Važno bezbednosno upozorenje: Ovo je istorijski arhivski tekst, a ne savremeno uputstvo za rad. Zagrevanje, kaljenje, topljenje i livenje metala nose ozbiljan rizik od požara, eksplozije, opekotina i otrovnih isparenja. Posebno se ne smeju pratiti opisani kućni postupci sa olovom, otvorenim plamenom, peći ili električnom plotnom. Za takve radove potrebni su važeći propisi, odgovarajuća oprema, ventilacija i stručno osposobljavanje.

Ovaj tekst nije deo aktuelne ponude firme Savo Kusić, koja je usmerena na prozore, vrata i pripadajuća rešenja.

Termička obrada metala

Suština ove obrade je u tome da užareni i u vodi brzo ohlađeni čelik postaje tvrđi. Ovaj postupak se naziva kaljenje. Nasuprot ovome, zagrevani i jako sporo hlađeni čelik izgubi tvrdoću i postaje mek. Ovaj postupak se zove otpuštanje. Postupak otpuštanja znači da je obavljeno smekšavanje samo u manjoj meri da bi metal koji je imao preveliku tvrdoću i krtost postao ponovo obradiv.

Razume se, da nije lako izmeriti koliko se metal za vreme tehničke obrade zagrejao ili obradio. Korisnu informaciju o temperaturi čelika prilikom zagrevanja daje nam boja koja se menja pri raznim temperaturama.

Jako je važno da se proces otpuštanja vrši na odgovarajućoj temperaturi. Ovde ćemo izložiti nekoliko primera:

…………………………………………………………………………………………………………………………………..

Temperatura                    Boja opuštanja                              Predmeti

        C                                                                            za tehničku obradu

225                                    svetložuta                           igla, burgija, ploča sa

                                                                                     ulubljenjem

250                                    braonžuta                           obeleživač

265-275                            crveno braon                       alati za obradu drveta

285-295                           purpurna crvena

                                        ljubičasto-tamno plava        odvijač, sekač, opruga

Zagrevanje treba da obuhvati ceo materijal, a hlađenje je najjednostavnije obaviti uronjavanjem predmeta u vodu. Kod otpuštanja je dovoljno zagrejati samo onu površinu predmeta koja se otpušta pa ga ostaviti na vazduhu da se ohladi (na plamenu plina možemo otpustiti samo oštricu sekača).

Prilikom smekšavanja ceo predmet treba polako i postepeno da se zagreva, a vazduh za hlađenje da ima sobnu temperaturu.

Sem čelika termički se mogu obrađivati još neki metali. Tvrdi mesing se omekšava zagrevanjem na 500°C i hlađenjem u vodi. Ako je ovaj postupak jako spor, onda mesing postaje ponovo tvrd. Mesing se kali i udarcima čekića, kovanjem. Aluminijum, ako ima veću tvrdoću od potrebne možemo smekšati na temperaturi od 450-500°C, sa sporim hlađenjem. Sa aluminijumom budimo oprezni, jer se topi na temperaturi od 650°С.

O livenju

Za domaće potrebe uglavnom lijemo olovo. Po mogućnosti očišćeno olovo od masti i farbe ubacimo u teglu od kovanog gvožđa. Ono se dobro lije već iznad 300°C. Budimo oprezni kod livenja u kalupu od gipsa, jer u gipsu zatvorena vlaga se pretvara u paru pod dejstvom toplote i može da razori kalup. Topljenje olova se može vršiti u debljoj kutiji, od kozerve koju smo obradili kao sud za livenje. Zagrevanje vršimo na peći, u krajnjoj nuždi u gasnoj peći ili na električnoj plotni (slika 1). Čuvajmo se prilikom rada sa livenjem olova, a posebno od udisanja njegove pare. Kalup za livenje postepeno i polako punimo rastopljenim olovom.

Istorijski prikaz opreme i postupka livenja metala

SLIKA 1


Za savremenu primenu merodavni su važeći propisi, tehnička dokumentacija materijala, procena rizika i uputstva kvalifikovanih stručnjaka. Istorijske temperature, postupci i preporuke iz ovog teksta ne treba koristiti kao radnu proceduru.