Važna bezbednosna napomena: Ovo je arhivski edukativni tekst iz 2017. godine, a ne projekat niti savremeno uputstvo za samostalnu montažu oluka. Rad na krovu i merdevinama, rezanje, bušenje, zakivanje, lemljenje, otvoreni plamen i rastvarači nose rizik od pada, požara, povrede i štetnog izlaganja. Pominjane istorijske materijale i premaze ne treba koristiti bez provere današnjih propisa i uputstava proizvođača. Dimenzionisanje i radove treba poveriti kvalifikovanim projektantima i izvođačima. Fotografije i crteži su ilustrativni i ne predstavljaju potvrđene projekte firme Savo Kusić.
Oluci i krovopokrivački radovi nisu deo nove javne ponude firme. Aktuelni proizvodni fokus čine drveni prozori, drvo-aluminijumski prozori i vrata po meri. Za konkretan projekat prozora ili vrata možete poslati zahtev za ponudu.
Zašto su oluci važni
Oluci su među poslednjim elementima koji se postavljaju na zgradu. Kada se sredstva predviđena za gradnju potroše, ovi naizgled manje važni elementi ponekad se ne nabave i ne montiraju odmah.
Zgrada može izgledati završeno bez oluka, ali voda sa krova tada pada neposredno pored zidova, kvasi teren i dospeva do osnovnih nosećih zidova. Deo vode odbija se od tla, kvasi zid i malter iznad izolacije, pa se mogu pojaviti znaci vlage, otpadanje maltera i vlaženje unutrašnjosti.
Oštećenja i rupe na oluku mogu izazvati curenje na okolnim površinama, plafonu i spoljnim zidovima, uz tragove boje i rđe. Izvorni tekst takva oštećenja opisuje kao lakša za popravku od vlage u osnovnim zidovima.
Materijali i dimenzionisanje oluka
Kao materijali za izradu oluka navode se pocinkovani čelični lim debljine 0,5 mm, ređe kalajni ili aluminijumski lim debljine 0,7 mm, kao i plastični materijali.
Izvorni proračun polazi od odnosa prema kojem je za odvodnjavanje 1 m² krovne površine potreban presek žleba od 1 cm². Elementi oluka savijaju se od ravnih limova.
Polazne trake kroje se tako da se iz table dimenzija 1.000 × 2.000 mm ne stvaraju otpadni komadi. Standardne razvijene širine traka za žlebove navedene su kao 250, 333, 400 i 500 mm. Oznake oluka odgovaraju širinama izraženim u centimetrima: 25, 33, 40 i 50.
Potrebna širina žleba određuje se prema nagibu i horizontalnoj projekciji krovne površine, koristeći tabelu iz izvornog članka.

Arhivska tabela — preporučena minimalna širina oluka.
Kolena se mogu kupiti kao gotovi elementi. Kod jednostrešnih i dvostrešnih krovova krajeve oluka često treba zatvoriti. Završni lim od kalajnog ili pocinkovanog čeličnog lima kroji se, savija, presavija po rubu i montira lemljenjem ili kombinacijom lemljenja i zakivanja.
Tabela iz izvora daje broj zakivaka za međusobno povezivanje elemenata oznaka 25, 33, 40 i 50: redom 6, 7, 9 i 13 zakivaka.

Arhivska tabela — potreban broj zakivaka.

Arhivski crtež — elementi sistema za odvodnjavanje krova.
Spajanje, nagib i provera horizontalnog oluka
Nakon montaže oluk treba proveriti vodom. Posebno treba utvrditi da li postoje ulegnuća koja zadržavaju vodu, jer zaostala voda može brzo oštetiti lim.
Izvorni tekst navodi godišnje farbanje svih oluka i kuka, osim delova izrađenih od kalajnog lima. Elementi se spajaju zakivanjem, presavijanjem i lemljenjem. Presavijanje spoljnog gornjeg ruba uklanja oštru ivicu i ukrućuje elemente dužine od 1 do 2 m.
Kod zakivanja se navodi najmanje 3–4 cm preklopa. Element bliži odvodnoj cevi postavlja se sa donje strane. Pre zakivanja, prema izvornom tekstu, dodirne površine premazuju se mešavinom kita i minijuma; ovaj istorijski materijal treba proceniti prema današnjim pravilima bezbednosti.
Oluk treba da ima blag nagib prema odvodnoj cevi od 2–3 mm po dužnom metru. Nagib se postiže odgovarajućim položajem kuka i proverava dugom letvom i libelom. Letva pokazuje i eventualno izdignutu ili spuštenu kuku.
Kuke treba da imaju jednake lukove. Unutrašnji rub oluka, okrenut zidu, postavlja se nešto više radi zaštite zida od prskanja. Kuke se pričvršćuju zakivanjem ili zavrtnjima za drvo na gornje ivice rogova.
Metalna pera na spoljašnjem kraju kuka savijaju se preko zavijutka oluka. Treba da ga čvrsto drže u poprečnom smeru, ali i da omoguće uzdužno klizanje zbog toplotnog širenja.
Vertikalne odvodne cevi
Voda iz horizontalnog oluka sa padom prema ispustu odvodi se zatvorenim vertikalnim cevima do sabirne cevi ili tla. Vertikalna cev povezuje se sa posebno ostavljenim ispustom na horizontalnom delu.
Prema izvornom članku, prečnik vertikalne cevi jednak je polovini ili tri četvrtine prečnika horizontalnog dela. Cevi dužine 2–3 m sastavljaju se tako da se gornja cev uvuče 4–8 cm u donju. Za zid se pričvršćuju obujmicama, a iznad obujmica se zaleme oslonci koji sprečavaju klizanje.
Kolena se izrađuju iz više komada. Prelomi između ravnih delova ne treba da budu veći od 30°. Radi izbegavanja suženja preseka na prelomu postavlja se prošireni spojni komad.
Donji ispust treba da odvodi vodu od zida i da smanji brzinu padajuće vode. Izvor opisuje betonske ispusne elemente kao jeftine, podesive i pogodne za čišćenje.
Kvadratni oluci i cevi mogu se bolje uklopiti u izgled savremene zgrade i ugraditi tako da se vidi samo prednja strana. Njihov nedostatak je što se oštećenje ponekad primećuje tek kada zid ovlaži.
Sistemu mogu pripadati i zaštitne ograde protiv snega i otpadaka. Držači u obliku slova L postavljaju se na krovu na svakih 2–3 m, a na njih se u tri ili četiri reda pričvršćuju gvozdene šipke prečnika 5–8 mm. Njihova uloga je da spreče dolazak lišća i grančica do oluka i naglo klizanje snega koje može otkinuti oluk.
Čišćenje i popravka oštećenih delova
Najčešća oštećenja u izvornom tekstu povezuju se sa neredovnim održavanjem. Tokom opadanja lišća oluke treba češće čistiti, jer raspadnuto lišće može oštetiti slojeve boje i kalaja. Pomoćni alat za čišćenje može se oblikovati prema preseku oluka.

Ilustracija — nakupljeno lišće može ometati oticanje vode.
Oluke od nekalajisanog lima izvor savetuje farbati tokom toplog letnjeg perioda. Posle sušenja boje sistem se puni čistom vodom radi provere oticanja. Ako u udubljenjima ostaje voda, kuke ispod njih podižu se da bi se oluk vratio u pravilan položaj.
Spojevi se prema potrebi ponovo zaptivaju ili leme. Vertikalne cevi opisuju se kao čistive spiralno savijenom žicom.
Manje rupe izvor privremeno zatvara kitom, a preko većih rupa spolja lemi traku kalajisanog lima. Veće oštećene površine isecaju se i zakrpama zatvaraju sa spoljne strane. Zakrpa se premazuje, pričvršćuje zakivanjem i ima najmanje 1,5 cm preklopa sa svih strana. Pominju se epoksidni ili univerzalni automobilski kit.
Kada je potrebna potpuna zamena dela, glave zakivaka se uklanjaju sa obe strane, oštećeni deo se bočno izvlači, a rupe na novom delu obeležavaju prema susednim delovima. Zatim se deo buši, zaptiva, zakiva i lemi.
Pri zameni dela vertikalne cevi delove iznad oštećenja treba fiksirati da ne skliznu. Aluminijumski delovi opisuju se kao popravljivi zakivanjem, a plastični lepljenjem i varenjem.
Montaža oluka
Pre montaže kuke se savijaju u potreban oblik. Izvor navodi međusobno rastojanje od 80–100 cm i pričvršćivanje sa dva eksera 80 ili sa dva zavrtnja za drvo 5 × 50 mm sa upuštenom glavom, na gornje ivice rogova.

Arhivska tabela — elementi sistema i njihove dimenzije.

Arhivski crtež — položaj horizontalnih i vertikalnih elemenata.
Kada su kuke postavljene, savijanjem se podešava minimalni nagib od 2–3‰, odnosno 2–3 mm pada na dužni metar prema odvodnoj cevi. Spoljni rub oluka navodi se kao 5 mm niži od unutrašnjeg, a razlika između unutrašnjeg ruba oluka i ruba krova najmanje 25 mm.
Pre montaže elemenata proverava se fabrička PVC zaptivna traka. Izvor opisuje čišćenje, pranje benzinom i ponovno lepljenje popuštene trake. Zbog opasnosti od požara za vreme takvog rada zabranjeni su pušenje i otvoreni plamen; savremeni rad mora pratiti aktuelno uputstvo proizvođača i pravila za zapaljive rastvarače.
Elementi se povezuju ogrlicama: neprošireni kraj jednog ulazi u prošireni kraj drugog, u smeru oticanja vode. Grlo i koleno od 90° spajaju se sa neproširenim krajem ili unutrašnjim zatvaračem. Spoljašnji zatvarač koristi se na neproširenom kraju.

Arhivski crtež — spojevi, kolena i prilagođavanje dužine elemenata.
Kraći komadi se odsecaju testerom od elemenata proširenih sa jedne ili obe strane, a mesto za ogrlicu oblikuje se turpijom. Donji rubovi obrađenih otvora prema izvornom tekstu treba da budu međusobno udaljeni 240 mm duž luka oluka, što se može proveriti papirnom trakom.
Odvodne cevi od plastičnih materijala
Izvor opisuje PVC odvodne cevi u dve dimenzije. Cev od 90 mm poredi se sa limenom cevi oznake 33, a cev od 110 mm sa limenom cevi oznake 50.
Kao prednosti navode se mala težina, otpornost na koroziju i odsustvo potrebe za farbanjem i održavanjem. Tvrdnju da za montažu nije potrebna posebna kvalifikacija ne treba tumačiti kao zamenu za procenu bezbednosti i stručnosti.
Pri proračunu se polazi od horizontalne projekcije krova. Prema izvornim podacima, cev od 90 mm može odvodnjavati površinu od 60–65 m², a cev od 110 mm površinu od 110–130 m². Na osnovu ukupne površine određuje se broj cevi.
Montaža plastičnih odvodnih cevi
Odvodne cevi mogu imati „labudov vrat“ ili biti bez njega. Za labudov vrat navode se dva kolena od 45°. Ista kolena koriste se i za donji ispust.
Spoj proširenih elemenata i kolena olakšava gumeni prsten. Krajevi bez oštrih ivica i prsten premazuju se sapunicom. Delovi se sastave, zatim razmaknu tako da između njih ostane 5–8 mm zbog toplotnog širenja. Ulje se ne koristi jer, prema tekstu, oštećuje gumu.
Posle krojenja oštre ivice uklanjaju se ili obaraju pod uglom od 30° na dužini od 5 mm, kako kraj cevi ne bi istisnuo gumeni prsten.
Odvodna cev pričvršćuje se za zid na najviše 2 m razmaka posebnim ekserima, obujmicama i zavrtnjima. Najmanje rastojanje između zida i cevi navodi se kao 15 mm. Donji ispust takođe se pričvršćuje obujmicom, dok posebno oblikovana betonska ploča smanjuje snagu izlazne vode.
Bezbednost pri montaži
Izvorni članak navodi postavljanje rešetki protiv klizanja snega paralelno sa montažom oluka na dvostrešnim i šatorastim krovovima. Vlažan sneg koji iznenada sklizne sa krova može izazvati teške povrede i oštetiti oluk.
Bez obzira na istorijske mere i postupke u tekstu, pristup krovu, zaštita od pada, opterećenje konstrukcije, rad sa alatom i rastvaračima i zaštita prostora ispod radova moraju se planirati prema važećim propisima i uslovima konkretnog objekta.