila mogu otvarati samo prema polju, a sigurno je da kosa rožnjače između lijevog i desnog krila prozora nije najljepše rješenje (eventualno može poslužiti za trokutasti pregradni zid sa oblogom od vještačke daske). Veoma je važno postaviti male oluke na vanjskom dijelu krovne konstrukcije mansardnog prozora, a u korijenu žljeb za odvod vode.
Kostur, instalacije i grijanje
Zidovi mansardne prostorije se mogu postavljati tek nakon izrade skeleta od greda 7,5 / 12 koje su prethodno zaštićene od požara. To se zapravo sastoji u povećanju broja nosača krovne konstrukcije i oblaganja postojećih iznutra. Unutrašnja strana krovnih nosača treba biti obložena daskama iste širine, ali samo 1/2“ - 1“ (12-24 mm) tako da njihove unutrašnje površine budu u istoj ravni kao i novi nosači krova.
Naravno, kostur treba na kraju formirati na način da odgovara postojećoj krovnoj konstrukciji objekta. Važno je da ekseri i vijci za pričvršćivanje skeleta nisu predimenzionirani, kako ne bi značajno oslabili nosivost greda, rogova sljemenske krovne konstrukcije. Daske za oblaganje treba pričvrstiti umjesto ekserima, lijepljenjem ili, ako to nije dovoljno, onda (prethodno bušenjem rupa) vijcima za drvo. Pažljivim planiranjem, zidovi potkrovlja (možda ne svi) mogu se postaviti iznad potpornih zidova prizemlja. Zidovi mansarde treba da budu od cigle minimalne veličine 38 cm.
Ako je kostur napravljen, mogu se postaviti komunalije.
Električne vodove treba dovesti najkraćim mogućim putem, više puta izolovane, u Bergmanovim cijevima. Potkrovlje ne smijemo zatrpati električnim instalacijama. Dovoljna je jedna zaštitna žica sa prekidačem, višestruki utikač i jedna plafonska (ili zidna) sijalica. Trebali biste namjerno koristiti liniju jačih dimenzija sa pažljivom izolacijom. Glavni prekidač bi trebao biti smješten u prizemlju u blizini prilaza sa kontrolnom lampom kako bismo mogli isključiti struju ako nema nikoga u potkrovlju. Na isti način najkraćim putem treba dovesti dovod vode za jedan mali sudoper i kanalizacionu cijev. Iz tog razloga, najbolje je postaviti mansardu pored ili iznad mokrog čvora. Cijevi možemo dovesti jednu do druge kako bismo im obezbijedili zajedničku toplinsku izolaciju (voda se zimi može smrznuti, a ljeti zagrijati do te mjere da se ne može koristiti kao voda za piće). Osim lavaboa, nije dobro imati druge potrošače vode u potkrovlju.
Najefikasniji način grijanja potkrovlja je parno grijanje ili topla voda. Ako grijanje nije moguće riješiti na ovaj način, onda u obzir dolaze plinski konvektori, peć na lož ulje ili eventualno električne grijalice smještene uz zabatni zid i samo u krajnjem slučaju peć na drva.
Pod, unutrašnja obloga i izolacija
Nakon rješavanja komunalija, skeleta i stepenica, pod je postavljen.
Ako je strop zgrade već izgrađen tako da se u obzir uzima i konstrukcija mansarde, potrebno je samo na pod postaviti materijal za dekoraciju i toplinsku izolaciju (PVC pod ili tepih od zida do zida), koji je već poravnat i može podnijeti opterećenje.
Međutim, obični tavani se ne rade ovako, a potrebno je prvo na spojne grede postaviti nosive daske, a na njih brodski patos obložiti tepihom ili PVC-om. Važno je da istovremeno u prostor između dasaka postavimo jeftin, nezapaljiv izolacioni materijal i patos koji ispunjava ceo prostor. U tu svrhu mogu se koristiti pjenasti materijal i staklena vuna u obliku vreća i jorgana, jer se lakše postavljaju.
Nakon toga treba postaviti unutrašnju oblogu ploča1/2“ koji su zaštićeni od požara. Na gornjoj strani ovih je obloga od vlaknastih ploča, šperploče, iverice, ploča itd. (sl.3). Na ovom mjestu istorijski tekst se odnosio na naručivanje i uslužno sečenje iverala, medijapana i drugih ploča; ta usluga nije dio nove javne ponude.
SLIKA 3
Na kraju, ostaje položiti izolacijski sloj s vanjske strane, sličan podu. Najlakše je raditi sa izolacijskim materijalom koji se može nabaviti u pločama, iako je nešto skuplji.
Napomena: gore navedene tehničke vrijednosti, materijali i procedure se prenose kao istorijski sadržaj, a ne kao moderni dizajn ili instrukcije za izvršenje. Nosivost, vlagu i kondenzaciju, ventilaciju, krovne otvore, hidroizolaciju, protivpožarnu zaštitu i sve instalacije treba riješiti prema stvarnom objektu, važećim pravilima i uputama proizvođača sistema.