Važna zdravstvena i sigurnosna napomena: Ovo je arhivirani obrazovni tekst iz 2017. godine, a ne projekt bunara, vodovodne instalacije, tlačnog sustava, elektroinstalacije ili uređaja za pripremu vode. Izvorne mjere, udaljenosti, pritisci, sile, materijali, postupci i tvrdnje preneseni su bez stručne provjere ili prilagodbe današnjim propisima. Voda iz bunara, izvora, potoka ili opisanog filtra ne smije se smatrati sigurnom za piće bez odgovarajućeg uzorkovanja, laboratorijske analize i potvrde nadležnih zdravstvenih tijela. Aktivni ugljen sam po sebi nije dokaz mikrobiološke ili kemijske ispravnosti vode. Kopanje ili ulazak u bunar nosi rizik od urušavanja, gušenja, utapanja i drugih fatalnih nezgoda; radove moraju planirati i izvoditi ovlaštene stručne osobe s potrebnim dozvolama. Pumpe, hidrofori, tlačne posude i električne instalacije zahtijevaju stručan odabir, zaštitu i ugradnju prema važećim propisima.
Opisani bunari i vodovodne stanice nisu dio nove javne ponude Save Kusića. Trenutačni fokus proizvodnje sastoji se od drvenih prozora, drvo-aluminijskih prozora i vrata po narudžbi. Za određeni projekt prozora ili vrata možete poslati zahtjev za ponudu.
Prije odabira kućne pumpe za vodu
U mjestima koja su udaljena od gradova i sela nije moguće osigurati vodu iz javnog komunalnog vodovoda. Ako nema mogućnosti da se nekoliko obitelji, ili eventualno cijeli kvart, udruže i naprave svoju mini centralnu vodovodnu stanicu, problem ostaje riješiti vlastitom kućnom vodovodnom stanicom. Naravno, na ovaj problem treba obratiti pozornost već pri kupnji zemljišta ili pri određivanju lokacije građevine. Treba provjeriti postoji li u blizini željenog gradilišta iskoristiv izvor vode, u kojim se slojevima nalazi podzemna voda i kakva je njezina kvaliteta. Ukoliko se u blizini nalazi bunar potrebno je uzeti uzorak vode u dobro prokuhanu bocu i poslati na analizu u nadležni Higijenski zavod. Voda iz potoka može se koristiti samo izravno s izvora, jer je samo tamo čista, bez zagađenja. Za zahvaćanje i korištenje izvorske vode također je potrebno ishoditi dozvolu nadležnog tijela.
Razina podzemne vode značajno utječe na rješenje kućne vodostanice, ako razina podzemne vode nije ispod 7 metra mogu se koristiti obični i jeftini usisni bunari, a ako je razina niža potrebni su bunari s kotačima ili puno skuplji koji rade na principu pritiska. U ravnicama, uz rijeke i jezera, razina podzemne vode je obično 4-5 metar, au brdovitim mjestima ovisi o lokalnim uvjetima
Iskopan bunar
Najjednostavniji bunar je onaj napravljen kopanjem. Kopanje bunara može obavljati samo stručnjak s odgovarajućom opremom, jer osim što finije kopanje bunara zahtijeva određenu stručnost i iskustvo, ovaj je posao i vrlo opasan.
Za oblaganje kopanih bunara i danas se koriste gotovi betonski prstenovi promjera 80 ili 100 cm, visine 80 cm, sa užlijebljenim prirubnicama za spajanje. Za prvi prsten iskopa se rupa s točnim dimenzijama kako bi odgovarao prstenu. Zatim nastavlja kopati tako da prsten klizi sve niže i niže. Kada je prvi prsten potpuno utonuo, postavlja se drugi i tako dalje. Iskopana zemlja se prvo jednostavno izbaci, a kasnije se grabi kantom.
Najlakše, a ujedno i najopasnije je iskopati bunar u pijesku. Naime, u rastresitom tlu godovi se lako pomiču i može doći do naglog prodora pijeska. U završnoj fazi kopanja bunara, zadnji prstenovi su već umetnuti u mokro tlo, eventualno čak iu vodu. Kopač bunara je tijekom rada stalno izložen opasnosti od prodora pijeska i vode, stoga ljestve u bunaru uvijek moraju biti pri ruci, a kopač mora biti vezan užetom i ni trenutka se ne smije ostavljati bez nadzora. Ako je bunar gotov, možete pristupiti izradi mehanizma za podizanje vode.
Usisni bunari
Uređaji za podizanje vode općenito rade na jednom od tri principa: mehanički uređaji obično podižu vodu samo do vrha bunara; u bunarima s kotačem voda se podiže kantama postavljenim na kontinuirani lanac (sl. 1, gornji dio), bunari koji rade na principu tlaka s kompresorom stvaraju nadtlak u zatvorenom bunaru koji tjera vodu kroz jednu cijev.
Prednost ovih bunara je što se voda može uzdići i iznad bunara, npr. u spremnik postavljen na krov ili pod. Granica dizanja vode mehaničkih bunara na principu tlaka teoretski nije ograničena, što znači da mogu dizati vodu i iz većih dubina. Nasuprot tome, usisni bunari usisavaju zrak iznad vode u bunaru. Težina zraka jednaka je vodenom stupcu 10 m. Stoga su usisni bunari teoretski ograničeni na 10 m, ali u praksi se mogu koristiti do dubine 7 m.
Slika 1
Opskrba vodom obiteljskih zgrada i vikendica može se najjednostavnije i najjeftinije riješiti usisnim bunarima (ako voda nije dublja od7 m) U ravnicama i uz tekuće i stajaće vode razina podzemne vode je obično viša od ove. Najjednostavniji i najjeftiniji usisni bunar je takozvani Nortonov ručni bunar s pumpom i polugom i nabijenom cijevi (Sl.1, donji dio). Pocinčane čelične cijevi od 1 1/4“, dužina obično2 mzabijaju se u zemlju sve do vode. Na prvu cijev postavlja se rupičasta glava sa konusnim vrhom, a ako je teren pjeskovit, učinak filtriranja se povećava zavarivanjem guste brončane žičane mreže. Za prvi komad već napunjene cijevi, sljedeće cijevi se spajaju spojnicama. Za glavu bunara od duljine cijevi1,5 mviše se povezuje4 komadi cijevi iz2 m. Stražnji dio cijevi se nabija tako da viri iz zemlje oko pola metra. Na gornji kraj ove cijevi, koja je opremljena navojem, odnosno njegovu prirubnicu, spojena je pumpa od lijevanog željeza. Bitno je da se ventili pumpe dobro zatvaraju, da se klip pumpe lako pomiče i da cijeli bunar i pumpa budu hermetički zatvoreni. Prilikom puštanja pumpe u rad potrebno ju je prvo nekoliko puta napuniti vodom od vrha i pumpati do kraja, dok se ne dobije čista voda. Ako postoji opasnost od smrzavanja, pumpu i bunar treba isprazniti.
Norton zdenac također se može ugraditi u iskopane bunare (Sl. 1, donji dio). Kapacitet ovog bunara jednim pritiskom ručice je 0,3 - 0,8 litara sa higijenske strane je zadovoljavajući jer voda i oborine ne mogu dospjeti u njega. Održavanje se sastoji samo u tome da se kožni klip i donji ventil mijenjaju jednom godišnje. Također se može dogoditi da se čelično sjedište podiznog ventila istroši, da ventil zapne, ili da ispod nožnog ventila dospije pijesak, kao i da se zbog loše montaže ili lošeg brtvljenja elementi bunara ne zatvore hermetički. Nortonov bunar idealan je za vikendice (ako podzemna voda nije preduboka).
Usisno-tlačni bunari
Dobre osobine usisno-tlačnih zdenaca kombiniraju se s usisno-tlačnim uređajima. Dvije glavne vrste ovih bunara vrlo su rasprostranjene. U uređajima s dva klipa jedna poluga pomiče usisni dio slično kao kod usisnih bunara. Međutim, ovdje usisana voda ne izlazi u slobodni prostor, već ulazi u drugi zatvoreni cilindar čiji se klip također pomiče zbog iste poluge gore-dolje. Ventil ovog cilindra radi obrnuto od usisnog dijela, tako da klip ne usisava, već tjera vodu dalje. Usisno-potisni uređaji mogu se koristiti npr. za zalijevanje vrta, kao i za punjenje rezervoara postavljenog nekoliko metara iznad bunara. Također se mogu instalirati na cijevne bušotine baš kao Norton bušotina. Ovaj bunar (uređaj) daje vodu samo ako se pomakne poluga, stoga se za kontinuiranu opskrbu vodom obiteljske zgrade može koristiti samo u kombinaciji s posebnim spremnikom (postavljenim na određenoj visini). U biti, usisno-potisna pumpa s lopaticama slična je ovim bunarima. I ovdje se usis i ispust vode vrši pomoću naizmjenično pomične krilne pumpe opremljene dvostrukim ventilskim sustavom. Nedostatak je što se, slično uređaju s dvostrukim klipom, može koristiti samo do dubine 7m (slika 2, lijeva strana)
Slika 2
Sa usisno-potisnim uređajem već sada možemo osigurati kontinuiranu opskrbu vodom obiteljskog objekta, samo je potrebno postaviti jedan spremnik od 200-500 litara na krov objekta, u tavanski prostor ili na visoki regal. Vodu iz bunara, dakle, treba pretočiti u spremnik koji je zatvoren, ali ne i hermetički zatvoren. Ako je spremnik obložen termoizolacijskim materijalom (npr. staklenom vunom) voda će u njemu uvijek biti ugodna. Preljevni priključak treba postaviti blizu gornjeg ruba spremnika, a preljevnu cijev treba odvesti do kanalizacije (sl. 2, desna strana).
Između usisno-ispusne pumpe i spremnika, možemo uključiti zatvarač u liniji za punjenje. Istodobno treba napraviti još jednu granu, zaobilazeći spremnik, kako bi se uređaj mogao koristiti zimi. Iz donjeg dijela spremnika vodimo vodu do mjesta potrošnje (zidne slavine, WC, tuš itd.). Tlak će naravno biti manji, pa je najbolje koristiti cijevi i slavine većeg promjera. Spremnik također treba biti opremljen jasno vidljivim indikatorom razine (sl. 3).
Slika 3
Motorni bunar i hidrofor
Tamo gdje postoji struja i gdje očekivana potrošnja vode to opravdava, ekonomično je izgraditi kućnu motornu vodostanicu koja također radi na tlačni sustav. Bit takve stanice je hermetički zatvoriti prostor iznad bunara (eventualno veći kopani cijevni bunar) i kompresorom stvoriti pretlak u tom prostoru. Pretlak od 1 atm može gurnuti vodu do visine od 10 m. Stoga, ako kompresor proizvodi nadtlak od 3 atm, možemo potisnuti vodu do visine 30 m, ili do visine 10 m tako da tlak vode na izlazu iz slavine bude 2 atm.
Postoji i takav sustav gdje se samim otvaranjem slavine pali motor pumpe i pokreće transport vode, ali ovakav sustav zbog stalnog uključenja preopterećuje elektromotor i pumpu. Zbog toga se najčešće koriste sustavi s hidroforom. U ovom sustavu motor snage 1,5 pokreće kompresor koji potiskuje vodu u posudu. Voda ulazi u ovaj spremnik samo toliko, dok se tlak zraka iznad razine vode u spremniku ne izjednači s tlakom u bunaru. Ako tlak poraste do određene vrijednosti, sklopka spojena na manometar u spremniku zaustavlja motor kompresora. Voda se može ispuštati iz spremnika bez prekida, sve dok tlak ne padne na određeni minimum. Kada se dosegne ovaj minimum, manometar ili prekidač ponovno uključuje kompresor. Smanjenjem broja uključivanja značajno se povećava životni vijek uređaja (Sl. 4)
Slika 4
Tamo gdje ima struje i gdje je visoka razina podzemne vode ovaj uređaj se može spojiti i na pumpu. Kombinirani uređaj s električnim pogonom je, naime, na usisno-potisnom principu. Usisni dio kontinuirano podiže vodu iz bunara, a tlačni dio je potiskuje u hidrofor, odnosno u kućnu vodovodnu mrežu i tamo je održava na potrebnom tlaku.
Sigurnosni savjeti iz izvornog teksta
Na kraju, nekoliko važnih savjeta za graditelje kućnih vodovodnih stanica:
1. Bunar bi trebao biti 10 i čak 20m od najbližeg toaleta, odlagališta smeća i taložnika. Položaj bunara treba biti takav da tok podzemne vode ni u kojem slučaju ne dovodi prljavu vodu u bunar.
2. Bunar treba zaštititi od oborina, prašine, prljavštine, otpadnih voda i paziti da se izvađena voda ne vrati u bunar.
3. Prije početka gradnje potrebno je ispitati razinu i proces toka podzemnih voda i to po suhom vremenu. Eventualno možemo provesti ispitivanje na obližnjim bušotinama.
4. Uobičajeni nedostatak usisnih ili tlačnih bunara općenito je nezadovoljavajuće brtvljenje. Nepropusnost možemo provjeriti na način da prisluškivanjem utvrdimo da li i gdje ima prodora zraka ili vode.
5. Montažne radove na elektroinstalacijama možemo izvoditi samo ako smo prethodno isključili struju. Obratimo pozornost na činjenicu da lutajuće struje (fookove struje) mogu uzrokovati smrtonosni udar čak i na velikim udaljenostima u vodovodnoj mreži!
6. Ispustimo li vodu iz sustava ili zaštitimo sustav od smrzavanja prije zimskog razdoblja, spriječit ćemo ozbiljne posljedice.
Arhivski opis filtra s aktivnim ugljenom
Za filtriranje današnje sve zagađenije i kemijski pročišćene vode može se napraviti vrlo učinkovit filter. Sastoji se od spremnika zapremine ca. 1 litra za punjenje aktivnim ugljenom. Drveni ugljen na sebe veže sekundarne tvari i onečišćenja te će voda koja izlazi iz filtera biti takve kvalitete da se može koristiti kao piće.
Spremnik se može napraviti od plastične cijevi velikog promjera, npr. veličine termosice ili boce soda-vode i pričvrstite je na zid u okomitom položaju. U sredini gornjeg i donjeg poklopca spremnika treba postaviti gumeni priključak za crijevo. Donji priključak i crijevo pričvršćeni su lijepljenjem. Čepovi su pričvršćeni na spremnik navojem, ali ih treba zabrtviti gumenim prstenom (sl. 5). Na donji dio spremnika treba postaviti bakreno ili mjedeno sito sa što sitnijim rupicama, a iznad toga u cijelom prostoru spremnika aktivni ugljen veličine zrna graška. S gornje strane iznad nadjeva također treba staviti sito. Voda se u filtar uvodi s donje strane, a pročišćena voda se odvodi s gornje strane tako da voda teče odozdo prema gore i tako ne može sa sobom ponijeti inače potpuno bezopasne komadiće ugljika.
Slika 5
Jedan filter uložak dovoljan je za filtriranje potrebne pitke vode za četveročlanu obitelj tijekom pola godine. Naravno da je nepotrebno filtrirati vodu za pranje, umivanje i kupanje. Zato je dobro staviti granu na slavinu kako bismo pustili vodu koja je stvarno potrebna.