Važna napomena o zdravlju i sigurnosti: Ovo je arhivirani obrazovni tekst iz 2017. godine, a ne projekat bunara, vodovodne instalacije, potisnog sistema, elektro instalacije ili uređaja za pripremu vode. Originalna mjerenja, udaljenosti, pritisci, sile, materijali, postupci i tvrdnje preneseni su bez stručne provjere ili prilagođavanja današnjim propisima. Voda iz bunara, izvora, potoka ili opisanog filtera ne smije se smatrati bezbednom za piće bez odgovarajućeg uzorkovanja, laboratorijske analize i sertifikacije od strane nadležnih zdravstvenih institucija. Aktivni ugljen sam po sebi nije dokaz mikrobiološkog ili hemijskog integriteta vode. Kopanje ili ulazak u bunar nosi rizik od urušavanja, gušenja, utapanja i drugih fatalnih nesreća; radove moraju planirati i izvoditi ovlašteni stručnjaci sa potrebnim dozvolama. Pumpe, hidrofori, posude pod pritiskom i električne instalacije zahtijevaju stručni odabir, zaštitu i ugradnju prema važećim propisima.
Opisani bunari i kućne vodovodne stanice nisu dio nove javne ponude Save Kusića. Trenutni fokus proizvodnje se sastoji od drveni prozori, drvo-aluminijumski prozori i vrata po narudžbi. Za određeni projekat prozora ili vrata, možete poslati zahtjev za ponudu.
Prije odabira kućne vodovodne stanice
U mjestima koja su udaljena od gradova i sela nije moguće obezbijediti vodu iz javnog komunalnog vodovoda. Ako ne postoji mogućnost da se nekoliko porodica, ili eventualno čitavo naselje, udruži i izgradi svoju mini centralnu vodovodnu stanicu, problem ostaje da se riješi vlastitom kućnom vodovodnom stanicom. Naravno, na ovaj problem treba obratiti pažnju već prilikom kupovine zemljišta ili prilikom određivanja lokacije zgrade. Treba provjeriti da li se u blizini željenog gradilišta nalazi upotrebljiv izvor vode, u kojim slojevima se nalazi podzemna voda i kakvog je njenog kvaliteta. Ukoliko se u blizini nalazi bunar, uzorak vode treba uzeti u dobro prokuvanu flašu i poslati na analizu u nadležni Higijenski zavod. Voda iz potoka se može koristiti samo direktno sa izvora, jer samo tamo je čista, bez zagađenja. Za odvoženje i korišćenje izvorske vode potrebno je pribaviti i dozvolu nadležnog organa.
Nivo podzemnih voda značajno utiče na rešenje kućne vodovodne stanice, ako nivo podzemne vode nije ispod 7 metera, mogu se koristiti obični i jeftini usisni bunari, a ako je nivo niži potrebni su bunari sa točkovima ili mnogo skuplji koji rade na principu pritiska. U ravnicama, pored rijeka i jezera, nivo podzemne vode je obično 4-5 meter, a na brdovitim mjestima zavisi od lokalnih uslova
Iskopan bunar
Najjednostavniji bunar je onaj koji se pravi kopanjem. Kopanje bunara može da uradi samo stručnjak sa odgovarajućom opremom, jer pored finijeg kopanja bunara za koje je potrebna određena stručnost i iskustvo, ovaj posao je i veoma opasan.
Za oblaganje iskopanih bunara i danas se koriste gotovi betonski prstenovi prečnika 80 ili 100 cm, visine 80 cm, sa žljebljenim prirubnicama za spajanje. Za prvi prsten se iskopa rupa tačnih dimenzija koja odgovara prstenu. Zatim nastavlja s kopanjem tako da prsten klizi niže i niže. Kada je prvi prsten potpuno uronjen, postavlja se drugi i tako dalje. Iskopano tlo se prvo jednostavno izbacuje, a kasnije se izvlači kantom.
Najlakše i ujedno najopasnije je iskopati bunar u pijesku. Naime, u rastresitom tlu prstenovi se lako pomiču i može doći do naglog prodora pijeska. U završnoj fazi kopanja bunara, posljednji prstenovi su već umetnuti u mokro tlo, moguće čak iu vodu. Kopač bunara je tokom rada stalno izložen opasnosti od prodora peska i vode, stoga merdevine u bunaru moraju uvek biti pri ruci, a kopač mora biti vezan užetom i ne sme se ostaviti bez nadzora ni na trenutak. Ako je bunar gotov, možete pristupiti izradi mehanizma za podizanje vode.
Usisni bunari
Uređaji za podizanje vode generalno rade na jednom od tri principa: mehanički uređaji obično podižu vodu samo do vrha bunara; u bunarima sa kotačem voda se podiže kantama postavljenim na kontinuirani lanac (sl. 1, gornji dio), bunari koji rade na principu pritiska sa kompresorom izazivaju nadpritisak u zatvorenom bunarcu, koji tjera vodu kroz jednu cijev.
Prednost ovih bunara je u tome što se voda može izdići i iznad bunara, npr. u rezervoar postavljen na krov ili pod. Granica dizanja vode mehaničkih bunara po principu pritiska teoretski nije ograničena, što znači da mogu podizati vodu i sa većih dubina. Usisni bunari, nasuprot tome, usisavaju zrak iznad vode u bunaru. Težina zraka jednaka je vodenom stupcu od 10 m. Stoga su usisni bunari teoretski ograničeni na 10 m, ali u praksi se mogu koristiti do dubine 7 m.
Slika 1
Vodosnabdijevanje porodičnih zgrada i vikendica može se na najjednostavniji i najjeftiniji način riješiti usisnim bunarima (ako voda nije dublja od7 m) U ravnicama i pored tekućih i mirnih voda nivo podzemnih voda je obično viši od ovog. Najjednostavniji i najjeftiniji usisni bunar je takozvani Nortonov ručni bunar s pumpom i polugom i nabijenom cijevi (sl.1, donji dio). Pocinčane čelične cijevi od 1 1/4“, obično dužina2 mzabijaju se u zemlju sve do vode. Na prvu cijev se postavlja rupa glava sa konusnim vrhom, a ako je teren pjeskovit, učinak filtriranja se povećava zavarivanjem guste brončane žičane mreže. Za prvi komad već napunjene cijevi, sljedeće cijevi se spajaju spojnicama. Za glavu bunara od dužine cijevi1,5 mviše se povezuje4 komada cijevi od2 m. Stražnji dio cijevi je nabijen tako da viri iz zemlje oko pola metra. Na gornji kraj ove cijevi spojena je pumpa od lijevanog željeza, koja je opremljena navojem, odnosno njegovom prirubnicom. Važno je da se ventili pumpe dobro zatvaraju, da se klip pumpe lako kreće i da su ceo bunar i pumpa hermetički zatvoreni. Prilikom puštanja pumpe u rad, prvo je treba nekoliko puta napuniti vodom odozgo i pumpati do kraja, dok se ne dobije čista voda. Ako postoji opasnost od smrzavanja, pumpu i bunar trebaju isprazniti.
Norton bunar može se ugraditi i u iskopane bunare (sl. 1, donji dio). Kapacitet ovog bunara jednim pritiskom poluge je 0,3 - 0,8 litara sa higijenske strane, zadovoljavajući je jer voda i padavine ne mogu da dođu u njega. Održavanje se sastoji samo u tome da se kožni klip i donji ventil mijenjaju jednom godišnje. Može se desiti i da se čelično sjedište podiznog ventila istroši, da ventil zaglavi, ili da pijesak uđe ispod nožnog ventila, kao i da se zbog loše montaže ili lošeg zaptivanja elementi bunara ne zatvaraju hermetički. Nortonov bunar je idealan za vikendice (ako nivo vode nije predubok).
Bušotine usisnog pritiska
Dobre karakteristike usisno-tlačnih bunara su kombinovane sa usisno-tlačnim uređajima. Dvije glavne vrste ovih bunara su veoma rasprostranjene. Kod uređaja s dva klipa jedna poluga pomiče usisni dio slično onom kod usisnih bunara. Međutim, ovdje usisana voda ne izlazi u slobodni prostor, već ulazi u drugi zatvoreni cilindar čiji se klip također kreće zbog iste poluge gore-dolje. Ventil ovog cilindra radi obrnuto od usisnog dela, tako da klip ne usisava, već gura vodu dalje. Usisno-potisni uređaji mogu se koristiti npr. za zalijevanje bašte, kao i za punjenje rezervoara postavljenog nekoliko metara iznad bunara. Mogu se instalirati i na cijevnim bunarima baš kao i Norton bunar. Ovaj bunar (uređaj) daje vodu samo ako se poluga pomjeri, pa se za kontinuirano vodosnabdijevanje porodične zgrade može koristiti samo u kombinaciji sa posebnim rezervoarom (postavljenim na određenoj visini). U suštini, usisno-pumpa sa lopaticama je slična ovim bunarima. I ovdje se usis i pražnjenje vode osigurava pomoću naizmjenične krilne pumpe opremljene sistemom dvostrukih ventila. Nedostatak je što se, slično kao uređaj sa dvostrukim klipom, može koristiti samo do dubine 7m (slika 2, leva strana)
Slika 2
Sa usisno-potisnim uređajem već možemo osigurati kontinuirano snabdijevanje vodom porodičnog objekta, potrebno je samo jedan rezervoar od 200-500 litara postaviti na krov zgrade, u tavanski prostor, ili na visoki stalak. Vodu iz bunara, dakle, treba prebaciti u rezervoar koji je zatvoren, ali ne hermetički zatvoren. Ako je rezervoar obložen termoizolacionim materijalom (npr. staklenom vunom) voda u njemu će uvek biti prijatna. Priključak za prelivanje treba postaviti blizu gornje ivice rezervoara, a prelivna cev treba da se odvede do kanalizacije (sl. 2, desna strana).
Između usisno-ispusne pumpe i rezervoara, možemo uključiti zatvarač u liniji za punjenje. Istovremeno treba napraviti još jednu granu, zaobilazeći rezervoar, kako bi se uređaj mogao koristiti zimi. Iz donjeg dijela rezervoara vodimo vodu do mjesta potrošnje (zidne slavine, WC, tuš i sl.). Pritisak će naravno biti manji, pa je najbolje koristiti cijevi i slavine većeg promjera. Rezervoar takođe treba da bude opremljen sa jasno vidljivim indikatorom nivoa (sl. 3).
Slika 3
Motorni bunar i hidrofor
Tamo gdje ima struje i gdje očekivana potrošnja vode to opravdava, ekonomično je izgraditi motornu vodovodnu stanicu, koja također radi na sistemu pod pritiskom. Suština takve stanice je da hermetički zatvori prostor iznad bunara (eventualno veći iskopani cijevni bunar) i stvori nadtlak u tom prostoru kompresorom. Nadtlak od 1 atm može potisnuti vodu do visine od 10 m. Stoga, ako kompresor proizvodi nadpritisak od 3 atm, možemo potisnuti vodu do visine 30 m, ili do visine 10 m tako da pritisak vode na izlazu iz slavine bude 2 atm.
Postoji i takav sistem, gde se samo otvaranjem slavine uključuje motor pumpe i pokreće transport vode, ali ovakav sistem preopterećuje elektromotor i pumpu zbog stalnog uključivanja. Zbog toga se najčešće koriste sistemi s hidroforom. U ovom sistemu, motor 1,5 konjskih snaga pokreće kompresor, koji pritiska vodu u posudu. Voda ulazi u ovaj rezervoar samo do sada, sve dok se pritisak vazduha iznad nivoa vode u rezervoaru ne izjednači sa pritiskom u bunaru. Ako tlak poraste na određenu vrijednost, prekidač spojen na manometar u rezervoaru zaustavlja motor kompresora. Voda se može ispuštati iz rezervoara bez prekida, sve dok pritisak ne padne na određeni minimum. Kada se dostigne ovaj minimum, manometar ili prekidač ponovo uključuje kompresor. Smanjenjem broja uključenja značajno se produžava vijek trajanja uređaja (sl. 4)
Slika4
Tamo gdje ima struje i gdje je visok nivo podzemne vode, ovaj uređaj se može priključiti i na pumpu. Kombinovani uređaj sa električnim pogonom je, zapravo, na principu usisno-poguraj. Usisni dio kontinuirano diže vodu iz bunara, a potisni dio je potiskuje u hidrofor, odnosno u kućnu vodovodnu mrežu i tamo je održava na potrebnom pritisku.
Sigurnosni savjeti iz originalnog teksta
Konačno, nekoliko važnih savjeta za graditelje kućnih vodovodnih stanica:
1. Bunar bi trebao biti 10 pa čak i 20m od najbližeg wc-a, deponije smeća i taložnika. Lokacija bunara treba da bude takva da protok podzemne vode ni pod kojim okolnostima ne dovodi prljavu vodu u bunar.
2. Bunar treba zaštititi od padavina, prašine, prljavštine, otpadnih voda i paziti da se izvučena voda ne vrati u bunar.
3. Prije početka izgradnje potrebno je ispitati nivo i proces protoka podzemnih voda i to po suhom vremenu. Moguće je da izvršimo ispitivanje na obližnjim bunarima.
4. Uobičajeni nedostatak usisnih ili tlačnih bunara je općenito nezadovoljavajuće zaptivanje. Nepropusnost možemo provjeriti na način da prisluškivanjem utvrdimo da li i gdje ima prodiranja zraka ili vode.
5. Montažne radove na električnim instalacijama možemo izvoditi samo ako smo prethodno isključili struju. Obratimo pažnju na to da lutajuće struje (fook struje) mogu izazvati smrtonosni udar čak i na veoma velikim udaljenostima u vodovodnoj mreži!
6. Ako izbacimo vodu iz sistema ili zaštitimo sistem od smrzavanja prije zimskog perioda, spriječit ćemo ozbiljne posljedice.
Arhivski opis filtera s aktivnim ugljem
Za filtriranje današnje sve zagađenije i hemijski čiste vode može se napraviti veoma efikasan filter. Sastoji se od rezervoara zapremine ca. 1 litar za punjenje aktivnim ugljem. Drveni ugalj veže sekundarne tvari i zagađenje, a voda koja izlazi iz filtera bit će takvog kvaliteta da se može koristiti kao piće.
Rezervoar može biti napravljen od plastične cijevi velikog prečnika, npr. veličine termosice ili boce sa soda-vodom i pričvrstite je na zid u okomitom položaju. Na sredini gornjeg i donjeg poklopca rezervoara treba postaviti gumeni priključak za crevo. Donji priključak i crijevo pričvršćeni su lijepljenjem. Poklopci su pričvršćeni za rezervoar navojem, ali ih treba zapečatiti gumenim prstenom (sl. 5). Na donji deo rezervoara treba postaviti sito od bakra ili mesinga sa što manjim rupama, a iznad toga u celom prostoru rezervoara aktivni ugalj veličine zrna graška. Na gornjoj strani iznad nadjeva treba staviti i sito. Voda se u filter uvodi odozdo, a očišćena voda se uklanja odozgo tako da voda teče odozdo prema vrhu i tako ne može sa sobom nositi inače potpuno bezopasne komadiće ugljika.
Slika 5
Jedan filter uložak je dovoljan za filtriranje potrebne vode za piće za četvoročlanu porodicu tokom pola godine. Naravno, nije potrebno filtrirati vodu za pranje, pranje i kupanje. Zato je dobro staviti granu na česmu kako bismo pustili vodu koja je zaista potrebna.