Ljepila, otapala, brtvila i maziva

Važna obavijest o zdravlju, požaru i sigurnosti: Ovo je arhivirani tekst od 2018. godine, a ne suvremeni naputak za izbor, miješanje, skladištenje ili uporabu ljepila, brtvila, otapala i maziva. Opisani proizvodi mogu sadržavati zapaljive, otrovne, korozivne, iritantne ili reaktivne sastojke i mogu ispuštati opasne pare. Nemojte skladištiti niti koristiti benzin, trikloretilen, amonijak, terpentin, aceton, formaldehidne sustave ili druge kemikalije prema povijesnim savjetima na ovoj stranici. Za svaki pojedini proizvod bitna je njegova važeća oznaka, sigurnosni list, upute proizvođača, kompatibilnost s podlogom, ventilacija i odsisavanje, zaštita kože, očiju i dišnih organa, mjere zaštite od požara i pravilno zbrinjavanje ostataka. Ljepila i brtvila za nosive konstrukcije, vozila, električne i plinske uređaje, cijevi i tlačne sustave, pitku vodu, kontakt s hranom, akvarije ili druge primjene kritične za sigurnost zahtijevaju namjenski odobreni sustav i profesionalnu procjenu.

Ljepila, brtvila, otapala i maziva nisu dio nove javne ponude Save Kusića. Trenutačni fokus su drveni prozori, drvo-aluminijski prozori, prozori po narudžbi i vrata. Za određeni projekt prozora ili vrata možete poslati zahtjev za ponudu.

Ljepila

Ljepila služe za čvrsto i trajno spajanje predmeta od istih ili različitih materijala. Za spajanje je potrebno da ljepilo dobro prianja na obje površine, da se ljepilo ne stvrdne prerano tijekom spajanja, te da nakon sušenja zadrži čvrstu vezu s predmetima, bili oni kruti ili savitljivi. Stoga se može zaključiti da ljepilo koje je učinkovito za jednu vrstu materijala ne mora biti učinkovito za drugu. Problem je još složeniji kada trebate spojiti materijale s vrlo različitim fizičkim svojstvima, poput metala i gume ili gume i stakla. Osim toga, važni su i uvjeti u kojima će se nalaziti zaslijepljeni objekti. Ako je na otvorenom, ljepilo mora biti otporno na vremenske uvjete. Ako će predmeti biti izloženi toplini, ljepilo mora biti otporno na toplinu i tako dalje.

Isprva su se ljepila dobivala isključivo iskuhavanjem kože i kostiju životinja ili iz sokova nekih biljaka. Ljepila ove vrste koriste se uglavnom za lijepljenje poroznih materijala, kao što su papir, karton, drvo i drugi. Posljednjih desetljeća, pod utjecajem istraživanja vezanih uz svemirske projekte, usavršavaju se nova, sintetička ljepila koja zbog svoje veće praktičnosti polako zamjenjuju klasična ljepila. Neke vrste ljepila imaju tako dobre karakteristike prianjanja i otpornosti da mogu lako spajati tvrde i kompaktne materijale kao što je metal, pa se ponekad koriste kao alternativa zavarivanju. Proizvođači ovim ljepilima daju različite nazive koji označavaju njihovu specifičnu upotrebu. U slučaju nedoumice, pri odabiru, najbolje je pitati prodavatelja i objasniti koje točno artikle želimo lijepiti. Trebali bismo u kući imati nekoliko različitih vrsta ljepila i eventualno kasnije na temelju iskustva proširiti asortiman. Bolje je dobro poznavati primjenu pet-šest ljepila nego kupovati jedno ljepilo za drugim na temelju nekih općih uputa. Preciznija analiza komercijalno dostupnih ljepila nadišla bi okvire ovog teksta. Zato ćemo se zadržati na kratkom pregledu kriterija za odabir, prepoznavanje, a prije svega upotrebu i primjenu ljepila.

Slaba ljepila

U prvu skupinu spadaju slaba ljepila, gotovo uvijek biljnog podrijetla, koja su pogodna za neke upijajuće materijale, ali su preslaba za čvrste spojeve. Za lijepljenje papira i kartona sasvim su dobra uobičajena bijela ljepila koja možemo nabaviti u svakoj knjižari. Isto se odnosi i na tekuća ljepila kao što su guma i druga. Riblje ljepilo, već pripremljeno u tubama, koje nazivamo riblje klice, prikladno je i za lijepljenje papira, kartona, kože, tkanine i drva, dakle kad god nije potrebno posebno čvrsto spajanje. Stvrdnjava se relativno sporo i lako se uklanja vodom.

U ovu skupinu ljepila treba uvrstiti i ona koja se obično nazivaju univerzalnim ljepilima. Proizvode se od sintetičkih smola na bazi celuloze, otopljenih u otapalima koja brže isparavaju. Prepoznaju se po specifičnom mirisu sličnom mirisu laka za nokte. Brzo se stvrdnjavaju, otporni su na vodu, većinu kemikalija i starenje. Međutim, imaju slabu mehaničku otpornost, što isključuje lijepljenje namještaja ili opreme i uređaja koji se koriste svakodnevno. Najbolje prianjanje postiže se nanošenjem dvostrukog sloja, na obje površine. Također, ljepilo za tapete izrađeno je na bazi celuloze. To je praškasta tvar koju neposredno prije upotrebe otopimo u hladnoj vodi. Smjesa je više ili manje zrnasta, što ovisi o vrsti tapeta. Uz dodatak gipsanog praha, istim sredstvima se pravi kit za zid.

Primjer univerzalnog ljepila iz vremena objave članka

Ljepila za stolariju

U stolarstvu se uglavnom koriste tri vrste ljepila: ljepilo na bazi kazeina (bjelančevina u mlijeku), “jako ljepilo” - kit - i polivinil ljepila. Kazeinsko ljepilo ima prednost jer je jeftino i stvara jaku vezu, iako nije vodootporno. Obično se prodaje kao prah koji se čuva u dobro začepljenim posudama, kako vlaga ili voda ne bi prodrle. Pripremamo ga tako da sadržaj stavimo u plastičnu kantu, te dodajući malo vode umiješamo smjesu »litra i pol na kilogram tutkala«. Nakon što smjesu pustimo da odstoji petnaestak minuta, dolijemo istu količinu vode. Ako je količina vode manja, ljepilo na bazi kazeina može se koristiti za lijepljenje kože, linoleuma, mramora i metalnih ploča na drvo. Jednom pripremljena smjesa se mora potrošiti unutar nekoliko sati jer se dosta brzo stvrdnjava. Jako ljepilo, tutkalo dobiva se od životinjskih ostataka i prodaje se u žućkastim pločicama ili kuglicama koje se lakše otapaju. Prije sintetičkih ljepila, postojalo je klasično stolarsko ljepilo. Danas se sve rjeđe koristi zbog neugodnog mirisa i duge pripreme, uglavnom samo kod posebnih radova kao što je restauracija starog namještaja. Pripremamo ga tako da pločice ili kuglice ostavimo jedan dan da bubre u mlakoj vodi (jedan kilogram ljepila u dva do tri kilograma vode) te ostavimo da se dalje otapaju zagrijavanjem u posudi uronjenoj u toplu vodu. Za sve to vrijeme komadom drva miješamo smjesu skidajući pjenu koja se stvara s površine. Ako je smjesa pregusta, dodati ćemo još vruće vode. Kada se ohladi, ovo ljepilo se stvrdne, ali se može ponovno koristiti zagrijavanjem ili dodavanjem vode.

Prednost polivinilnih ljepila je da mogu mjesecima ostati spremni za upotrebu u pakiranjima u kojima se isporučuju. To su disperzivne tvari čiji su osnovni sastojci četkice polivinilne kiseline otopljene u vodi i uz dodatak različitih vrsta smola. Ljepilo se počinje vezivati ​​kada se, uslijed isparavanja vode, čestice slijepe i tvore jedan film. Za potpuno sušenje potrebno je oko 24 sati. Ljepila ove vrste prodaju se pod različitim komercijalnim nazivima i prikladna su za lijepljenje drva na drvo, plastičnih ploča, filca i gume na drvo. Kod njih je prisutnost polivinilnih smola obično naznačena na ambalaži, dok su ostali sastojci izostavljeni, kao tvornička tajna.

Stolarska ljepila koja smo do sada spomenuli prikladna su samo za unutarnje prostore jer atmosferski utjecaji i sunce slabe postojanost ovih ljepila. Za lijepljenje predmeta koji će stajati na otvorenom, u vlažnom prostoru ili u vodi, moramo koristiti ljepila kod kojih je lijepljenje rezultat kemijske reakcije i koja su otporna na vodu, ugljikovodike i druga otapala. Ljepila na bazi urea-formaldehida (dvokomponentna ljepila koja se isporučuju u pastama ili prahu) ili fenol-formaldehida stvrdnjavaju se zagrijavanjem i praktički se koriste samo u tvorničkoj proizvodnji. Ljepila na bazi resorcinol-formaldehida stvrdnjavaju se i na hladnom, uz dodatak katalizatora, te imaju dobru mehaničku otpornost i kod lijepljenja predmeta veće debljine. Prije svega, preporučuju se za lijepljenje predmeta od plastike i gume.

Povijesni opisi formaldehida i drugih reaktivnih sustava nisu dovoljna osnova za odabir ili pripremu ljepila. Nemojte miješati, zagrijavati ili nanositi takve proizvode bez trenutne dokumentacije proizvođača, odgovarajućih industrijskih kontrola izloženosti i stručne procjene namjeravane uporabe.

Sintetička ljepila s otapalom

Među višenamjenskim sintetskim solventnim ljepilima najpoznatija su takozvana kontaktna ili “instant” ljepila. Nazivaju se tako jer čvrsto prianjaju odmah nakon spajanja dva predmeta, te su naknadne korekcije položaja zalijepljenih predmeta nemoguće. Dakle, radi se o proizvodima s jakim sposobnostima lijepljenja za veliki broj materijala, uključujući neke sintetičke materijale i metale. Ljepilo nanesemo špatulom na obje površine koje zatim spojimo i dobro pritisnemo jednu na drugu, ali tek nakon što nakratko ispari određena količina otapala. Prikladni su za lijepljenje na drvene ili gipsane obloge većih površina. Učinkoviti su i na umjereno vlažnim površinama, ali su manje učinkoviti na niskim temperaturama. Stoga ih trebamo lijepiti na umjerenim temperaturama (minimalno 15°C). Nakon završetka procesa stvrdnjavanja, spojeni materijal može izdržati temperature više od 100 i 150°C.

Temperature, vrijeme stvrdnjavanja i otpornost navedeni u arhivskom tekstu nisu specifikacija današnjih proizvoda. Koristite samo vrijednosti s trenutne naljepnice i podatkovnog lista odabranog proizvoda i osigurajte ventilaciju, zaštitu od para i udaljenost od izvora paljenja.

Epoksidna ljepila

Najjače spojeve postižu dvokomponentna epoksidna ljepila. U trgovinama ih možemo pronaći pod raznim nazivima, koji u pravilu podsjećaju na kemijski sastav “epoksi”, “epoksi”. Obično su pakirani u dvije tube, jedna sa smolom i jedna s učvršćivačem, a prodaju se u nekoliko verzija: prozirna, bijela, u boji čelika i tako dalje. Prije upotrebe dvije komponente moramo ih pomiješati i dobivenu smjesu u tankom sloju nanijeti na obje površine (po mogućnosti malo hrapavo) i pustiti da ljepilo malo odstoji prije spajanja. Prvo stvrdnjavanje je gotovo za dva do šest sati, a drugo već prema vrsti ljepila. Za konačno, završno stvrdnjavanje potrebno je 8 do 24 sati. Za to vrijeme površine držimo čvrsto spojene, ali ne previše. Kemijski proces koji uzrokuje skrućivanje ne može započeti na temperaturama ispod 15°C, ali se može ubrzati blagim zagrijavanjem. Jednom kada se stvrdne, ljepilo postaje otporno na dugotrajnu vlagu, otapala, kiseline i prilično visoke temperature. Epoksidna ljepila su učinkovita ne samo na drvu, već i na velikom broju materijala, čak i vrlo tvrdih, poput kamena, mramora, keramike, stakla, metala i plastike otporne na toplinu i dr.

Ova ljepila dobivaju posebne karakteristike kada im se dodaju razne druge sintetičke smole. Tako epoksi-fenolno ljepilo postaje otporno na temperature do 250°C; epoksi-silikonska ljepila imaju nižu mehaničku otpornost, ali podnose temperature od 300 ili 350 stupnjeva Celzijusa. Epoksidno-poliamidna ljepila pružaju najjaču vezu, ali su manje otporna kod spajanja tvrdih materijala nego kod spajanja fleksibilnih materijala.

Ako su površine za lijepljenje pravilno pripremljene, postižu se nevjerojatni rezultati: u mnogim slučajevima ovo ljepilo može zamijeniti zavarivanje. Ne zaboravite da je u aeronautičkim konstrukcijama tri četvrtine dijelova, čak i ako su dio nosivih konstrukcija, spojeno ljepilima, od kojih su većina epoksidna ljepila.

Prethodne povijesne izjave o zamjeni zavarivanja i potpornih konstrukcija nisu preporuka za dizajn. Strukturno lijepljenje zahtijeva precizno definirane materijale, pripremu površine, kontrolirano stvrdnjavanje, proračun, ispitivanje i odobreni postupak za određenu primjenu.

Cijano-akrilna ljepila

Cijano-akrilna ljepila su svakako najprikladnija za precizne radove, za sitne popravke na svim metalima, na staklu, na gumi i na gotovo svim vrstama plastike (izuzetak su polietilen i određene akrilne smole). Kada je riječ o lijepljenju materijala ove vrste, cijano-akrilno ljepilo ima izuzetnu ljepljivost i učinkovito je u minimalnim količinama: jedna kap dovoljna je za površinu od 6 kvadratnih centimetara. Zato se prodaje u malim pakiranjima, ali je cijena relativno visoka. Inače, ako se čuva na sobnoj temperaturi ljepilo traje gotovo godinu dana. Ostavimo li ga na svježem zraku, trajnost praktički nema granica. Zbog svojih svojstava, cijano-akrilna ljepila koriste se za lijepljenje dragocjenosti u nakitu, s izvrsnim rezultatima. Savršena prozirnost i indeks loma koji je jednak staklu, čine ga nezamjenjivim ljepilom za vraćanje razbijenih kristalnih predmeta u prvobitno stanje. Još jedna prednost koju ima, kada su u pitanju zahvati na malim površinama, sastoji se u brzini lijepljenja, koja je gotovo trenutna: ovim ljepilom se može napraviti nekoliko lijepljenja odmah, jedno za drugim, na istom objektu.

Brzovezujuća ljepila mogu trenutno zalijepiti kožu i ozbiljno ugroziti oči i dišne ​​organe. Ne približavajte ih licu, ne koristite ih bez važećih uputa i držite ih izvan dohvata djece; u slučaju izloženosti postupite u skladu s oznakom i odmah potražite odgovarajuću stručnu pomoć.

Specijalna ljepila

Napokon postoji cijeli niz posebnih proizvoda koji su dizajnirani za rješavanje posebnih problema lijepljenja. Među njima izdvajamo otopine gume u organskim otapalima, jednostavne otopine ili s dodacima umjetnih smola, koje se koriste za lijepljenje dijelova od gume, plastike ili savitljive plastike (polietilen, najlon, teflon i dr.). U izvedbi kompaktnih ljepila brzo se stvrdnjavaju i koriste se za popravak zračnica jer su otporna na savijanje i vodu. Ljepila ove vrste također su prikladna za lijepljenje akrilnih materijala (pleksiglas), kao alternativa otopinama akrilnih smola.

Drugi proizvod nam omogućuje popravke na filcu, vunenim tkaninama, konoplji i pamuku. Tako je moguće spojiti rubove bez šivanja ili zalijepiti druge na istrošena područja tkanine kao pojačanje. Takvi popravci otporni su čak i na pranje i glačanje. Čak i za pričvršćivanje polistirena na drvo, karton, metalne folije ili keramiku, postoji posebno ljepilo. Postoji i ljepilo za lijepljenje ploča od PVC-a (polivinil klorid). Za spajanje naočala koristi se silikonsko ljepilo koje je prilično elastično i može izdržati znatan pritisak: koristi se, na primjer, u konstrukcijama akvarija. Kada želimo realizirati privremeni sloj možemo koristiti i ljepilo na bazi gume koje se odlikuje dosta dugim vremenom sušenja. Budući da omogućuje odvajanje dijelova više puta radi finog podešavanja njihovog relativnog položaja, često se koristi u izdavačkim i novinskim tehničkim redakcijama. Takozvano “ljepilo u traci” također se može koristiti za pričvršćivanje lakih predmeta na okomite zidove. To je ljepljiva traka određene debljine, koja izgledom podsjeća na katran, koja se može lijepiti na različite podloge. Predmet koji želimo fiksirati se snažno pritisne preko trake i tu ostaje čvrsto zalijepljen. U specijaliziranim trgovinama možete pronaći i posebno tekuće sredstvo za bolje prianjanje gumenih ili kožnih prijenosnih remena. Može se koristiti u automobilima ili nekim kućanskim električnim uređajima.

Ljepilo navedeno kao “specijalno” stoga nije sigurno za akvarij, vozilo, električni uređaj, polistiren ili drugu osjetljivu uporabu. Potrebna je izričita kompatibilnost i odobrenje proizvođača za određeni materijal, opterećenje, temperaturu, vlagu i kontakt sa živim organizmima.

Kitovi

Puti su ljepila različite gustoće kojima ispunjavamo i poravnavamo rupe ili pukotine i koja se čvrsto vežu za materijal na koji se nanose. U nekim slučajevima mogu se koristiti i za popunjavanje spojeva između različitih materijala i tako pridonijeti boljem držanju spoja.

Općenito se može reći da se najčešći kitovi dobivaju od pravih ljepila kada im se dodaju odgovarajuće inertne tvari i neki drugi dodaci. Ponekad, međutim, samo ljepilo može djelovati kao kit, ako ga koristimo u debljim slojevima. Stoga se glavna razmatranja koja smo iznijeli u vezi s ljepilima odnose i primjenjuju se i na kitove.

Tradicionalni kitovi, koji su se izrađivali ručno od lanenog ulja i jakog stolarskog ljepila kao veziva, te praha kaolina kao inertne tvari, praktički se više ne koriste. Ako želimo ukrasiti rupe, pukotine i ogrebotine na drvu, možemo koristiti posebnu pastu za drvo od najfinije piljevine raspršene u akrilnom vezivu. Nanosimo ga izravno iz tube i odlična je zamjena za tradicionalne proizvode zbog boljeg prianjanja i apsolutne postojanosti (nepromjenjiv). Nakon stvrdnjavanja poprima fizikalna svojstva slična drvu i može se obrađivati ​​na isti način kao i drvo. Ponekad se u pakiranjima ove paste mogu naći i voštane olovke kojima estetski popravljamo popravak, imitirajući pruge, drvena vlakna.

I pukotine na metalu mogu se zakrpati, hladno »zavariti« odgovarajućim proizvodima. Kitovi na bazi akrilnih smola te čeličnog i aluminijskog praha dobri su za saniranje pukotina i rupa na kućanskim električnim uređajima, radijatorima, cijevima i olucima. Kada je potrebna posebna čvrstoća i veća toplinska otpornost, bolje je koristiti tekuće ili pastozne proizvode na bazi epoksidnih smola. Kad se kit stvrdne, možemo brusiti, bušiti, navojiti itd. Osim toga, pripremljeno mjesto je i vodonepropusno, otporno na hrđu i najčešća kemijska sredstva.

Nemojte popravljati električne ili plinske uređaje, radijatore, cijevi, spremnike ili dijelove pod pritiskom samo na temelju ovog povijesnog opisa. Takvi sustavi zahtijevaju ispitivanje uzroka kvara, odobrenje materijala i procesa za ispravnu temperaturu, tlak i medij, kao i kvalificiranu izvedbu i testiranje.

Za brtvljenje mramora, cementa, keramike ili plastike otporne na toplinu najbolji su dvokomponentni epoksidni kitovi. U tim slučajevima kit postiže takvu otpornost na udarce da čak premašuje otpornost materijala premazanog ljepljivom masom. Tako se, primjerice, dvije napuknute ploče, spojene epoksidnim proizvodom, mogu kasnije, ako je potrebno, slomiti na bilo kojem mjestu osim duž prethodnog loma.

Glazirane površine sanitarne keramike, keramičkih pločica ili električnih kućanskih aparata koje su slučajno izgrebane ili napuknute lako se premazuju “bijelim emajlom” - tekućim bijelim premazom - u minimalnim količinama. To je proizvod koji zahvaljujući svojim kemijskim svojstvima savršeno prianja na glatke i tvrde površine, ne podliježe utjecaju vode i topline i ne žuti.

Za popravke gumenih predmeta i površina postoje sintetičke gume u tubama crne boje iu obliku paste. Nanose se na očišćene i odmašćene površine koje su prethodno ohrapavljene brusnim papirom. Nakon stvrdnjavanja, pasta zadržava svoju fleksibilnost. Budući da prianja na površine predmeta bilo kojeg oblika, ponekad se koristi za izolaciju drški i drški alata i posuđa.

Za primjene gdje je potrebna određena elastičnost, kao npr. kod popunjavanja pukotina između ugrađenih predmeta u zidu i samog zida ili spojeva cijevi, treba pribjeći upotrebi silikonskih brtvila. To su proizvodi u obliku paste koji djelovanjem zraka brzo poprimaju i trajno zadržavaju gustoću gume. Pakiranje za kućanstvo omogućuje jednostavno nanošenje proizvoda u kontinuiranoj liniji željene debljine.

Otapala

Pod pojmom otapala podrazumijevamo tvari koje mogu otopiti druge. Kemijska industrija posvetila je veliku pažnju ovom području istraživanja. Teoretski se može reći da svaka tvar ili kemijski sastav ima svoje otapalo, a to može biti, počevši od krajnosti do krajnosti, voda ili najsloženija mješavina prirodnih ili sintetskih proizvoda. Važno nam je znati odabrati prava otapala za tvari koje najviše koristimo: razrjeđivače za sve vrste boja, odstranjivače lakova, omekšivače za sve vrste ljepila itd.

Za najčešće namjene, poput odmašćivanja i čišćenja, u kući bismo trebali držati nekoliko višenamjenskih otapala koja nemaju ograničen rok trajanja. Lako zapaljiv i otrovan etilni alkohol, koji možemo dobiti u čistom (bezbojnom) ili denaturiranom (crvenkaste boje) otapalu masti, velikom broju prirodnih i sintetskih ljepila i nekih lakova.

Gazin, bezbojno i otrovno otapalo, koristit ćemo s oprezom i čuvati ga na prozračenom mjestu, daleko od bilo kakvog izvora topline, jer nije zapaljiva samo tekućina, već i njezine pare. Benzin je izvrsno otapalo za boje, katran, mrlje od ulja. Također otapa sva ljepila na bazi gume.

Trielin je trgovački naziv za trikloretilen - otrovnu kemikaliju koju koristimo za otapanje masti i ulja i može zamijeniti benzin u čišćenju mjesta. Kao i sva kloridna otapala, djeluje na gumu i njezine derivate.

Amonijak je otrovna i korozivna tekućina jakog mirisa. Prodaje se više ili manje koncentriran: najjače koncentracije otapaju lakove. Izvrsno je sredstvo za čišćenje, jer pretvara masnoću u sapunastu vodu i savršeno odmašćuje najrazličitije materijale.

Terpentin je također vrlo zapaljiva tekućina koju moramo čuvati u dobro začepljenoj boci ili limenoj kutiji, te u prozračenoj prostoriji. Koristimo ga prvenstveno za razrjeđivanje lakova i tvari na bazi voska ili gume te za uklanjanje mrlja od tih tvari.

Aceton, zapaljiva i hlapljiva tekućina, aktivan je na lakovima na bazi nitroceluloze i na svim celuloznim proizvodima, uključujući ljepila. Otapa gotovo sva termoplastična sintetička ljepila.

Ne treba se pridržavati povijesnih savjeta o držanju otapala u zatvorenom prostoru. Nemojte koristiti benzin, trikloretilen, amonijak, terpentin, aceton i slične tvari za čišćenje ili odmašćivanje bez provjere trenutnih ograničenja, sigurnosnog lista, odgovarajuće ventilacije i zaštite; nemojte ih sipati u neoznačenu ambalažu ili ambalažu za hranu i držite ih podalje od plamena, iskri, topline i neovlaštenih osoba.

Primjeri tanjih pakiranja iz vremena objave članka

Maziva

Nešto lubrikanta uvijek će dobro doći. Jedna boca ili limenka rijetkog uljnog maziva može biti korisna u mnogim prilikama: za podmazivanje šivaćeg stroja, šarki koje škripe, poroznih brončanih “samopodmazujućih” ležajeva u nekim električnim kućanskim aparatima i slično. Ako vodu pomiješamo s uljem (s otprilike 15% uljem), dobivamo najbolju rashladnu tekućinu za bušenje metala.

Vazelin je nezamjenjiv za podmazivanje nakon čišćenja slavina plinskih potrošača, a možemo ga namazati u kući na šarke, spojnice, brave i zasune.

Nemojte čistiti, podmazivati ili rastavljati slavine ili druge dijelove potrošača plina prema ovoj arhivskoj izjavi. Servis plinskih uređaja, odabir kompatibilnog maziva, provjera nepropusnosti i ponovno puštanje u rad pripada kvalificiranom servisu.

Jedna kutija specijalne masti za kuglične ležajeve bit će potrebna za podmazivanje ovih ležajeva u elektromotorima usisavača, pumpi, itd.

Neka uobičajena mast može biti korisna za fino, ručno oštrenje dlijeta i noževa za blanju na brusu. S mješavinom ove masti i ulja moći ćemo bez napora i škripe pomicati klizne šipke na vratima. Sa samom mašću također ćemo podmazati velike šarke na roletama (kapcima) koje se otvaraju prema van, vanjskim vratima dvorišta, garaže i sl.